Katolički školski centar Konjic

Izvor: Wikipedija

Katolički školski centar Konjic, katolička školska ustanova koja se nalazi u gradu Konjicu u Hercegovini, BiH.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Od 1994. godine Katolička Crkva otvorila je otvara nove katoličke školske centre u sastavu kojih djeluju različite škole, u Sarajevu, Travniku, Tuzli, Zenici, Žepču, Konjicu, Banjoj Luci i Bišću. Pohađaju ih ponajviše djeca katoličke vjeroispovijesti ali su, kao i nekadašnje katoličke obrazovne ustanove, otvorene za sve učenike bez razlike na vjeroispovijest i nacionalnu pripadnost.[1]

Ova škola otvorena je u rujnu 1997. godine na izričitu želju i zamolbu prognanih i izbjeglih Hrvata iz općine Konjic (njih oko 11.000). Škola je otvorena s nakanom da se lakše odvija proces povratka kako bi implementacija Daytonskog sporazuma u ovom segmentu pokazala primjer ostalim gradovima Federacije Bosne i Hercegovine. Ujedno, ova škola, kao i još neke institucije, trebale su potvrditi činjenicu da je grad Konjic postao otvorenim gradom za sve one koji žele ostvariti svoje pravo povratka.[2]

Iako je Konjic otvoren grad, neki su u gradu svojim postupcima zatvarali vrata ovoga grada. Škola je samo u govorima čelnika vladajućih stranaka i politike, postala s jedne strane zaštitnim znakom otvorenog grada Konjica, dok im je s druge strane trn u oku i nastoje na sve moguće načine da ova škola doživi svoj fijasko. Na žalost to je istina koja se više puta očitovala kako riječima tako i djelima.[2]

Razgovorom s ondašnjim načelnikom općine Konjic Almirom Alikadićem koji je podržao ovu ideju i odobrio otvaranje Katoličkog školskog centra u Konjicu (Ur. br: 01-012-124/97. od 03. 07. 1997. godine), KŠC-u dopušteno je i korištenje prostorija I. osnovne škole "3 mart" gdje su se nalazili dok ne naprave svoj objekt. Od navedene škole dobili su 4 male učionice, 4 velike učionice i tri podrumske prostorije koje su sami renovirali i osposobili za izvođenje nastave; prostor obuhvaća 577 m2. Sve to nije zadovoljavalo sve uvjete koje jedna škola treba imati. Ali, toliko su prostora dobili i s tim su se u KŠC pomirili kao i s činjenicom da je to privremeno rješenje. Od načelnika Almira Alikadaća nisu pismeno dobili rješenje korištenja prostora, nego samo usmeni pristanak, o čemu je bio izvješten i direktor Prve osnovne škole gospodin Osman Jelovac, a da nije s tim bio upoznat, sigurno ne bi dopustio ulazak u navedeni prostor škole. Problem s kojim se od 24. listopada 1997. godine je što je direktor te škole tražio i plaćanje troškova prostora. U KŠC-u su se obvezali snositi troškove režija, ali ne i troškova korištenja prostora. Dobivali su mnoge zahtjeve kao i prijetnje da će morati napustiti prostor ako ne ispoštuju plaćanje prostora. U ljeto 1998. godine na ulaznim školskim vratima bila je promijenjena i brava, tako da osoblje i učenici nisu mogli ući u školu, što je ogorčilo djelatnike, jer su i oni za ovaj objekt izdvajali novčana sredstva i svojim radom ga radili i u njega ugradili dio svoga života. Sada se od njih i njihove djece traži da plaćaju privremeno korištenje prostora koje bi i bez nazočnosti KŠC-a bilo neiskorišteno.[2]

Županijsko Ministarstvo za prosvjetu, šport i kulturu do 17. veljače 1999. još uvijek nije bilo verificiralo KŠC, unatoč višekratnim obraćanima ministarstvu. Preko ove škole se muslimanske gradske vlasti hvale kad im je potrebno dokazati demokratičnost i otvorenost. No preko škole su se lomila politička koplja. Na konto ove škole otvoreni grad Konjic od Europske Zajednice dobio je mnoga novčana sredstva, od kojih u KŠC-u nisu imali nikakve koristi. Iz KŠC-a su bili prisiljeni iz svojih izvora financirati školu bez koje Hrvati ne samo da se neće vratiti, nego će i oni koji su tijekom rata ostali biti prisiljeni na odlazak a oni koji su planirali doći neće uopće ostvariti svoj povratak. Učenici su se suočili i s diskriminacijom, jer jedini u cijeloj Federaciji Bosne i Hercegovine i šire, ostali su bez prava na besplatan prijevoz javnog gradskog prijevoza.

1999. je školu pohađalo 59 učenika od I.-VIII. razreda osnovne škole, a u školi je zaposleno 22 djelatnika. Bio je otvoren svim zainteresiranim kandidatima, bez obzira na vjersku opredijeljenost ili nacionalnu pripadnost. O teškoćama je amjeniku Visokog predstavnika Međunarodne zajednice Hansu Schumacheru govorio biskup Pero Sudar, promicatelj katoličkog školstva.[2]

Vlada RH dala je jedan manji iznos za nastavna pomagala školi 2002. godine.[3]

Zbog ne povratka hrvatskog pučanstva u općinu Konjic te zbog odluke županijskog ministarstva prosvjete HNŽ/K o spajanju razreda osnivač je odlučio 2005. godine zatvoriti rad škole u Konjicu.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b KŠC Sv. PavaoArhivirana inačica izvorne stranice od 21. srpnja 2019. (Wayback Machine) Katolički školski centri «Škole za Europu» (pristupljeno 25. travnja 2019.)
  2. a b c d KTA don Anto Ledić. POTEŠKOĆE KATOLIČKOG ŠKOLSKOG CENTRA U KONJICU. Pismo ravnatelja Katoličkog školskog centra u Konjicu uputio je zamjeniku Visokog predstavnika Međunarodne zajednice Hansu Schumacheru, 17. veljače 1999. (pristupljeno 26. travnja 2019.)
  3. Vlada RH Odluka o raspodjeli sredstava za financiranje zdravstvenih, obrazovnih, kulturnih i zdravstvenih programa Hrvata u Bosni i Hercegovini iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2002. godinu, 21. veljače 2002. (pristupljeno 26. travnja 2019.)