Rossova ledena polica
Rossov ledeni šelf ili Rossova ledena polica[1] najveća je ledena polica Antarktike. Nalazi se u Rossovom moru između Viktorijine zemlje i Zemlje Marie Byrd. Najveći dio Rossove ledene police nalazi se unutar područja Rossovog zavisnog teritorija na čije pravo polaže Novi Zeland.
Ime[uredi | uredi kôd]
Rossova ledena polica dobila je ime po kapetanu Jamesu Clarku Rossu koji ju je otkrio 28. siječnja 1841. godine. Prvobitno je nazvana „Barijera” (engleski: The Barrier) pošto je sprječavala daljnju plovidbu prema jugu.
Opis[uredi | uredi kôd]
Površina je 2013. godine iznosila oko 500.809 km2,[2] a širina oko 800 km (približna veličina Francuske).[3] Debljina iznosi nekoliko stotina metara (na nekim mjestima do 750 metara). Više od 600 km skoro vertikalnog prednjeg ledenog dijela proteže se u otvorenom moru na nadmorskoj visini između 15 i 50 m.[4] 90 % plutajućeg leda nalazi se ispod razine mora. Rossova ledena polica prosječno se dnevno pomiče od 1,5 do 3 metra.
Tu su i drugi ledenjaci koji se polako ulijevaju u njega. Istovremeno zamrzavanje morske vode ispod ledene mase povećava debljinu leda 40 – 50 cm. Ponekad naprsline i pukotine mogu prouzrokovati pucanje ledene police. Najveći poznati takav komad leda imao je površinu od oko 31.000 km2 što je malo veće od površine Belgije. Santa leda B-15, najveća zabilježena santa leda na svijetu, odvojila se od Rossove ledene police u svibnju 2000.
Otkriće[uredi | uredi kôd]
Do Rossove ledene police prvi su stigli brodovi HMS Erebus i HMS Terror britanske antarktičke ekspedicije pod zapovjedništvom Jamesa Clarka Rossa 11. siječnja 1841. Cilj ekspedicije bio je pronalaženje Južnog magnetskog pola. Ross je sljedeće dvije godine proveo u potrazi za morskim putem do Južnog pola. Dva vulkana ovog područja, Mount Erebus i Mount Terror, dobili su imena po brodovima na kojima su plovili članovi ekspedicije.
Prvi istraživači Antarktike koristili su Rossovu ledenu policu kao početnu točku k Južnom polu. U prvom istraživanju ovog područja, Robert Falcon Scott izvršio je značajna istraživanja ove ledene police te njene okolice. I Roald Amundsen i Robert Falcon Scott prešli su ledenu policu kako bi stigli do Južnog pola 1911. Scottova ekspedicija pomrla je tijekom povratka s Južnog pola 1912.
Istraživanje[uredi | uredi kôd]
Znanstvenici su dugo bili zaintrigirani Rossovom ledenom policom i njenom kompozicijom. Jedan veliki istraživački pokušaj bio je niz studija izvršenih tijekom 1957. i 1958., nastavljenih tijekom 1960. i 1961.[5]
Značajan znanstveni poduhvat nazvan „Projekt Rossova ledena polica“ (engleski: Ross Ice Shelf Project) pokrenut je s ciljem bušenja ledene police kako bi se prikupili uzorci biomase i istražila sama ledena polica te njen utjecaj na morsko dno. Bušenja su trebala početi 1974., no bila su odgođena do 1976. Godine 1977. znanstvenici su uspjeli probušiti led i napraviti rupu kroz koju mogu vaditi uzorke. Skupina je također uspjela mapirati morsko dno, proučiti valove, ribe i druge oblike života koji obitavaju vodama. Također su istražili oceanografske i geološke uvjete, kao i temperaturu leda. Procijenili su da je temperatura baze ledene ploče oko –2,16 °C, a izveli su i proračune o promjeni temperature.[6]
Tijekom 1980-ih podignut je niz meteoroloških stanica za mjerenje temperaturu na ledenoj polici, kao i na unutrašnjosti kontinenta.[7]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Rossovo more, Proleksis enciklopedija, pristupljeno 18. studenog 2020.
- ↑ Rignot, E.; Jacobs, S.; Mouginot, J.; Scheuchl, B. 19. srpnja 2013. Ice-Shelf Melting Around Antarctica. Science (engleski). 341 (6143): 266–270. Bibcode:2013Sci...341..266R. doi:10.1126/science.1235798. ISSN 0036-8075. PMID 23765278. S2CID 206548095
- ↑ Antarctic Hazards. British Antarctic Survey. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2015. Pristupljeno 20. travnja 2019.
- ↑ Scheffel, Richard L.; Wernet, Susan J., ur. 1980. Natural Wonders of the World. Reader's Digest Association, Inc. United States of America. str. 325. ISBN 978-0-89577-087-5
- ↑ Swithinbank, Charles. Ožujak 1964. To the Valley Glaciers That Feed the Ross Ice Shelf. The Geographical Journal. str. 32–48. doi:10.2307/1794263. JSTOR 1794263
- ↑ Clough, John W. and B. Lyle Hansen. "The Ross Ice Shelf Project," Science, Vol. 203, No. 4379, Feb. 2, 1979, pp. 433-434.
- ↑ Clough, John W.; Hansen, B. Lyle. 2. veljače 1979. The Ross Ice Shelf Project. Science. str. 433–455. Bibcode:1979Sci...203..433C. doi:10.1126/science.203.4379.433. PMID 17734133. S2CID 28745122.
