Ljevičarski nacionalizam

Izvor: Wikipedija

Ljevičarski nacionalizam opisuje oblik nacionalizma koji se temelji na jednakosti, narodnim suverenitetu i nacionalnim samoodređenju.[1] i obično zagovara protu-imperijalizam. Svoje korijene vuče od jakobinaca iz Francuske revolucije.[1] Općenito, to su sustavi koji nacionalizam kombiniraju s lijevo-liberalnim sustavom vrijednosti.

Poznati ljevičarski nacionalistički pokreti u povijesti su uključene Indijski nacionalni kongres koji se je borio za nezavisnost Indije pod Gandhijem, Afrički nacionalni kongres u Južnoj Africi po vodstvom Nelsona Mandele kojie se borio protiv apartheida.

Ljevičarski je nacionalizam pojavio u i autoritarnim oblicima. Arapska socijalistička stranka Ba'ath u Siriji i Iraku je zagovarala pan-arapski nacionalizam i državni socijalizam. Josip Broz Tito kao vođa Jugoslavije i Savez komunista Jugoslavije predstavljao je ljevičarski nacionalizam.[2]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Perica, Vjekoslav. 2002. Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States. New York: Oxford University Press.
  • Ramet, Sabrina P. 2006. The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005. Bloomington: Indiana University Press.
  • Sa'adah, Anne. 2003. Contemporary France: a democratic education. Lanham: Rowman Littlefield & Publishers.
  • Schmitt, Richard. 1997, "Introduction to Marx and Engels: a critical reconstruction." Dimensions of Philosophy Series. Boulder and Oxford: Westview Press. [Originally published in 1987].
  • Smith, Angel; Berger, Stefan. 1999. Nationalism, labour and ethnicity 1870-1939. Manchester and New York: Manchester University Press.
  • Taras, Ray (ed.). 1992. The Road to disillusion: from critical Marxism to post-communism in Eastern Europe. Armonk: M. E. Sharpe.
  • van Ree, Erik. 2002. The political thought of Joseph Stalin: a study in twentieth-century revolutionary patriotism. London and New York: RoutledgeCurzon.
  • Wachtel, Andrew. 2006. Remaining relevant after communism: the role of the writer in Eastern Europe. Chicago and London: University of Chicago Press.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Sa'adah 2003, 17-20.
  2. Perica 2002, 98.