Izomagnetične linije
Izomagnetične linije (grč. isos = jednak + srednjovj. lat. magneticus: magnetski) su izolinije koje na zemljopisnoj karti spajaju mjesta jednakih vrijednosti elemenata Zemaljskoga magnetizma (izokline, izodiname, izogone; rjeđe izanomale, koje spajaju mjesta jednakih otklona od normalnih vrijednosti).[1]
Izokline[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: IzoklineIzokline (grč. isos = jednak + ϰλίνεıν: nagibati se) su izolinije koje na zemljopisnoj karti spajaju mjesta jednakih vrijednosti magnetske inklinacije. Aklina (aklinički magnetski ekvator) je izoklina koja spaja točke inklinacije 0°.[2]
Izogone[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: IzogoneIzogone (grč. isos = jednak, gonia = kut) su izolinije koje na zemljopisnoj karti spajaju mjesta jednakih vrijednosti magnetske deklinacije Zemljina magnetskoga polja. Agone su izogone koje ograničavaju mjesta gdje je magnetska deklinacija približno jednaka nuli. Prvu kartu s izogonama iscrtao je E. Halley 1701.[3]
Izodiname[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: IzodinameIzodiname (grč. isos = jednak + δύναμıς: sila, snaga) su izolinije koje na zemljopisnoj karti spajaju mjesta jednake jakosti Zemljina magnetskoga polja.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ izomagnetične linije, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
- ↑ izokline, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
- ↑ izogone, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
- ↑ izodiname, [4] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.