Humano kloniranje

Izvor: Wikipedija
dijagram načinâ reprogramiranja stanica zajedno s razvojem čovjeka

Humano kloniranje, stvaranje genski identične kopije čovjeka. Naziv se općenito rabi za označivanje artificijelnog humanog kloniranja, tj. reprodukcije čovječjih stanica i tkiva, i nije dio medicinske prakse nigdje u svijetu. Ono se ne odnosi na identične blizance. Mogućnost humanog kloniranja izazvala je kontroverzije.

Obično se u raspravama spominju dva tipa teoretskog humanog kloniranja: terapeutsko kloniranje i reproduktivno kloniranje. Terapeutsko kloniranje obuhvaćalo bi kloniranje stanica uzetih iz čovjeka radi uporabe u medicini i transplantatima te je aktivno područje istraživanja. Dvije uobičajene metode terapeutskog kloniranja koje se sada istražuju jesu: prijenos jezgara somatskih stanica i, odnedavno, indukcija pluripotentnih matičnih stanica. Reproduktivno kloniranje obuhvaćalo bi stvaranje potpuno klonirana čovjeka umjesto tek specifičnih stanica ili tkiva.

Preporučena literatura[uredi | uredi kôd]

  • Araujo, Robert John, “The UN Declaration on Human Cloning: a survey and assessment of the debate,” 7 The National Catholic Bioethics Quarterly 129 - 149 (2007).
  • Oregonsko zdravstveno i znanstveno sveučilište. "Human skin cells converted into embryonic stem cells: First time human stem cells have been produced via nuclear transfer." ScienceDaily. ScienceDaily, 15. svibnja 2013. <www.sciencedaily.com/releases/2013/05/130515125030.htm>.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]