Provincija Tigraj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Karta povijesnbih etiopskih provincija sredinom 19. stoljeća

Tigraj je povijesna provincija Etiopije. Između 1942 - 1995, to je bila jedna od 14 provincija ondašnje Etiopije, koja je bila veća od današnje Regije Tigraj jer je uključivala i dijelove Semiena, Tembiena, Agame i Enderte, koji danas pripadaju drugim regijama (Regija Amhara).

Povijest[uredi VE | uredi]

Tigraj je bio sjedište Kraljevine Aksum, u 1. stoljeću, najbrojniji narod bili su proto Tigranje i proto Amharci, njihov jezik, jedna varijanta geez jezika ostao je do danas jezik Etiopske pravoslavne tevahedo crkve i etiopskog dvora.

U Knjizi o Aksumu, pisanoj i sastavljenoj vjerojatno prije 18. stoljeća prikazan je Tigraj s gradom Aksum u sredini, okružen s ostalih 12 tradicionalnih glavnih provincija: Tembien, Šire, Seraje, Hamasien, Bur, Sama , Agame, Amba Senajt, Garalta, Enderta, Sahart i Abergele. [1]

Pogled na Tigraj iz vladarske palače cara Johanesa IV

U srednjem vijeku ustalila se titula Mekonen Tigraja (guverner Tigraja) za upravljače nad tom pokrajinom, koja je bila veća od današnje Regija Tigraj, jer je u njenom sastavu bio i kraj Akele Gazaj (danas dio Eritreje) i teritorij pod vlašću Bar neguša (kralja mora) koji je kao vazalni vladar Tigraja vladao nad priobaljem Crvenog mora (današnja Eritreja). Granica između Tigraja i zemlje Bar neguša bila je po svemu sudeći rijeka Mareb (ona je i danas granica između Etiopije i Eritreje).

Nakon pobune vazalnog vladara Bar neguša Ješaka u 16. stoljeću, Mekoneni Tigraja nisu više imali kontolu nad Bar negušima, ali su svoju vlast polako selili sve više prema Eritreji, osobito u 19. stoljeću. [2] Ali su za mračnog razdoblja Zemene Mesafint (era prinčeva), obje titule postale prazno slovo na papiru, a stvarni gospodari ovog teritorija postali su rasevi i dejazmači koji su te titule dobijali od etiopskih careva.

Sredinom 19. stoljeća, rasovi Tembijana i Enderte uspjeli su u tim dijelovima Tigraja osnovati svoje male dinastije. Jedan od članova te dinastije dejazmač Kasaj Merča, uspeo se etiopsko carsko prijestolje 1872. kao Johanes IV. Ali je nakon njegove pogibije u bitci kod Galabata, etiopski carski tron došao pod kontrolu moćnika iz Shoe, a centar moći etiopske države pomaknut je južnije od Tigraja.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Richard Pankhurst: History of Ethiopian Towns (Wiesbaden; Franz Steiner Verlag, 1982), vol. 1 str. 201.
  2. Richard Pankhurst, An Introduction to the Economic History of Ethiopia (London: Lalibela House, 1962), str. 328