Karolinska ploča

Karolinska ploča
Tip	Mala
Površina	1,700,000 km2
Smjer kretanja1	sjeverozapad
Brzina1	87 mm/godinu
Površinske strukture	Tihi ocean
1U odnosu na Afričku ploču

Karolinska ploča mala je tektonska ploča koja se prostire na ekvatoru na istočnoj polutci, sjeverno od Nove Gvineje. Čini zonu subdukcije duž granice s Pločom Ptičje glave i Pločom Woodlark na jugu, dok je na sjeveroistoku transformni rasjed koji čini granicu s Tihooceanskom pločom. Uz granicu s Filipinskom pločom na zapadu i sjeverozadu nalazi se konvergentna granica koja prelazi u rascjep.

Karolinsku ploču prvi su kao posebnu ploču predložili Weissel i Anderson 1978.

Geološka svojstva

Kao zasebni terrane s vlastitom tektonskom poviješću Karolinska ploča smatra se dijelom Tihooceanske ploče zbog rijetke seizmičke aktivnosti i malih brzina duž njezinih granica. Obuhvaća Zapadni Karolinški bazen i Istočni Karolinški bazen te neaktivno kontinentsko podnožje Eauripik koje ih razdvaja, ali ne obuhvaća ni Karolinske otoke ni Karolinski hrbat. Subducira ispod ploča Ptičje glave i Woodlark duž rova Nove Gvineje na jugu.

Granica s Filipinskim morem na zapadu ima dva segmenta: južni segment, korito Ayu koje širi brzinom od 8 mm/god od c. 25 – 2 Ma, ali usporava. Sjeverni segment, koji se sastoji od Palauanske brazde i južne brazde Yap, nije aktivna zona subdukcije što je vidljivo po tome da nema aktivnih vulkana. Granica Karolinske i Tihooceanske ploče složen je sustav koji se djelomično i potencijalno razvija u zonu subdukcije. Jugoistočna granica, uz Manusovu brazdu, konvergentna je granica, ali se zbog nedostatka aktivnih vulkana i potresa ne smatra zonom subdukcije.

Tektonska povijest

Karolinska ploča kreće se brzinama vrlo blizu onima koje ima Tihooceanska ploča, a njezina starost nastanka i trenutačni status neovisne ploče neizvjesni su. Brzina udaljavanja Karolinske i Filipinske ploče vrlo je mala, a tijekom neogena Karolinska ploča gibala se s Filipinskom i Novogvinejskom pločom.

Karolinski hrbat na sjeveru susreće se s Karolinskom pločom u koritu Sorol na kojem postoje neki dokazi kosog proširenja. Međutim, podrijetlo Karolinskog hrbata neizvjesno je, no s obzirom na to da je napravljen od oceanske kore, vjerojatno je produkt vruće točke. Prisutnost rova i naznaka subdukcije ispod Pacifičke ploče sugestivna je, ali odsutnost otočnih lukova, što bi se moglo očekivati od značajne subdukcije u prošlosti, čini razvoj duž te granice nejasnim.

Karolinska ploča u prošlosti je zasigurno bila zasebna ploča. Mussauova brazda, granica duž njezine istočne strane, morala je biti važna granica jer su magnetske anomalije na Karolinskoj ploči iz oligocena, a one na Tihooceanskoj ploči iz krede. Postoje naznake širenja u Karolinskom moru prije 34 – 27 Ma. Ako se Karolinska ploča gibala s Tihooceanskom pločom, trebali bi postojati jasni dokazi odgovarajuće subdukcije ispod Nove Gvineje, kojih praktički nema. Korito Ayu zona je sporog širenja koja se otvorila prije 15 Ma.

Literatura

• Alden, A. 2016. Here Are the Sizes of Tectonic or Lithospheric Plates. About.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. lipnja 2016. Pristupljeno 18. prosinca 2016.
• Bird, P. 2003. An updated digital model of plate boundaries (PDF). Geochemistry, Geophysics, Geosystems. 4 (3). doi:10.1029/2001GC000252. Pristupljeno 18. prosinca 2016.. Sažetak2009
• Bracey, D. R. 1983. Geophysics and tectonic development of the Caroline Basin (izvješće). U.S. Naval Oceanographic Office TR283. Pristupljeno 18. prosinca 2016.
• Hall, R. 2002. Cenozoic geological and plate tectonic evolution of SE Asia and the SW Pacific: computer-based reconstructions, model and animations (PDF). Journal of Asian Earth Sciences. 20 (4): 353–431. doi:10.1016/S1367-9120(01)00069-4. Pristupljeno 18. prosinca 2016.
• Weissel, J. K.; Anderson, R. N. 1978. Is there a Caroline plate? (PDF). Earth and Planetary Science Letters. 41 (2): 143–158. doi:10.1016/0012-821X(78)90004-3. Pristupljeno 18. prosinca 2016.