Nacionalni konzervativizam
Nacionalni konzervativizam nacionalistička je inačica konzervativizma, koja se uglavnom usredotoči na očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta. Nacionalni konzervativci obično kombiniraju domoljublje s konzervativnim stavovima, koji promiču tradicionalne kulturne vrijednosti, protivljenje imigraciji i obiteljske vrijednosti.[1][2][3]
Dijeli karakteristike s tradicionalističkim konzervativizmom i društvenim konzervativizmom, s obzirom na to kako sve se tri varijacije imaju fokus na očuvanje i na tradiciju. Nacionalni konzervativizam nastoji očuvati nacionalne interese, tradicionalistički konzervativizam naglašava očuvanje društvenog poretka. Dodatno, društveni konzervativizam naglašava tradicionalne obiteljske vrijednosti koje reguliraju moralno ponašanje kako bi se očuvao nečiji tradicionalni status u društvu.[4][5][6][2][3] Nacionalne konzervativne stranke često imaju korijene u krugovima s ruralnom, tradicionalističkom ili perifernom osnovom, u suprotnosti s više urbanom bazom podrške liberalno-konzervativnih stranaka.[7] U Europi većina njih prihvaća neki oblik euroskepticizma.[1][8]
Većina konzervativnih stranaka u postkomunističkoj središnjoj i istočnoj Europi od 1989. bile su nacionalno-konzervativne.[9]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Wolfram Nordsieck. Parties and Elections in Europe. Parties-and-elections.eu. Pristupljeno 9. svibnja 2015.
- ↑ a b National Conservatism: A Guide for the Perplexed. 15. kolovoza 2019.
- ↑ a b The national conservatism movement just began—does it have a future?. 11. kolovoza 2019.
- ↑ ANDREW., HEYWOOD. 2018. ESSENTIALS OF POLITICAL IDEAS : for a level. PALGRAVE. [S.l.]. ISBN 978-1137611673. OCLC 1005867754
- ↑ Berkowitz, Peter, ur. 2004. Varieties of conservatism in America. Hoover Institution Press. Stanford, Calif.. ISBN 0817945725. OCLC 839305105
- ↑ Dahms, Harry F., ur. 7. studenoga 2014. Mediations of social life in the 21st century. Bingle, UK. ISBN 9781784412227. OCLC 896728569
- ↑ Vít Hloušek; Lubomír Kopecek. 2010. Origin, Ideology and Transformation of Political Parties: East-Central and Western Europe Compared. Routledge. str. 178. ISBN 978-1-317-08503-4
- ↑ Traynor, Ian, The EU's weary travellers Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. travnja 2006 (Wayback Machine) The Guardian, 4. travnja 2006.
- ↑ Bakke, Elisabeth. 2010. Central and East European party systems since 1989. Central and Southeast European Politics Since 1989. Cambridge University Press. str. 79