Podrijetlo šaha

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Šah u Perziji

Podrijetlo šaha nije pouzdano poznato. Najverovatnije je da se šah pojavio prije više od 2.000 godina. Prilikom arheoloških iskopavanja u Uzbekistanu nađene su dvije figurice od slonovače koje pripadaju razdoblju vladavine cara Huviške (2. stoljeće). Stručnjaci smatraju da su to šahovske figurice. U 5. stoljeću nastala je u Indiji posebna vrsta vojne igre na drvenoj ploči - „čaturanga“, što znači četverodni. Čaturanga je kao daleki predak današnjeg šaha bila igra koja je odražavala sastav i poredak tadašnje indijske vojske, koju su sačinjavala 4 roda: pješaštvo, konjica, slonovi i borbena kola, a u sredini su se nalazili radža (kralj) i njegov savjetnik mantrin (današnja kraljica ili dama). Kretanje figura određivalo se bacanjem kocke.

Igru su u 6. stoljeću igrali Persijanci (čatrang), a od njih u 7. stoljeću preuzeli Arapi su osvajanjem Irana preuzeli i tijekom naredna dva stoljeća bila je vrlo populara u arapskim zemljama. Održavana su natjecanja između najboljih igrača, proučena su moguća otvaranja (tabije) i sastavljeni su prvi problemi otvaranja (mansube). Kalif Harun al Rašid je poslao krajem 8 stoljeća francuskom vladaru Karlu Velikom na poklon šah od slonove kosti.

U 9. stoljeću Arapi su je pod imenom „šatrandž“ prejneli u Španjolsku, Šatrandž pretstavlja viši oblik čaturange. Ishod borbe više ne određuje slučaj (bacanje kockice), već logika i snalažljivost igrača. Igra postiže veliku popularnost i širi se po europskim zemljama sve do Islanda. Francuski kralj Louis IX je 1254. godine izdao poseban nalog koji je zabranjivao igranje šaha. U Evropi je šah usavršen uvođenjem rohade i povećanjem djelovanjem kraljice i lovca (kod Arapa je kraljica mogla ići samo po jedno uolje ukoso, a lovac je mogao skakati ukoso na svako treće polje: premda je teško bilo izvesti mat, postojala su dva načina za pobjediti - usamljivanjem protivničkog kralja i patom, koji se računao kao pobjeda za patiranu stranu). Sa reformom su ukinuta ova dva načina pobjede.

Usavršavanjem od drevne čaturange igra je poprimala današnji oblik. Nastala je u 14. stoljeću u kada se 1497. godine pojavilo prvo tiskano dijelo o šahu koje je napisao španjolski šahist Lusena. Njegovo dijelo su nastavili u 16. i 17. stoljeću španjolac Ruy Lopez de Segura i talijani Giulio Cesare Polerio i Gioachino Greco, sve dok u 18. stoljeću francuski šahovski majstor Louis-Charles Mahé de La Bourdonnais sa svojim djelom "analyse des Échecs" nije postavio temelje suvremenoj šahovskoj teoriji.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]