Poslovni turizam
Poslovni turizam ili poslovna putovanja je složeniji i koncentrirani podskup redovnog turizma.[1][2] Tijekom poslovnog turizma odnosno putovanja pojedinci i dalje rade i primaju plaću, ali to čine daleko od radnog mjesta i doma.[2]
Neke definicije turizma isključuju poslovna putovanja.[3] Međutim, Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih naroda (UNWTO) definira turiste kao ljude "koji putuju i borave na mjestima izvan svog uobičajenog okruženja ne više od jedne godine zbog rekreacije, poslovnih i drugih svrha".[4]
Osnovne aktivnosti poslovnog turizma uključuju sastanke, te sudjelovanje na konferencijama i izložbama.[2] Unatoč terminu poslovanja u poslovnom turizmu, kada se pojedinci iz državnih ili neprofitnih organizacija bave sličnim aktivnostima, to se još uvijek pripada poslovnom turizmu.[2]
Značaj[uredi | uredi kôd]
Povijesno gledano, poslovni turizam čine putovanje, trošenje novca i boravak u inozemstvu, odsustvo te ima povijest dugu kao i međunarodna trgovina.[5] Tijekom kasnog 20. stoljeća poslovni turizam se smatrao glavnom granom gospodarstva.[6]
Prema podacima British Tourist Authority i London Tourist Board iz 1998. godine, poslovni turizam čini oko 14% svih putovanja UK ili unutar UK, te 15% turističkog tržišta unutar UK.[7] Analiza iz 2005. sugerira da bi te brojke za UK mogle biti 30%. Sharma (2004.) citira procjenu UNWTO-a, da poslovni turizam čini 30% međunarodnog turizma, budući da se njegova važnost značajno razlikuje unutar različitih zemalja.[8][5]
Karakteristike[uredi | uredi kôd]
Prema analogiji s običnim turizmom, poslovni turizam uključuje manji dio stanovništva, s raznolikim motivima i dodatnim ograničenjima slobode izbora koja se pokušavaju nametnuti kroz poslovne koncepte.[1] Može se pretpostaviti da će odredišta poslovnog turizma biti područja koja su značajno razvijena u poslovne svrhe (gradovi, industrijske regije i slično).[1] Prosječni poslovni turist bogatiji je od minimalnog turista koji odlazi na odmor u svojem slobodnom vremenu, te se očekuje se da će potrošiti više novca.[5]
Poslovni turizam možemo podijeliti na primarne i sekundarne djelatnosti. Primarne su povezane s poslom i uključuju aktivnosti kao što su savjetovanje, inspekcije i prisustvovanje sastancima. Sekundarni su povezani s turizmom ( slobodno vrijeme ) i uključuju aktivnosti kao što su ručkovi, rekreacija, kupovina, razgledavanje, sastajanje sa drugima, kako bi popunila svoje aktivnosti u slobodno vrijeme i slično.[3] Dok se primarni obično smatraju bitnijima, sekundarni se ipak često opisuju kao "vrijedniji".[9]
Poslovni turizam može uključiti individualna putovanja i putovanja malih grupa, a odredišta mogu uvrstiti male do veće sastanke, uključujući konvencije i konferencije, sajmove i izložbe.[1][9] U SAD-u, velika polovica poslovnog turizma uključuje prisustvovanje velikim sastancima određene vrste.[9]
Većina turističkih objekata, kao što su zračne luke, restorani i hoteli, dijele se između turističkih i poslovnih turista, jer je sezonska razlika često očita (primjerice, poslovni turizam može koristiti te objekte u vrijeme koje je manje atraktivno za turiste koji putuju u svoje slobodno vrijeme, odnosno kada su vremenski uvjeti manje povoljni za odlazak na putovanje).[2][8]
Poslovni turizam se može podijeliti na:
- tradicionalna poslovna putovanja (sastanci) - namijenjeni su osobnim susretima s poslovnim partnerima na različitim lokacijama[2][10]
- motivirajuća putovanja - povlastica za posao, usmjerena na motiviranje zaposlenika (na primjer; otprilike trećina britanskih tvrtki koristi ovu strategiju za motiviranje radnika)[2][6]
- putujuća konferencija i izložba - namijenjena sudjelovanju na velikim skupovima. U procijenjenom broju od 14 000 konferencija diljem svijeta (za 1994.), primarna odredišta su Pariz, London, Madrid, Ženeva, Bruxelles, Washington, New York, Sydney i Singapur[2][11]
Riječi sastanci, aktivan odmor, konferencije i izložbe u kontekstu poslovnog turizma skraćeno se označavaju kao MICE.[2]
Vidi također[uredi | uredi kôd]
- Utjecaj zrakoplovstva na okoliš
- Hipermobilnost (putovanje)
- Marketing
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d John Lennon. 2003. Tourism statistics: international perspectives and current issues. Cengage Learning EMEA. str. 106. ISBN 978-0-8264-6501-6. Pristupljeno 1. svibnja 2013.
- ↑ a b c d e f g h i Brian Garrod. 12. listopada 2012. Business tourism. Peter Robinson (ur.). Tourism: The Key Concepts. Routledge. str. 18–22. ISBN 978-0-415-67792-9. Pristupljeno 1. svibnja 2013.
- ↑ a b John Lennon. 2003. Tourism statistics: international perspectives and current issues. Cengage Learning EMEA. str. 118. ISBN 978-0-8264-6501-6. Pristupljeno 1. svibnja 2013.
- ↑ UNWTO technical manual: Collection of Tourism Expenditure Statistics (PDF). World Tourism Organization. 1995. str. 10. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 22. rujna 2010. Pristupljeno 26. ožujka 2009.
- ↑ a b c Kishan Kumar Sharma. 1. siječnja 2004. World Tourism Today. Sarup & Sons. str. 253. ISBN 978-81-7625-512-7. Pristupljeno 1. svibnja 2013.
- ↑ a b Kishan Kumar Sharma. 1. siječnja 2004. World Tourism Today. Sarup & Sons. str. 254. ISBN 978-81-7625-512-7. Pristupljeno 1. svibnja 2013.
- ↑ John Lennon. 2003. Tourism statistics: international perspectives and current issues. Cengage Learning EMEA. str. 107. ISBN 978-0-8264-6501-6. Pristupljeno 1. svibnja 2013.
- ↑ a b Peter Robinson; Sine Heitmann; Peter U. C. Dieke. 2011. Research Themes for Tourism. CABI. str. 132. ISBN 978-1-84593-698-3. Pristupljeno 1. svibnja 2013.
- ↑ a b c Karin Weber; K. S. Chon. 2002. Convention Tourism: International Research and Industry Perspectives. Psychology Press. str. 20. ISBN 978-0-7890-1284-5. Pristupljeno 1. svibnja 2013.
- ↑ Kishan Kumar Sharma. 1. siječnja 2004. World Tourism Today. Sarup & Sons. str. 256. ISBN 978-81-7625-512-7. Pristupljeno 1. svibnja 2013.
- ↑ Kishan Kumar Sharma. 1. siječnja 2004. World Tourism Today. Sarup & Sons. str. 255. ISBN 978-81-7625-512-7. Pristupljeno 1. svibnja 2013.
