Luigi Nutrizio Babić
Luigi Nutrizio Babić (Trogir, oko 1875.[1] Pristupljeno 15. rujna 2020. — Genova, 1936.), hrvatsko-talijanski poduzetnik, ljekarnik, novinar, plemić[2]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se je u Trogiru.[1] Dolazi iz obitelji Nutrizio, najuglednijoj trogirskoj obitelji potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, a čije obiteljsko stablo počinje 1155. s poljičkim knezom Ilijom Babićem. Nutriziji su imali najljepše trogirske palače, pa tako i palaču Stafilicos u povijesnoj jezgri. Brojne zemljišne posjede imali su po trogirskoj općini i dijelom po Splitu. Obitelj je dala odvjetnike, svećenike i liječnike školovane u Padovi, Štajerskom Gradcu i Beču. Luigi je bio ljekarnik. Nasuprot katedrali imao je obiteljsku ljekarnu Alla Madonna assunta, u palači Cipiko.[2] Šukununuk[1] je glasovitog doktora pravnih znanosti i pisca o povijesnim, prirodnim i kulturnim prilikama u ondašnjoj Dalmaciji Petra Nutrizija-Grisogona.[2]
Luigi je bio fanatičan za talijanstvo i vrstan govornik. Poput većine trogirskog građanstva i plemstva, osjećao se je Talijanom. Oženio se je u Trstu za Bianku, kći kapetana duge plovidbe Stefana Zečevića, koja je odrasla na Malom Lošinju.[2] Mati Luigia Ildegarda r. Luxardo[1] je bila iz zadarske obitelji koja je podigla tvornicu Maraschino di Zara, poslije Marasku. U Prvome svjetskom ratu digli su ga u vojsku. Izbjegavao je dužnosti glumeći da šepa. Oženio se je u Trstu za Bianku, kći kapetana duge plovidbe Stefana Zečevića, koja je odrasla na Malom Lošinju. Za vrijeme malarije u Trogiru postao je gazda.[2]
Imao je sestru Filippu koju je oženio arhitekt Julius Ranz. Ranz je projektirao vilu Biancu, nazvanu po Luigijevoj supruzi. U vili je Luigi živio s obitelji i u njoj mu se je Luigiju 1916. rodila kći Maria Carmen Nutrizio Babić. Do te vile Luigijev kunjad Ranz podigao je svoju vilu vilu Filipina, koju je nazvao po svojoj supruzi i Luigijevoj sestri.[2]
U Prvome svjetskom ratu digli su ga u vojsku. Izbjegavao je dužnosti glumeći da šepa. Za vrijeme malarije u Trogiru postao je gazda.[2] Poslije Prvoga svjetskog rata Luigi je rasprodao svu imovinu te s obitelji otišao u Italiju,[3] jer se je zamjerio hrvatskoj strani. Nije mogao prihvatiti da je Dalmacija pripala Kraljevini Jugoslaviji te je s cijelom obitelji (supruga i četvero djece) ukrcao se na brod i otplovio u Trst. U početku je bilo teško jer premda je rasprodao veliku imovinu, za to je dobio bezvrijedne dinare. Ipak, snašao se ubrzo i u novoj domovini.[2]
Kći Maria Carmen poslije je postala glasovita talijanska modna kreatorica, znana kao Mila Schön. U Milanu je vodila svijet visoke mode i izrađivala odjeću za poznate poput Jacqueline Kennedy, iransku caricu Farah Dibu, britansku princezu Dianu i ine.[3]
Bio je dopisnik lista Il Dalmata. Umro je u Genovi 1936. godine.[2]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d (): Geni.com. 8. rujna 2020.
- ↑ a b c d e f g h i Muzej grada Trogira: Muzej grada Trogira 1963. - 2013. ● Projekt "50 ZA 50" ● dan 21/50 Muzej grada Trogira. 11. lipnja 2013. / Gloria, 1994. Pristupljeno 24. rujna 2020.
- ↑ a b Gordana Dragan: Odijevala je lady Dianu, a država joj prodaje rodnu kuću za 4,5 milijuna kn Slobodna Dalmacija. 29. listopada 2018. . Pristupljeno 24. rujna 2020.