Charles Darwin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Charles Robert Darwin
Charles Darwin by Julia Margaret Cameron.jpg
Slikala Julia Margaret Cameron
Rođenje 12. veljače 1809.
Shrewsbury, Shopshire, Engleska
Smrt 19. travnja 1882.
Downe, Kent, Engleska
Prebivalište Engleska
Državljanstvo britansko
Polje Biologija, Evolucija
Institucija Royal Geographical Society (Kraljevsko zemljopisno društvo Velike Britanije)
Alma mater University of Edinburgh
University of Cambridge
Akademski mentor Adam Sedgwick
John Stevens Henslow
Poznat po autor prve moderne teorije o evoluciji, koja je po njemu dobila i naziv darvinizam
Istaknute nagrade Kraljevska medalja (1853.)
Medalja Wollaston (1859.)
Medalja Copley (1864.)
Ovaj članak je dio serije o:

Zoologija

Animal diversity October 2007.jpg

Grane zoologije

AntrozoologijaApiologija
AraknologijaCetologija
KonkologijaEntomologija
EtologijaHerpetologija
IhtiologijaKriptozoologija
MalakologijaMamalogija
MirmekologijaNeuroetologija
OrnitologijaPlanktologija
PaleozoologijaPrimatologija

Poznati zoolozi

Georges CuvierCharles Darwin
William KirbyCarolus Linnaeus
Konrad LorenzThomas Say
Alfred Russel Wallaceviše...

Povijest

Prije Darwina
Poslije Darwina

Charles Robert Darwin, (Shrewsbury, Shopshire, Engleska, 12. veljače 1809. - Downe, Kent, Engleska, 19. travnja 1882.), engleski znanstvenik i prirodoslovac. Darwin je autor prve moderne teorije o evoluciji živih bića pomoću koncepta razvijanja svih životnih oblika procesom prirodnog odabira. Ta teorija je po njemu dobila i naziv darvinizam.

Životopis[uredi VE | uredi]

Porijeklo[uredi VE | uredi]

Darwin je rođen kao peto dijete dobrostojeće engleske obitelji, otac mu je bio uspješni i imućni liječnik Robert Waring Darwin. Njegov pradjed s majčine strane bio je uspješni trgovac porculanskom i lončarskom robom Josiah Wedgwood, a pradjed s očeve strane bio je u 18. stoljeću dobro znani psiholog i učenjak Erasmus Darwin. Njegov je djed, Erasmus Darwin, također liječnik, stekao svjetski ugled svojim poetičnim opisima prirodnog svijeta. Prvi je Erasmus Darwin progovorio o evoluciji u epu u stihovima Zoonomija ili zakoni organskog života Charlesova je majka bila kći Josie Wedgewooda, osnivača danas poznate tvornice porculana, aktivna sudionika intelektualnog života onog doba koji ga je povezao ne samo s Erasmusom Darwinom nego i sa Josephom Priestleyem, tadašnjim slavnim kemičarom.

Na sveučilištu[uredi VE | uredi]

Nakon završetka školovanja u elitnoj školi u rodnom Shrewsburyu (1825.) mladi je Darwin upisao medicinu i teologiju na sveučilištu u Edinburghu. Godine 1827. izbačen je sa studija medicine i upisao se na sveučilište Cambridge, s ciljem da postane svećenik Engleske crkve. Tamo je susreo geologa Adama Sedgwicka i prirodoslovca Johna Henslowa.

Henslow ne samo da je pomogao Darwinu da izgradi samopouzdanje nego je svog učenika podučio kako da bude pažljiv i savjestan promatrač prirodnih fenomena i skupljač primjeraka. Nakon završenog studija na Cambridgeu 1831. godine u svojoj dvadesetdrugoj godini Darwin se, uglavnom na Henslow nagovor, ukrcao na brod HMS Beagle i pridružio se ekipi prirodoslovaca na znanstvenom putovanju po svijetu. Darwin je na tom putovanju dobio priliku da promatra geološke formacije koje su pronađene na različitim kontinentima i otocima kao i velik broj fosila i organizama. U svojim geološkim opservacijama Darwina je najviše impresionirao učinak koji su imale prirodne sile na zemljinu površinu. U to doba većina geologa zastupala je teoriju kako su pojedine vrste životinjskog i biljnog svijeta nastajale nezavisno jedna od druge, te da je svaka prošla kreacija uništena iznenadnom katastrofom, kao što je npr. potres ili svijanje zemljine površine. Prema toj teoriji posljednja katastrofa bila je ona povezana s Noinom arkom koja je izbrisala sve životne oblike osim onih koji su se ukrcali u Noinu arku. Ostali primjerci životnih oblika postali su fosili. Prema tom gledištu vrste, kreirane neovisno jedna od druge, nisu bile u mogućnosti mutirati što ih je činilo nepromjenjivim za sva vremena.

Katastrofičnu tezu (ali ne i nemutaciju vrsta) izmijenio je engleski geolog sir Charles Lyell u svojoj knjizi u dva sveska Principi geologije (Principles of Geology) (1830. - 1833.). Lyell je ustvrdio kako zemljina površina prolazi kroz stalne promjene što je rezultat djelovanja prirodnih sila kroz duži vremenski period. Dok je boravio na HSM Beagleu Darwin je zaključio kako mnoga Lyellova zapažanja odgovaraju onome što je sam uočio, iako je također zamijetio kako se neki nalazi na koje je naišao kose s jednim dijelom gledišta koja je Lyell zastupao. Tako je, na primjer, zapazio da na otočju Galápagos postoji jedinstvena vrsta kornjača, američkog drozda i zeba koje su, unatoč tome što su blisko povezane, različite u strukturi i prehrambenim navikama od otoka do otoka. Ta opažanja natjerala su Darwina da si postavi pitanje da li je moguće da postoje veze između različitih ali i sličnih vrsta.

Karikatura iz 1870. na temu teorije o evoluciji, spajanjem majmunovog tijela sa Darwinovom glavom

Darwinova teorija[uredi VE | uredi]

Nakon što se 1836. vratio u Englesku svoje ideje o promjenjivosti vrsta objavio je u djelu Bilješke o transmutaciji vrsta (Notebooks on the Transmutation of Species). Darwin se u svome stajalištu o razvijanju organizama još više učvrstio nakon što je pročitao Esej o principima stanovništva (An Essay on the Principle of Population) iz 1798. godine, djelo britanskog ekonomiste Thomasa Roberta Malthusa. U tom djelu Malthus objašnjava kako je ljudska populacija ostala uravnotežena, naime autor je tvrdio kako povećanje izvora hrane nije jednoznačno s geometrijskom rastom broja stanovnika. Kao ključne faktore naveo je oskudice i bolesti te društevna događanja poput rata. Darwin je odmah Malthusove argumente primijenio na životinje i biljke i 1838. godine načinio nacrt teorije evolucije putem prirodne selekcija.

Naredna dva desetljeća radio je na ovoj teoriji i još nekim prirodno-povijesnim projektima (Darwin je bio prilično bogat i nikada nije imao potrebu za dodatnim prihodima). Godine 1839. oženio se svojom rođakinjom Emmom Wedgwood, a nešto kasnije preselio se na malo imanje Down House izvan Londona. Tamo je sa suprugom podizao desetoro djece, od kojih je troje umrlo u ranom djetinstvu. Darwin je svoju teoriju prvi puta objavio 1858. godine u novinama, istovremeno kada je to učinio i Alfred Russel Wallace, mladi prirodoslovac koji je nezavisno od Darwina došao do istog zaključka. Darwinova teorija je u cjelosti objavljenja 1859. godine pod naslovom Postanak vrsta (The Origin of Species). Knjiga koju su nazvali knjigom koja je šokirala svijet, prodala se u potpunosti već prvi dan te je naknadno tiskano još šest izdanja (Darwin ju je pripremao pune 22 godine).

Kritika Darwinove knjige "Postanak vrsta"[uredi VE | uredi]

Naslovna strana knjige Postanak vrsta

Reakcija na Darwinovu knjigu bila je veoma brza. Neki biolozi (Adam Sedgwick[1] i John Stevens Henslow) spočitavali su Darwinu kako ne može dokazati svoje hipoteze. Drugi su kritizirali Darwinovu koncepciju o razvijanju različitih vrsta iz jedne. Međutim najžešći napadi na Darwinovu teoriju nisu dolazili od znanstvenika već od strane crkvenih predstavnika. Oni su mu spočitavali da teorija o prirodnoj selekciji poriče utjecaj Boga na stvaranje čovjeka i stavlja čovjeka na istu razinu sa životinjama.

Ostatak života Darwin je proveo proširujući različite aspekte problema koje je postavio u svom djelu. Stoga je kasnije objavio još nekoliko knjiga u kojima je te probleme nastojao obrazložiti: The Variation of Animals and Plants Under Domestication (1868.; Promjenjivost životinja i biljaka pod domaćim uvjetima), The Descent of Man (1871.; Podrijetlo čovjeka), The Expression of the Emotions in Animals and Man (1872.) i The Descent of Man and Selection in Relation to Sex (1872.). Važnost Darwinova rada prepoznali su njegovi suvremenici te je Darwin izabran u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1839. godine i u Francusku akademiju znanosti (1878.). Odana mu je počast i mjestom pokopa u Westminster opatiji, nakon što je 19. travnja 1882. preminuo u mjestu Downe, grofovija Kent.

U biologiji se rabi oblik Darwin kad se citira botaničko ime.[2]

Optužbe o plagijatu[uredi VE | uredi]

Prilikom tiskanja prvog izdanja "Postanak vrsta" Charles Darwin je izostavio prvo poglavlje koje je je bilo uobičajeno u tom vremenu, gdje znastvenici davaju prizanje drugim znastvenicima i ostalima koji su utjecali na njihovo dijelo. Ovim izostankom Darwin je primio mnoge kritike, jer time je "posvojio" sve ideje koje je predstavio svojom djelu. Osobito ljutit bio je britanski fizičar i teolog Baden Powell, u kasnijim izdanjima "Postanka vrsta" Charles Darwin je bio dodao poglavlje u predgovoru, no u mnogim slučajevima je on je izostavio poneke znastvenike ili je naveo znastvenike koji nisu ništa značili. Špekulacije oko kašnjenja prvog izdanja knjige vrtile su se oko kontrovernosti ideja, atribucija ideja drugima i sebi, kao i nesposobnosti Charlesa Darwina da skupi i navede sve prijašnje utjecaje.[3].Postoji i legenda da Charles Darwin je nikada nije vratio posuđeno djelo Al-Jahiza "Knjiga o životinjama" iz knjižnice Britanskog muzeja[4]. Dugo godina postojale i još postoje opužbe protiv Charlesa Darwina da je ideju o evoluciji "ukrao" od drugih i predstavio kao svoju ideju. Jedna od optužbi protiv Darwina bila je da je ideju o evoluciji "ukrao" od britanskog znastvenika Alfreda Wallacea. Prema nekim nagađanjima Wallace je 1858. godine poslao svoj esej Darwinu da on taj esej prosljedi britanskom geologu Charlesu Lyellu dok se on nalazio u na nekom indonežanskom otoku. U tom eseju bile su wallacove ideje o evoluciji, i navodno prema nekima Darwin je iskoristio ovu priliku i preradio svoje ideje o evoluciji. U nedavnim istraživanjima ova tvrdnja je pronađena da nije istinita, jer pretragom datuma na pismima, dnevnicima te obradom starih novina i arhiva lučkih kapetanija u Engleskoj datumi se nisu podudarali.[5].

Važnija djela[uredi VE | uredi]

  • Bilješke o transmutaciji vrsta (Notebooks on the Transmutation of Species - 1836.)
  • Putovanje jednog prirodoslovca oko svijeta (Journal of Researches into the Natural History and Geology of the Countries Visited during the Voyage of H. M. S. Beagle Round the World, poznato pod kraćim nazivom kao The Voyage of the Beagle - 1839.), Novo pokoljenje, Zagreb/Beograd 1949.
  • Postanak vrsta putem prirodnog odabira ili očuvanje povlaštenih rasa u borbi za život (On the Origin of Species by Means of Natural Selection or the Preservation of Favoured Races in the Struggle for Life - 1859.), Naklada Ljevak, Zagreb, 2000.
  • Mijenjanje životinja i biljaka pri udomaćivanju (The Variation of Animals and Plants Under Domestication - 1868.)
  • Podrijetlo čovjeka i odabir ovisan o spolu (The Descent of Man and Selection in Relation to Sex - 1871.), Školska knjiga, Zagreb 2007.
  • Izražavanje osjećaja u životinja i čovjeka (The Expression of the Emotions in Animals and Man - 1872.)

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]