Lukanija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Karta stare Lukanije.

Lucania je naziv koji se je koristio od vremena Velikoj Grčkoj za područje koja se prostirala od Tirenskog mora do Tarantskog zaljeva.

Na sjeveru je Lukanija graničila s Kampanijom, Samniumom i Apulijom, dok ju je na jugu prevlaka dijelila od regije Brutium. Područje je obuhvaćalo najveći dio današnje moderen talijanske regije Basilicata, zajedno s najvećim dijelom pokrajine Salerno (tzv. Cilento), a i dijelom Cosenze. Točne granice Lukanije se bile rijeka Silarus na sjeverozapadu, koja ju je dijelila od Kampanije, te Bradanus, koji se ulijevao u Tarantski zaljev na sjeveroistoku; dvije manje rijeke Laus i Crathis, koje su tekle sa Apeninskog gorja na zapad i istok, označavale su granicu s Brutiumom.

Cijelo područje je nazvano prema Lukancima koji su naselili područje tijekom 5. st. pr. Kr., a prije toga su najužnije dijelove Italije Grci nazivali Enotria. Obalno područje Lukanije su naseljavali grčki kolonizatori u vrijeme Velike Grčke, i u priobalnom području, na ušću rijeka osnivali gradove sa protektoratom nad okolicom, dok su unutrašnjost i obronke Apenina naseljavali italska plemena od kojih su najpoznatija Enotri (lat. Oenotri).