Ikeya–Seki
Izvor: Wikipedija
|
|
|
|---|---|
Fotografija Maynarda Pittendreigha |
|
| Otkriće | |
| Datum otkrića | 18. rujna 1965. |
| Privremena oznaka | 1965 VIII |
| Orbitalni elementi Epoha 7. listopad, 1965. |
|
| Ekscentricitet | 0.999915 (A) i 0.999925 (B) |
| Srednja udaljenost | 91.6 (A) i 103.7 (B) AJ |
| Perihel | 0.007786 (A) i 0.007778 (B) AJ |
| Afel | 183.192214 (A) i 207.40555533 (B) AJ |
| Orbitalni period | 876.7008a (A) i 1056.1320 a(B) |
| Inklinacija | 141.8642°(A) i 141.861°(B) |
| Posljednji prolaz kroz perihel | 21. listopad, 1965. |
| Najveći postignuti sjaj | priližno -10 magnitude |
Komet Ikeya-Seki je dugoperiodični komet kojeg su neovisno otkrila dva promatrača, Kaoru Ikeya i Tsutomu Seki. Prvi izračuni orbite pokazali su da će komet proći veoma blizu Sunca te će vjerojatno biti veoma sjajan. Komet se ponašao onako kako je predviđeno i kako je prilazio perihelu moglo ga se vidjeti u sred dana kako sjaji magnitudom od -10. Jezgra kometa se malo prije prolaska kroz perihel raspala u tri dijela s gotovo identičnom orbitom. Nakon prolaska kroz perihel komet se pojavio na jutarnjem nebu s veoma sjajnim repom. Početkom 1966. je komet nestao iz vida otišavši u vanjske dijelove Sunčeva sustava.
Komet je pripadnik Kreutz Sungrazers obitelji kometa, koja je nastala kada se veliki komet raspao 1106. godine.