Vidi kôd stranice Glagoljica

{{izdvojeni članak|siječanj 2010.}}
[[Datoteka:Glagoljica Zagreb Kathedral.jpg|mini|Glagoljica u Zagrebačkoj katedrali]]{{Povijest alfabeta}}

'''Glagoljica''' je vrsta [[abeceda|alfabetskoga]] [[pismo|pisma]] koje je osmišljeno, tj. potpuno ispočetka stvoreno sredinom 9. stoljeća s ciljem jednostavnijega zapisivanja [[slavenski jezici|slavenskih jezika]] za potrebe širenja [[kršćanstvo|kršćanstva]] među slavenskim narodima. To je pismo stvoreno za glasovni sustav [[govor]]a okolice [[Solun]]a, na temelju kojega je razvijen prvi slavenski književni jezik: [[staroslavenski jezik|crkvenoslavenski književni jezik]]. Postoji četrdesetak teorija o postanku glagoljice koje su iznijeli ugledni svjetski i hrvatski [[povijest|povjesničari]], [[paleografija|paleografi]] i [[jezikoslovlje|jezikoslovci]].

[[Hrvati]] su živu uporabu glagoljice u svojim liturgijskim i upravno-pravnim tekstovima održali do 19. stoljeća te glagoljicu (uz [[latinica|latinicu]] i [[hrvatska ćirilica|hrvatsku ćirilicu]]) smatraju svojim nacionalnim pismom. [[Republika Hrvatska]] proglasila je 2014. godine "umijeće čitanja, pisanja i tiskanja glagoljice" hrvatskim nematerijalnim kulturnim dobrom te je odredila mjere zaštite (NN 64/2014).

== Naziv pisma ==
Budući da je [[Katolička crkva]] priznavala jeronimsku teoriju o postanku glagoljice, u svojim ju je latinskim tekstovima nazivala ''Charactere Hieronymiano'' ("[[Sveti Jeronim|jeronimovskim]] slovima"), za razliku od ćirilice, koja je ''Charactere Cyrilliano'' ("[[ćiril]]ovskim slovima").<ref> Giovanni Cristoforo Amaduzzi (ur.) (1773). ''Librorum catalogus qui ex typographio Sac. Propaganda Fide variis linguis prodierunt et in eo adhuc asservantur''. Romae: Ex eodem typographio.</ref>

Stoljećima su glagoljica i [[ćirilica]] jedna drugoj posuđivale [[ime]]. [[Novgorod]]ski svećenik [[Oupir Lihi]] ([[staroruski jezik|staroruski]]: Оупирь Лихыи) [[1047.]] godine zapisao je u svojim ''Proročkim knjigama s tumačenjem'' sintagmu, da su knjige prepisane ''iz kurilovice''. Budući da su same knjige napisane na ćirilici, logično je da se naziv ''kurilovica'' odnosi na samu glagoljicu. U [[Dubrovnik|dubrovačkim]] dokumentima iz [[15. stoljeće|15.]] i [[16. stoljeće|16. stoljeća]] popovi glagoljaši nazivaju se ''presbyteri chiurilice''. Također, [[Poljica (kraj)|Poljičani]] svoju ćirilicu nazivaju glagoljicom, stoga je vidljivo miješanje imena tijekom povijesti.<ref name="Staroslavenski jezik">Stjepan Damjanović, ''Staroslavenski jezik'', Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005.</ref>

Naziv ''glagoljica'' nastao je na hrvatskom prostoru jer nastaje tek potkraj srednjega vijeka (termin ''glagoljski'' nastaje u [[16. stoljeće|16. stoljeću]]), to je vrijeme kada su glagoljicom pisali još samo [[Hrvati]].<ref>[[Josip Hamm]], ''Staroslavenska gramatika'', Školska knjiga, Zagreb, 1974.</ref>

Riječ ''glagoljica'' nastala je prema ''glagoljati''. Taj [[glagol]] ima dva značenja:

# služiti misu na staroslavenskom jeziku
# pričati, govoriti, divaniti.
Sama riječ nastala je iz praslavenskog *''golgoljati'' što je u [[Hrvatski jezik|hrvatskome]] dalo ''glagoljati''.<ref>Hrvatski jezični portal, natuknica glagoljati [http://hjp.znanje.hr/ HJP]</ref>

== Raspored slova ==

Glagoljica ima drugačiji raspored slova od današnje [[latinica|latinice]], umjesto s ''a'', ''b'', ''c'', ''d'', počinje s ''a'', ''b'', ''v'', ''g'', a svako slovo ima i svoje ime što je u trenutku nastanka glagoljice trebalo omogućiti lakše pamćenje: ''a'' je az, ''b'' je buky, ''v'' je vêdê itd. Prema prva dva slova ovaj se grafemski sustav naziva se [[azbuka|azbukom]].

Glagoljična se azbuka sastoji od 38 [[grafem]]a ili [[znak]]ova,<ref name="Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji">Marica Čunčić, ''Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji'' | PDF; 2.2 Mb [http://bib.irb.hr/datoteka/335643.Cuncic_Granice_geometrije_i_simbolike_u_glagoljskoj_paleografiji.pdf]</ref> a današnja hrvatska [[abeceda]] od 30. [[Staroslavenski jezik]], za koji je glagoljica i sastavljena, imao je nešto drugačiji glasovni sustav od današnjeg [[hrvatski jezik|hrvatskog jezika]]. U glagoljici nisu postojali posebni znakovi za [[broj]]eve nego su isti znakovi označavali i [[slovo|slova]] i [[broj]]eve, ako je znak imao točku sa svake strane ili ligaturu iznad, označavao je broj. Glagoljicom piše sav slavenski svijet sve do [[12. stoljeće|12. stoljeća]] kada počinje pravladavati [[ćirilica]] kao drugo slavensko pismo, od [[14. stoljeće|14. stoljeća]] u uporabi je sve češće latinica koja preuzima dominaciju u 16. stoljeću. Prvi spomenik pisan latinicom na hrvatskom – ne latinskom – jeziku jest [[Red i zakon od primlenja na dil dobroga čińenja sestar naših reda svetoga otca našega Dominika|Red i zakon]] [[zadar]]skih [[Dominikanci|dominikanki]] iz [[1345.]] godine. Glagoljica se u to vrijeme održala još jedino u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] gdje je u razdoblju od [[13. stoljeće|13.]] do [[16. stoljeće|16. stoljeća]] nastao i novi glagoljski tip – uglata ili hrvatska glagoljica, tome svjedoči i [[Vrbnik]] kao mjesto s najviše glagoljskih tekstova na svijetu.<ref name="Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji"/>

== Teorije o podrijetlu glagoljice ==

[[Datoteka:Vergleich Glagolitische Schrift.jpg|mini|left|Molitva "Oče naš" u tri vrste glagoljice u rasporedu: Na lijevoj strani starija obla glagoljica, u sredini hrvatska uglata glagoljica, na desnoj strani brzopisna kurzivna glagoljica.]]

[[Datoteka:Omišalj Baptismal Register.png|mini|right|Zadnji glagoljicom-pisani podatak matice umrlih iz [[Omišalj|Omišlja]] godine 1817. od ruke plovana Nikole.]]

Postoji oko 40 znanstveno obrazloženih teorija ili dopuna prethodnih teorija o postanku glagoljice. Načelno se one mogu podijeliti na endogene i egzogene teorije. Egzogene teorije dokazuju da je glagoljica "nastala iz" nekoga drugoga već postojećega pisma. Endogene teorije dokazuju da je glagoljica pismo stvoreno neovisno od nekoga prije postojećega pisma. Jednu moguću definiciju endogenih teorija dala je Marica Čunčić: "Endogene teorije polaze od pretpostavke da je glagoljica nastala kao poseban grafički sustav koji se može iščitati iz nje same".<ref name="Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji"/> Naravno, postoje teorije koje istovremeno dokazuju i egzogene i endogene okolnosti nastanka glagoljice.
Nadalje, teorije o postanku glagoljice mogu se odrediti kao predćirilometodske ili kao ćirilometodske. Predćirilometodske dokazuju da je glagoljica nastala prije misija [[Ćiril i Metod|Svete Braće]], a ćirilometodske da je nastala u okviru tih misija.

=== Jeronimska teorija ===
Jeronimska teorija je predćirilometodska endogena teorija prema kojoj je glagoljicu stvorio [[sv. Jeronim]]. Ujedno to je prva teorija o postanku glagoljice uopće, ali se ne može svrstati u znanstvene teorije. Katolička crkva priznavala je u srednjem vijeku takvo tumačenje postanka glagoljice te je na temelju toga objavljivala službene dokumente kojima je odobravala tzv. slavensku liturgiju i objavljivanje knjiga na glagoljici.

Hrvati su u prošlosti često posezali za tzv. jeronimskom teorijom koja je davno opovrgnuta. Prema njoj glagoljicu je stvorio [[sveti Jeronim]]. Katoličko bogoslužje pretpostavljalo je i latinski jezik, a glagoljaši su ga, uz latinski, vršili i na crkvenoslavenskom hrvatske redakcije,<ref>[http://www.newadvent.org/cathen/04606b.htm Članak "Dalmacija", odjeljak "Religija i škole" na Katoličkoj enciklopediji, ''The Catholic Encyclopedia, www.newadvent.org''] {{jezikk|en.|engleski}} (pristupljeno 11. lipnja 2016.)</ref> te su zbog toga često bili prozivani pa su se pokušali sakriti iza autoriteta sveca koji se rodio u [[Dalmacija|Dalmaciji]] i preveo je [[Biblija|Bibliju]] na latinski jezik – protiv toga Rim nije mogao pa je papa [[Inocent IV.]] [[1248.]] godine omogućuje senjskoj biskupiji vršenje bogoslužja na narodnom jeziku što je uveliko olakšalo posao glagoljašima. Tezu je pobio [[Franjo Rački]] [[1861.]] godine djelom ''Pismo slovjensko''. Sveti Jeronim živio je u [[4. stoljeće|4. stoljeću]] i – kada bi on bio autor glagoljice – nije vjerojatno da bi pismo ušla u uporabu tek 800 godina nakon njegove smrti.

=== Egzogena teorija ===

[[Datoteka:Jagic.jpg|mini|[[Vatroslav Jagić]], pristalica egzogene teorije o postanku glagoljice]]

Egzogena teorija traži ključ glagoljice u nekom stranom grafemskom sustavu, najčešće u [[grčki alfabet|grčkom alfabetu]]. Mnogi su istraživači smatrali da je temelj glagoljici bilo grčko kurzivno pismo iz [[9. stoljeće|9. stoljeća]]. Za tu su se teoriju posebno zalagali [[Isaac Taylor]] i [[Vatroslav Jagić]], stoga se ona često naziva '''Taylor-Jagićevom teorijom'''.

Drugi su pak istraživači poput [[Nikolaj Trubeckoj|Nikolaja Trubeckoja]] tvrdili, da se ona dijelom ugledala u [[grčki alfabet]], a dijelom u neki drugi sustav, poput [[Kopti|koptskog]], [[Hazari|hazarskog]], [[Sirija|sirijskog]], [[Gruzija|gruzijskog]], [[Armenija|armenskog]] ili starožidovskog pisma.

[[Leopold Geitler]] glagoljicu je dovodio u vezu s protoalbanskim pismom, [[Klement Grubišić]] u vezu s vizigotskim pismom [[biskup]]a Wulfile, kojim je pisan ''[[Codex argenteus]]''. [[Pavel Jakovlevič Černyh]], [[Nikolaj Aleksandrovič Konstantinov]] i [[Lav Vladimirovič Čerepnjin]] dovodili su i glagoljicu i [[ćirilica|ćirilicu]] u vezu s nedešifriranim znakovima u [[Pričrnomorje|Pričrnomorju]] te s [[cipar]]skim slogovnim pismom.

[[Josip Hamm]] u mladosti se zalagao za gotsku tezu te je glagoljicu dovodio u vezu s [[Goti|gotskim]] pismom.

=== Endogena teorija ===

Godine [[1939.]] [[Dietrich Gerhardt]] ustvrdio je, da glagoljica počinje [[križ]]em. To je razradio i [[Georg Černohvostov]] smatrajući da se Konstantin Ćiril nije želio ugledati u strane sustave, boreći se protiv [[trojezična hereza|trojezične hereze]], razradio je grafički ključ glagoljice iz nekoliko [[kršćanstvo|kršćanskih]] simbola: To su '''[[križ]]''' (simbol spasenja i [[Isus]]a), '''[[krug]]''' (simbol božanskog jedinstva i savršenstva) i '''[[trokut]]''' (simbol [[Trojstvo|Svetog Trojstva]]).

[[Datoteka:Glagolitsa Joncev Theory.svg|mini|left|Jončeva teorija - rozeta s upisanim glagoljskim slovima]]

Bugarski istraživač [[Petar Ilčev]] ključni je element našao u crtici, koja rotira pod kutom od 90°, a rjeđe pod kutom od 45° te katkad završava kružićem, ključnim elementom oble glagoljice i taj se element u tolikoj mjeri ne pojavjuje ni u jednom drugom pismu. Smatra da je veličina kruga predvidiva i ovisi o položaju u linijskom sustava. [[Vasil Dmitrov Jončev]] je opisao kružnicu i podijelio je na osam dijelova pokušavajući upisati sva glagoljska slova unutar te mreže. Unutar rozete podijeljene na osam dijelova, Jončev je uspostavio i linijski sustav od pet linija i četiri polja koja presjecaju rozetu. Tu mrežu naziva '''figurata modulom''', a [[Marica Čunčić]] ju naziva '''rozetom'''. Neka druga znanstvena istraživanja potvrđuju njegovu tezu. Unutar rozete i linijskog sustava mogu se upisati sva glagoljična slova<ref name="Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji"/>

Daljnja je istraživanja nastavio i [[Slavomir Sambunjak]] svojim djelom ''Gramatozofija Konstantina Filozofa'', ali ponekad nepotrebno usložnjavajući Jončevu teoriju, zanemarujući granice mogućeg geometrijskog i simboličkog tumačenja.<ref name="Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji"/>

=== Egzogeno-endogena teorija ===

Endogeno-egzogena teorija pomiruje prethodne dvije, govori o dva niza grafema – engodenima i egzogenima. Prvi su karakteristični isključivo za glagoljicu i nemaju uzora ni u kojem drugom pismu. Drugi niz grafema nastao je po uzoru na druga pisma. Predstavnici ove teorije ([[Thorvi Eckhardt]], [[Josip Hamm]]) smatraju da su se ta dva niza stopila i na taj način dala novo pismo. [[Vasil Jončev]] je na obali [[Crno more|Crnog mora]] (Pliska) proučavao nepoznato slogovno pismo i shvatio je da je rozeta zapravo ključ pomoću kojeg se to pismo može dešifrirati. Ćiril je uspio dešifrirati pismo, a rozeta mu je pomagala pri pamćenju jer su se znakovi smjenjivali logički unutar rozete. Pretpostavlja se da je takvu rozetu uzeo kao grafički ključ pri stvaranju glagoljice. Tako možemo govoriti o endogeno-egzogenoj teroji jer je ista rozeta poslužila stvaranju nekog drugog pisma prije glagoljice.

== Vrste glagoljice ==

Poznato je da postoje dva tipa glagoljice – '''obla''' i '''uglata'''. Oblu glagoljicu poznavao je sav slavenski svijet, uglatu samo Hrvati jer nastaje u [[13. stoljeće|13. stoljeću]], a već u [[12. stoljeće|12. stoljeću]] glagoljica ustupa mjesto [[ćirilica|ćirlici]]. Ovo je zanimljivo ako se u obzir uzme da ni najstariji glagoljski tekstovi nisu stariji od [[10. stoljeće|10. stoljeća]]. Iz prethodnog bi se moglo pogrešno zaključiti kako je obla glagoljica nastariji glagoljski tip i da su ta dva (obli i uglati) jedini glagoljski tipovi. Neki tekstovi '''pisani oblim tipom imaju i nešto uglastije elemente'''. Moglo bi se pomisliti kako je riječ o prirodnom prijelazu iz oble k uglatoj, ali problem je u tome što su tekstovi pisani takvom glagoljicom često '''jezično arhaičniji''' od tekstova pisanih uglatom glagoljicom. Ako na jezično arhaičnijem tekstu nalazimo uglastije elemente koji ne znače prijelaz k mlađem glagoljskom tipu, može se samo zaključiti da je riječ o dotad nepoznatom i to '''najstarijem'''<ref name="Jagićev srednji oblik glagoljice u svjetlu suvremene paleografije" >Marica Čunčić, [https://haw.nsk.hr/arhiva/vol2021/7060/96994/hrcak.srce.hr/file/50206.pdf ''Jagićev srednji oblik glagoljice u svjetlu suvremene glagoljske paleografije''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20211222094425/https://haw.nsk.hr/arhiva/vol2021/7060/96994/hrcak.srce.hr/file/50206.pdf |date=22. prosinca 2021. }}, ''[[Slovo (časopis)|Slovo]]'' 58/2008.</ref> – tzv. '''trokutastom tipu''' za što je zaslužna hrvatska znanstvenica [[Marica Čunčić]].

Trokutasta glagoljica vjerojatno je u uporabi bila od 9. do 10. stoljeća. Od 10. do 12 stoljeća u uporabi je obli tip glagoljice, a od 13. stoljeća Hrvati pišu uglatim tipom.<ref name="Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji"/> Sva tri tipa izvode se iz Jončeve rozete, ali u svakom od tipova vladaju posebna pravila. Za razlikovanje tipova važno je crtovlje i važna su oka. Grafemi starijih tipova (trokutasta i obla) ne protežu se kroz cijelu rozetu kao što je slučaj s uglatom glagoljicom. Slova mogu biti u gornjem, donjem i središnjem dijelu rozete. Trokutasta glagoljica ima oka u obliku trokuta koji se uvijek dodiruju, obla ima okrugla oka koja su i nešto manjih dimenzija stoga je nužno da budu povezana crtama. Crte mogu biti ravne ili zakrivljene. Uglata glagoljica ima četvrtasta oka koja se također povezuju (ravnim) crtama.<ref name="Jagićev srednji oblik glagoljice u svjetlu suvremene paleografije"/>

<table><tr>
<td valign="top" align="center">
<center>'''Obla''' (bugarska) glagoljica</center>
{| class="wikitable"
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic az.svg|32x32px]]
|azъ 
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic mislete.svg|32x32px]]
|myslite
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic shta.svg|32x32px]]
|šta
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic buky.svg|32x32px]]
|buky
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic nash.svg|32x32px]]
|našь
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic yer.svg|32x32px]]
|jerъ
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic vede.svg|32x32px]]
|vĕdĕ
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic on.svg|32x32px]]
|onъ
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic yeri cropped.svg|40x32px]]
|jery
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic glagoli.svg|32x32px]]
|glagolj{{unicode|ǫ}}
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic pokoi.svg|32x32px]]
|pokoi
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic yerj.svg|32x32px]]
|jerь
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic dobro.svg|32x32px]]
|dobrĕ
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic rtsi.svg|32x32px]]
|rьci
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic yat.svg|32x32px]]
|ĕtъ
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic jest.svg|32x32px]]
|estъ 
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic slovo.svg|32x32px]]
|slovo 
|align="center"|[[Datoteka:GlagolitsaJo.gif|32x32px]]
|jo
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic zhivete.svg|32x32px]]
|živĕti
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic tverdo.svg|32x32px]]
|tvrъdo
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic yu.svg|32x32px]]
|ju
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic dzelo.svg|32x32px]]
|{{unicode|Ʒ}}ĕlo
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic uk.svg|32x32px]]
|ukъ
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic ens.svg|32x32px]]
|ęsъ
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic zemlja.svg|32x32px]]
|zemli
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic capital letter Fritu.svg|32x32px]]
|frъtъ
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic yens.svg|32x32px]]
|ję
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic izhe.svg|32x32px]]
|iže
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic kher.svg|32x32px]]
|hĕrъ
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic ons.svg|32x32px]]
|{{unicode|ǫ}}sъ
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic i.svg|32x32px]]
|(i)
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic ot.svg|32x32px]]
|otъ
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic yons.svg|32x32px]]
|j{{unicode|ǫ}}
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic djerv.svg|32x32px]]
|(đervь)
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic tsi.svg|32x32px]]
|ci
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic fita.svg|32x32px]]
|tita
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic kako.svg|32x32px|Kako]]
|kako
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic cherv.svg|32x32px]]
|črьvь
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic izhitsa.svg|32x32px]]
|ižica
|----
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic ljudi.svg|32x32px]]
|ljudьje
|align="center"|[[Datoteka:Glagolitic sha.svg|32x32px]]
|ša
|
|
|}
</td>
<td valign="top" align="center">
<center>'''Uglata''' (hrvatska) glagoljica</center>

[[Datoteka:Uglata_glagoljica.gif]]
</td>
</tr></table>

== Rasprostranjenost glagoljice na hrvatskom prostoru ==
[[Datoteka:Bascanska ploca.jpg|mini|300px|[[Baščanska ploča]], glagoljični spomenik pisan prijelaznim tipom glagoljice]]
[[Datoteka:Glagoljica spomenik baska.jpg|mini|Spomenik glagoljici (slovo [[az]]) na vidikovcu Treskavac blizu [[Baška|Baške]], rad Ljuba De Karine]]

Postoje dokazi da se na hrvatskom prostoru glagoljalo već [[925.]] godine, papa [[Ivan X.]] svojim pismima upućenima [[Kralj Tomislav|kralju Tomislavu]] i splitskom nadbiskupu svjedoči o postojanju "Metodijeve doktrine".<ref>http://www.svkri.hr/izlozbe/hrvatskaglagoljica.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120531200228/http://www.svkri.hr/izlozbe/hrvatskaglagoljica.html |date=31. svibnja 2012. }}; pristupljeno 19. ožujka 2013.</ref>

Najpoznatiji hrvatski glagoljaški spomenik – [[Baščanska ploča]] – pokazuje umjerenu oblost. Uglata je glagoljica najčešća u primorskim krajevima: ([[Istra]], Hrvatsko Primorje, [[Dalmacija]], [[zadar]]ski i [[kvarner]]ski otoci, prije svega [[Krk]], [[Cres]] i [[Lošinj]]), ali se nalazi i u unutrašnjosti [[Lika|Like]] i [[Krbava|Krbave]], sve do [[Kupa|Kupe]], čak do [[Međimurska županija|Međimurja]] i [[Slovenija|slovenskih]] krajeva.

Sve do [[1992.]] godine se mislilo da je glagoljica bila nazočna samo u tim krajevima, a onda se došlo do glagoljskih natpisa u crkvama uz rijeku [[Orljava|Orljavu]], o kojima se do tada nije ništa znalo. Konkretno, radilo se o natpisima na crkvama u [[Brodski Drenovac|Brodskom Drenovcu]] i [[Lovčić]]u, ali i u još nekima, čime se došlo do spoznaje da je i [[Slavonija]] bila područje gdje je bila prisutna glagoljica.<ref name="sbtv.hr">{{Citiranje www |naslov=Glagoljaška baština u Slavonskom Kobašu |url=http://www.sbtv.hr/Vijesti/2007%20vijesti/04%202007%20travanj/SB_INFO_2007-01%2003.htm |izdavač=[[Slavonskobrodska televizija]] |stranice=http://www.sbtv.hr |datum=25. veljače 2007. |archive-url=https://web.archive.org/web/20070614011227/https://www.sbtv.hr/Vijesti/2007%20vijesti/04%202007%20travanj/SB_INFO_2007-01%2003.htm |arhivnadnevak=14. lipnja 2007.}}</ref>

Glagoljski nadpisi pronađeni su i u okolici Kopra, Trsta, ali i dalje u Akvileji.

Glagoljica se koristila kako u crkvenim, tako i u svjetovnim poslovima. Imamo primjerice dobro očuvano pismo velikaša [[Nikola Šubić Zrinski|Nikole Šubića Zrinskoga]] iz [[1544.]] godine na glagoljici;<ref>[http://www.croatianhistory.net/etf/zrinski.html Nikola Šubić Zrinski (1508. – 1566.)], croatianhistory.net, [http://www.croatianhistory.net/gif/zrinsk.jpg Pismo Nikole Šubića Zrinskoga iz 1544. na glagoljici]</ref> važni glagoljski spomenici pravnog karaktera su i [[Vinodolski zakonik]] iz 1288. godine, te [[Istarski razvod]] s prijelaza 13. na 14. stoljeće.

Prva [[knjiga]] tiskana tim pismom i na hrvatskom jeziku jest ''[[Misal po zakonu rimskoga dvora]]'' (''Missale Romanum Glagolitice'') iz [[1483.]], koji je tiskan u [[Kosinj]]u u [[Lika|Lici]] te se popularno naziva i ''Kosinjski misal''.<ref>{{Citiranje knjige|last=Mance|first=Ivan|url=https://katalog.kgz.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&currentPage=1&searchById=1&sort=0&age=0&spid0=1&spv0=kosinjska+tiskara&mdid0=0&vzid0=0&selectedId=1015000829|title=Kosinjska tiskara: povijesna, informacijska i kartografska studija|publisher=Kvaka, župa Kosinj|year=2023.|isbn=9789538417221|location=Velika Gorica, Kosinj|pages=1-3}}</ref> Tiskanje je dovršeno 22. veljače 1483. i time su [[Hrvati]] dobili svoju [[inkunabula|inkunabulu]] i to samo 28 god. nakon [[Gutenberg]]ova izuma. Taj Misal, jest prva knjiga tiskana nelatiničnim slovima. Misal se i danas smatra naljepšom tiskanom glagoljskom knjigom, a raskoš svjedoči o ekonomskoj i intelektualnoj moći popova glagoljaša jer u to vrijeme nije bilo lako pripremiti i tiskati knjigu i to u domaćoj tiskari.<ref name="Povijest hrvatskoga književnoga jezika">[[Milan Moguš]], ''Povijest hrvatskoga književnoga jezika'', Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1993.</ref>

U južnoj lađi [[zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]], desno od ulaza, na zidu [[zvonik]]a uklesan je natpis uglatom glagoljicom koji nas podsjeća na prve veze [[Hrvat]]a s [[kršćanstvo]]m i [[papa|papom]] [[Ivan IV.|Ivanom IV.]] (640 – 642). To je jedan od najvećih tekstova na glagoljici na [[svijet]]u. Natpis je uklesan 1942. godine, a u prijevodu glasi:
 
{{navod|SLAVA V' VIŠNJIH BOGU - NA SPOMEN 1300. GODIŠNJICE POKRŠTENJA HRVATSKOGA NARODA KOJI SE ZAVJERI NA VJEČNU VJERNOST PETROVOJ PEĆINI PRIMIVŠI OD NJE OBEĆANJE OBRANE U SVAKOJ NEVOLJI DRUŽBA BRAĆE HRVATSKOGA ZMAJA ČUVAJUĆI SVETINJE PRADJEDOVA PREPORUČUJUĆI HRVATSKU DOMOVINU VELIKOJ BOGORODICI.|<ref>Ljubomir Škrinjar, [http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/3426-reportaa-avlova-glava-u-zagrebakoj-katedrali-710.html ''Đavlova glava u zagrebačkoj katedrali (7/10)''], hkv.hr, 23. studenoga 2008. Preuzeto 20. siječnja 2018.</ref>}}

[[Humačka ploča]] iz ([[11. stoljeće|XI.]] ili [[12._stoljeće|XII. stoljeće]]) pisana je na [[Staroslavenski jezik|staroslavenskom jeziku]], [[hrvatska ćirilica|bosančicom]], s uporabom pet slova na [[glagoljica|glagoljici]]. 

[[Datoteka:Humacka ploca 2v.jpg|desno|mini|Humačka ploča]]

== Pitanje prvenstva glagoljice i ćirilice ==

{{glavni|Odnos glagoljice i ćirilice}}

Glagoljica i ćirilica javljaju se u približno isto vrijeme tako da je nemoguće odrediti koje je pismo starije.

Budući da se tada istim znakovima bilježilo i slova i brojeve, brojevni sustav može odgovoriti na pitanje koje je pismo starije, a glagoljska je azbuka u tom pogledu pravilnija što ide u prilog tezi da su glagoljicu sastavila Sveta Braća, a ako znamo da su Braća sastavila prvo slavensko pismo, glagoljica bi mogla biti starija. Nadalje, glagoljski spomenici su uglavnom pisani starijim, arhaičnijim jezikom. Na nekim ćiriličnim spomenicima nalaze se neka glagoljska slova ili cijele riječi što upućuje na to da je ćirilični spomenik prepisan iz starijeg (?) glagoljskog, postoje glagoljski tekstovi koju su izbrisani, a preko njih su napisani ćirilični – sve to može ići u prilog većoj starosti glagoljice.<ref>Giuseppe Fermeglija, [https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=22372 ''Razmišljanja o starim slavenskim azbukama''], u: ''Slovo: časopis Staroslavenskoga instituta u Zagrebu'', svezak 36, Zagreb, 1986.</ref>

==Zanimljivosti==

===Trg glagoljaša===
Trg glagoljaša se nalazi u [[Vinica (Tomislavgrad, BiH)|Vinici]], u čast viničkim glagoljašima te njihovom učitelju i pokrovitelju biskupu [[Nikola Bijanković|Nikoli Bijankoviću]].<ref>prof. don Ilija Drmić, [http://www.zavelim.hr/index.php/zupe/zvini/130-spomenik-u-ast-hrvatskim-sveenicima-glagoljaima-i-glagoljici-u-upi-roenja-marijina-u-vinici ''Spomenik u čast hrvatskim svećenicima glagoljašima i glagoljici u župi Rođenja Marijina u Vinici''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141214130203/http://www.zavelim.hr/index.php/zupe/zvini/130-spomenik-u-ast-hrvatskim-sveenicima-glagoljaima-i-glagoljici-u-upi-roenja-marijina-u-vinici |date=14. prosinca 2014. }}, zavelim.hr, 10. rujna 2011.</ref>

===Katedrala u Senju===
Katedrala u Senju, jest jedina rimokatolička katedrala u svijetu, gdje su se mise prije II. Vatikanskog koncila služile nelatinskim jezikom.

===Kijevski listići===
[[Kijevski listići]] su jedan od najstarijih glagoljaških zapisa očuvan do danas. To je [[fragment]] sakramentara sačuvan na 7 listova s kraja [[9. stoljeće|9.]] ili početka [[10. stoljeće|10. stoljeća]]. Svojevrsni obrednik ili prenosivi misal u listićima čuva se u [[Kijev]]u u [[Ukrajina|Ukrajini]]. Prva stranica listića vjerojatno je pisana kasnije, u 12. stoljeću, i to pomlađenim starohrvatskim jezikom i [[pismo]]m. Na tom listu nalazi se najstarija nama poznata molitva Blaženoj djevici Mariji pisana [[Hrvatski jezik|hrvatskim jezikom]]. Radi se o hrvatskoj molitvi Mariji staroj 800 godina.<ref>[[Darko Žubrinić]], [http://www.croatianhistory.net/etf/dubrovnikgl.html Kijevski i Sinajski listići], croatianhistory.net, 2008.</ref><ref>[[Marija Agnezija Pantelić|Marija Pantelić]], [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=22324 ''O Kijevskim i Sinajskim listićima''] // ''Slovo: časopis Staroslavenskog instituta'', br. 35. Rujan 1985.</ref>

===Bašćanska staza glagoljice===
Bašćanska staza glagoljice je hrvatska povijesna prostorna početnica, projekt-spomenik glagoljici u Baški na otoku Krku. Projekt je to Društva Sinjali koji je započet [[2006.]] godine a staza je otvorena [[2009.]] godine.<ref name="parentium.com">[https://www.parentium.com/prva.asp?clanak=24326 Otvorena Bašćanska staza glagoljice], parentium.com, 17. listopada 2009., pristupljeno 22. lipnja 2019.</ref> Na stazi nalazi se 35 skulptura s uklesanim slovima glagoljice (4 su većih dimenzija, djelo akademskog kipara Ljube De Karine a ostale skulpture manjih dimenzija, nastale u kiparskim radionicama u Baški pod njegovim vodstvom, klesali su studenti hrvatskih i europskih akademija).

=== Aleja glagoljaša ===
[[Aleja glagoljaša]] je niz od jedanaest spomenika (deset kamenih i jedan bakreni) postavljenih uz cestu duljine sedam kilometara između [[Roč]]a i [[Hum (Buzet)|Huma]] u [[Istra|Istri]] što zajedno obilježavaju značajne trenutke razvoja glagoljice od početaka do hrvatskog [[Misal po zakonu rimskog dvora|Prvotiska]], od [[Ćiril i Metod|Ćirila i Metoda]] do [[Žakan Juri|žakna Jurja]]. Taj složeni, simbolički višeslojni i značenjima bremenit umjetnički sustav postavljen je između 1977. i 1985. godine osmislio je [[Josip Bratulić]], a izveo [[Želimir Janeš]] (osim Glagoljskog lapidarija što ga je izradio [[Branko Fučić]]).

==Suvremeno doba==
U kolovozu 2023. [[hrvatska književnost|hrvatski književnik]] [[Tomislav Beronić]] objavio je [[roman]] ''[[Misal kneza Anža Frankopana]]'', u potpunosti tiskan na glagoljici, što je prva takva knjiga nakon 118 godina i zadnjega izdanja ''[[Parčićev misal|Parčićeva misala]]'' (1905.) Radnja romana vezana je uz kneza Ivana VIII. Frankopana Brinjskog i uspostavu prve hrvatske tiskare u [[Kosinj]]u.<ref>Jurišić, Snježana: [https://glashrvatske.hrt.hr/hr/preporucujemo/prva-knjiga-tiskana-glagoljicom-nakon-118-godina-10974796 Prva knjiga tiskana glagoljicom nakon 118 godina] ''glashrvatske.hrt.hr''. [[Glas Hrvatske]]/HRT. Objavljeno 26. kolovoza 2023. </ref>

== Literatura ==

* [[Josip Bratulić|Bratulić, Josip]]: Aleja glagoljaša : Stoljeća hrvatske glagoljice. Znamen : Zagreb, 2019.
*[[Josip Bratulić|Bratulić, Josip]]: [[Leksikon hrvatske glagoljice]]. Minerva : Zagreb, 1995.
*[[Branko Fučić|Fučić, Branko]]: ''Glagoljski natpisi''. U: ''Djela Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 57.''; Zagreb, 1982.
* Fullerton, Sharon Golke: ''Paleographic Methods Used in Dating Cyrillic and Glagolitic Slavic Manuscripts''. U: ''Slavic Papers No. 1.''; Ohio, 1975.
* [[Stjepan Damjanović|Damjanović, Stjepan]]: ''Slovo iskona''; Zagreb, 2004.
* [[Stjepan Damjanović|Damjanović, Stjepan]]: ''Staroslavenski jezik''; Zagreb, 2005.
* Gosev, Ivan: ''Rilszki glagolicseszki lisztove''; Sofija, 1956.
* [[Jasna Horvat|Horvat, Jasna]]: ''Az'', roman o glagoljici, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
* Jachnow, Helmut: Eine neue Hypothese zur Provenienz der glagolitischen Schrift - Überlegungen zum 1100. Todesjahr des Methodios von Saloniki. In: R. Rathmayr (Hrsg.): ''Slavistische Linguistik 1985''; München, 1986., 69-93.
* [[Vatroslav Jagić|Jagić, Vatroslav]]: ''Glagolitica. Würdigung neuentdeckter Fragmente'', Beč, 1890.
* Kiparsky, Valentin: ''Tschernochvostoffs Theorie über den Ursprung des glagolitischen Alphabets'' In: M. Hellmann u.a. (Hrsg.): ''Cyrillo-Methodiana. Zur Frühgeschichte des Christentums bei den Slaven''; Köln, 1964., 393-400.
* Miklas, Heinz (ur.) ''Glagolitica: zum Ursprung der slavischen Schriftkultur''; Beč, 2000.
* Steller, Lea-Katharina: [http://fullextra.hu/modules.php?name=News&file=print&sid=782 ''A glagolita írás''] U: B.Virághalmy, Lea: ''Paleográfiai kalandozások''; Szentendre, 1995. {{ISBN|9634509223}}
* Vais, Joseph: ''Abecedarivm Palaeoslovenicvm in usum glagolitarum''; Veglae, [Krk], 1917. XXXVI
* Vajs, Josef: ''Rukovet hlaholske paleografie. Uvedení do knizního písma hlaholskeho''; Prag, 1932. 178 p, LIV. tab.

== Izvori ==
{{izvori|30em}}

== Vanjske poveznice ==
===Sestrinski projekti===
{{WProjekti
|commons     = Glagolitsa
|commonshr   = Glagoljica
}}
{{WProjekti
|commonscat      = Glagolitic inscriptions in Croatia
|commonscathr   = Glagoljaški natpisi u Hrvatskoj
}}
===Mrežna mjesta===
;Izdanja
* Mihaljević, Milan; Šimić, Ana; Mihaljević, Ana: [https://www.slideserve.com/klanjatelj/glagoljica-za-znati-eljne ''Glagoljica za znatiželjne''] Staroslavenski institut: Zagreb, 2021.
;Fontovi, programi i dodatci
* [https://ucilica.glagomatika.online/ Glagoljska učilica]
* Fontovi: [http://hrvatska-bosna.eu5.org/glagoljica/ucenje_glagoljice/dane-glagoljica.ttf], [http://grgur.irb.hr/Hrvatsko.mislilisxte/uglglag6.ttf], [http://nenad.bplaced.net/doku.php/hr:glagolmissal#download Font s Unicode-ovom podrškom]
* [https://addons.mozilla.org/en-US/firefox/addon/transliterator Dodatak za Firefox koji omogućuje pisanje glagoljicom na Internetu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110807070238/https://addons.mozilla.org/en-US/firefox/addon/transliterator/ |date=7. kolovoza 2011. }}
* [http://hr.crodict.com/glagolica.html Program za pretvorbu glagoljice | croDict.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100219054247/http://hr.crodict.com/glagolica.html |date=19. veljače 2010. }}
;Članci, popisi i stranice
* [http://www.rbardalzo.narod.ru/kiril_mefody.html Glagoljica - Hrvatska Atlantida {{rus oznaka}}]
* [https://web.archive.org/web/20130813072511/http://fly.cc.fer.hr/~zox/glagoljica.html Zoxov Internet kutak] Glagoljica
* Primjeri uporabe glagoljice u [http://hrvatska-bosna.eu5.org/glagoljica/sastavci-glagoljica/01-upoznavanje_s_autolispom/01-upoznavanje_s_autolispom.html poduci iz informatike], [http://hrvatska-bosna.eu5.org/znanost/zamjena_zarulje-prednje_kratko_svietlo-reno_clio_3.pdf poduci o zamjeni žarulje na automobilu] i [http://hrvatska-bosna.eu5.org/znanost/racun_osi_stupa.pdf rješavanju matematičkih problema]

{{azbuka}}

[[Kategorija:Pismo]]
[[Kategorija:Slavenska kultura]]
[[Kategorija:Glagoljica| ]]
[[Kategorija:Staroslavenski jezik]]
[[Kategorija:Povijest Dalmacije]]