Predmet Van Gend en Loos

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Presuda Europskog suda u predmetu 26/62, Van Gend en Loos, [1963] ECR 1 (predmet poznatiji kao Van Gend en Loos), odnosno predmetu NV Algemene Transporten Expeditie Onderneming van Gend en Loos protiv Nederlandse Administratis der Belastingen, jedna je od važnih sudskih odluka koja je značajno utjecala na razvoj europskog prava. Naime, donošenjem odluke u ovom predmetnu, Europski sud počeo je razlikovati pravni sustav Europske zajednice od pravnog sustava međunarodnog prava. Tu je sudsku odluku moguće čitati u više različitih konteksta. Kao prvo, njome je Europski sud definirao pravni poredak Europske zajednice kao novi pravni poredak koji je različit od međunarodnog prava, ali i od prava država članica. Drugo, u istom je predmetu Europski sud odredio kriterije za izravni učinak prava Europske zajednice u nacionalnom pravnom poretku.

Činjenice slučaja[uredi VE | uredi]

Poduzeće Van Gend en Loos uvezlo je određenu količinu urea formaldehida (UFD) iz Njemačke u Nizozemsku. Pri uvozu je naplaćena carina u iznosu od 8% vrijednosti robe. Odluka se temeljila na nizozemskoj carinskoj tarifi koja je stupila na snagu 1960. (nakon stupanja na snagu Ugovora o EEZ). Kao posljedica primjene nove carinske tarife, carina je povećana s 3% na 8%. Do povećanja je došlo, ne zbog povećanja carinskih stopa, već zbog prebacivanja UFD iz jednog carinskog razreda u drugi. Na taj način nije povećana carinska stopa na uvoz UFD, već je UFD prebačen u drugi carinski razred u kojemu se primjenjuje viša carinska stopa. Van Gend en Loos pokrenuo postupak pred nizozemskim carinskim sudom (Tariefcommissie) tražeći poništenje odluke carinske uprave pri čemu se pozivao na tadašnji čl. 12. Ugovora o EEZ. Navedeni članak propisivao je sljedeće:[1]

Wikicitati „Države članice će se suzdržati od međusobnog uvođenja novih carina na uvoz (…) i od povećanja onih koje se već primjenjuju u njihovoj međusobnoj trgovini.“
()

Carinski sud je pokrenuo prethodni postupak pred Europskim sudom temeljem tadašnjeg članka 177. Ugovora o EEZ. Pri tome je od Europskog suda zatražio interpretaciju Čl. 12 Ugovora o EEZ i postavio mu slijedeća pitanja:

Wikicitati „1. Ima li čl. 12 Ugovora o EEZ izravnu primjenu na području Države članice, odnosno, mogu li se državljani takve države, temeljem toga članka, pozivati na zaštitu subjektivnih prava koja su sudovi dužni štititi?“
()
Wikicitati „2. U slučaju da je odgovor pozitivan, predstavlja li primjena uvozne carine od 8% na uvoz ureaformaldehida s porijeklom iz SR Njemačke, koja je naplaćena tužitelju u postupku pred nacionalnim sudom, nezakonito povećanje carine u smislu čl. 12 Ugovora o EEZ, ili je riječ o razboritoj promjeni carine primjenjive prije 1. ožujka 1960. godine, koju, iako je urodila povećanjem s aritmetičke točke gledišta, svejedno ne treba smatrati zabranjenom temeljem čl. 12.“
()

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]