Pigmejski zec

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Pigmejski zec
BRACHYLAGUS IDAHOENSIS.jpg
Status zaštite

Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Lagomorpha
Porodica: Leporidae
Rod: Brachylagus
Miller, 1900.
Vrsta: B. idahoensis
Dvojno ime
Brachylagus idahoensis
(Merriam, 1891.)
Raspon
Rasprostranjenost pigmejskog zeca

Rasprostranjenost pigmejskog zeca

Pigmejski zec (lat. Brachylagus idahoensis) je vrsta sjevernoameričkog zeca i jedna od dvije američke vrste zečeva koji sami kopaju svoje jazbine.

Izgled[uredi VE | uredi]

Pigmejski zec je najmanja vrsta zeca na svijetu,[1][2][3][4]. Odrasli su teški 375-500 grama, dok im je tijelo dugo 23.5-29.5 centimetara; ženke su neznatno veće od mužjaka. Razlikuje se od drugih zečeva po svojoj maloj veličini, kratkim ušima, sivoj boji krzna i kratkim stražnjim nogama.

Životni ciklus[uredi VE | uredi]

Pigmjeski zec postiže spolnu zrelost s oko godinu dana života[5][6] Sezona parenja vrlo je kratka. U Idahu traje od ožujka do kraja svibnja; u Utahu od veljače do kraja ožujka[7] Trajanje gestacije još uvijek je nepoznato.

Smrtnost odraslih jedinki veća je za vrijeme kasne zime i ranog proljeća. Najviša dosad zabilježena smrtnost je 88% u Idahu[5]. Mlade jedinke najčešće ugibaju u razdoblju do pet tjedana starosti.[5]

Način života[uredi VE | uredi]

Najveći dio ishrane čini velika američka komoljika (Artemisia tridentata), koja može činiti i do 99% pojedene hrane tijekom zime. Također, od sredine do kraja ljeta hrani se raznim travama.

Lasice (Mustela spp.) su glavni grabežljivci pigmejskog zeca. Kojot (Canis latrans), crvena lisica (Vulpes vulpes), jazavci, crveni ris (Lynx rufus), velika rogata sova (Bubo virginianus) i eja strnjarica (Circus cyaneus) također love ovu vrstu zeca.[5][8][6]

Pigmejski zečevi su aktivni u bilo koje doba dana; međutim, najaktivniji su za vrijeme i zore. Obično se odmaraju tijekom podneva izvan ili unutar jazbine.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. George Gilbert Goodwin, Frederick Drimmer (1954). The Animal kingdom: the strange and wonderful ways of mammals, birds, reptiles, fishes, and insects; a new and authentic natural history of the wildlife of the world, Volume 1, Cornell University.
  2. George C. Goodwin (1962). Small mammals, Cornell University.
  3. Sharon Sharth (1999). RabbitsISBN 156766587X
  4. Meet the World's Smallest Rabbit, October 14, 2009
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Green, Jeffrey S.; Flinders, Jerran T. 1980. Brachylagus idahoensis. Mammalian Species. 125: 1–4
  6. 6,0 6,1 Wilde, Douglas B.; Keller, Barry L. 1978. An analysis of pygmy rabbit populations on the Idaho National Engineering Laboratory site. In: Markham, O. D., ed. Ecological studies on the Idaho National Engineering Laboratory site. 1978 Progress Report IDO-12087. Idaho Falls, ID: U.S. Department of Energy, Environmental Sciences Branch, Radiological and Environmental Sciences Lab: 305–316
  7. Chapman, Joseph A.; Feldhamer, George A., eds. 1982. Wild mammals of North America. Baltimore, MD: The Johns Hopkins University Press
  8. Bradfield, Terry D. 1975. On the behavior and ecology of the pygmy rabbit. Pocatello, ID: Idaho State University. Thesis