Salmoneloza

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
S. typhimurium (crveno) slikano elektronskim mikroskopom.

Salmoneloza je bakterijska infekcija tankog i debelog crijeva.

Izvori zaraze[uredi VE | uredi]

Uobičajeni izvori salmonela su životinje koje se uzgajaju zbog mesa, perad, sirovo mlijeko, jaja i proizvodi od jaja. Drugi opisani izvori uključuju zaražene kornjače – kućne ljubimce, grimiz (karmin, vrsta crvene boje) i kontaminiranu marihuanu.

Predisponirajući čimbenici za infekciju Salmonellom su gastrektomija, aklorhidrija (ili upotreba antacida), anemija sprpastih stanica, splenektomija, povratna groznica, malarija, bartoneloza, ciroza, leukemija, limfom i HIV-infekcija. Najopasniji oblik salmoneloze je trbušni tifus, kojega uzrokuje bakterija Salmonella typhi. Međutim i manje opasne zaraze koje uzrokuje Salmonella enteritidis ostaju važan javnozdravstveni problem. Mnogi su serotipovi S. enteritidis imenovani, te se neformalno o njima govori kao o posebnim vrstama, iako oni to nisu. Najčešći Salmonella serotipovi u SAD-u su:

  • S. typhimurium
  • S. heidelberg
  • S. newport
  • S. infantis
  • S. agona
  • S. montevideo
  • S. saint-paul

Salmonela se uglavnom prenosi proizvodima životinjskog podrijetla, u koje tipično dolazi prigodom klanja u kojem se na meso mogu proširiti bakterije što se nalaze u crijevima životinja; također je čest način prenošenja na ljuski kokošjih jaja i putem mlijeka. Međutim se može salmonela prenijeti i putem druge hrane, pa i sa drugih zaraženih površina i kontaktom sa zaraženim ljudima.

Salmonela nije otporna na visoke temperature, te neće izdržati zagrijavanje na 70 stupnjeva celzija više od dvije minute. Ni dobro kuhana hrana nije međutim uvijek posve sigurna: naime se u kuhinjama zna dogoditi da se bakterije prenose kontaktom sa sirove hrane na onu već pripremljenu.

Salmonela može opstati na suhim površinama i po mjesec dana, a na mokrim mjestima i po tri mjeseca. Na temperaturama većim od 20 stupnjeva celzijusa salmonela je agilnija i time zaraznija.

Simptomi i znaci[uredi VE | uredi]

Klinički se infekcija Salmonellom može prezentirati kao gastroenteritis, paratifusni sindrom ili "salmonela-vrućica", bakterijemični sindrom ili žarišna bolest. Svaki serotip salmonele može izazvati bilo koji ili sve dolje opisane kliničke sindrome, iako je određeni serotip često povezan sa specifičnim sindromom. Moguća je i pojava asimptomatskog kliconoštva.

Gastroenteritis obično počinje 12 do 48 sati nakon ingestije organizama s mučninom i grčevima u trbuhu, nakon čega slijedi proljev, vrućica, a ponekad i povraćanje. Stolice su obično vodenaste, no mogu biti i rijetko kašaste ili poluformirane. Sluz ili krv su rijetko prisutni u stolici. Bolest je obično blaga i traje 1 do 4 dana. Ponekad dolazi do teže i protrahirane bolesti. U uzorcima stolice obojanim metilenskim plavilom, često se vide leukociti, što ukazuje na inflamatorni kolitis. Dijagnoza se potvrđuje izolacijom Salmonelle iz koprokulture ili obriska rektuma.

Paratifusni sindrom ili "salmonela vrućica" je sistemski sindrom karakteriziran vrućicom, prostracijom i bakterijemijom. Prototip ovog sindroma jest trbušni tifus. Identičnu prezentaciju, iako često klinički ne tako tešku, može izazvati S. paratyphi A, B i C.

Žarišne manifestacije infekcija salmonelama mogu se pojaviti uz trajnu bakterijemiju ili bez nje. Kod bolesnika s bakterijemijom, moguća je pojava lokalizirane infekcije koja može zahvatiti gastrointestinalni trakt (jetru, žučni mjehur i crvuljak), endotelne površine (aterosklerotske plakove, ileofemoralne ili aortalne aneurizme, srčane zaliske), perikard, moždane ovojnice, pluća, zglobove, kosti, genitourinarni trakt ili meka tkiva. Ponekad može doći do infekcije preegzistentnih solidnih tumora, uz razvoj apscesa koji tada mogu postati izvor Salmonella bakterijemije. Najčešći uzročnici žarišnih infekcija su S. choleraesuis i S. typhimurium.

Bakterijemija je relativno rijetka u bolesnika s gastroenteritisom. S. choleraesuis, S. typhimurium i S. heidelberg, među ostalima, mogu uzrokovati sindrom protrahirane bakterijemije koja traje više od tjedan dana. Iako su hemokulture pozitivne, koprokulture su uglavnom negativne. Bolesnici s AIDS-om ili HIV infekcijom, mogu imati ponavljane epizode bakterijemije ili druge invazivne infekcije (npr. septički artritis) uzrokovane Salmonellom. Bolesnike s višekratnim infekcijama salmonelom, koji nemaju drugih rizičnih čimbenika, treba testirati na HIV.

Izgleda da kliconoše nemaju značajnu ulogu u izbijanju većih epidemija netifusnog gastroenteritisa. Izlučivanje organizama stolicom koje traje duže od godinu dana, pojavljuje se u samo 0,2 do 0,6% bolesnika s netifusnim salmonelozama.

Dijagnoza se postavlja izolacijom organizma iz stolice ili drugog inficiranog mjesta. Prognoza je obično dobra, ako nema druge teže bolesti u podlozi.

Profilaksa i liječenje[uredi VE | uredi]

Od najveće je važnosti prevencija kontaminacije živežnih namirnica od strane inficiranih životinja ili ljudi. S peradi, mesom, jajima i drugom hranom, mora se pravilno rukovati i treba ju pravilno kuhati, spremati i držati u hladnjaku. Potrebno je identificirati i kontrolirati inficirane životinje (npr. gmazove koji se drže kao kućni ljubimci) i potencijalno kontaminirane supstance (grimiz). Preventivne mjere koje su opisane pod trbušni tifus, mogu se također primijeniti na većinu ostalih crijevnih infekcija. Od bitne je važnosti prijavljivanje pojedinačnih slučajeva.

Gastroenteritis se liječi simptomatski, rehidracijom i laganom dijetom. Antibiotici produžuju izlučivanje organizama i njihova primjena u nekompliciranim slučajevima nije opravdana. Zbog veće smrtnosti ipak treba liječiti antibioticima štićenike domova za starije osobe, dojenčad i bolesnike s HIV infekcijom ili AIDS-om. Rezistencija na antibiotike je još češća kod netifusnih salmonela, nego kod S. typhi. Kotrimoksazol, 5 mg/kg trimetoprima peroralno, svakih 12 sati za djecu ili ciprofloksacin 500 mg peroralno svakih 12 sati za odrasle, prihvatljive su sheme liječenja. Neimunokompromitirane bolesnike valja liječiti 3 do 5 dana, no oni s AIDS-om mogu zahtijevati produženu supresiju, kako bi se spriječili relapsi. Sistemsku ili žarišnu bolest treba liječiti antibioticima u dozama koje su opisane za trbušni tifus. Protrahirana bakterijemija se uglavnom liječi 4 do 6 tjedana. Apscese treba kirurški drenirati; nakon kirurškog zahvata potrebno je barem 4 tjedna antibiotske terapije. Inficirane aneurizme, srčani zalisci, te infekcije kostiju i zglobova, obično zahtijevaju produženo liječenje antibioticima.

Asimptomatsko kliconoštvo obično spontano prestaje i antibiotsko je liječenje rijetko potrebno. Antibiotici mogu produljiti izlučivanje organizama stolicom i nakon što je davanje lijeka prekinuto. U posebnim slučajevima (npr. ljudi koji manipuliraju hranom ili zdravstveni radnici) može se pokušati eradikacija ciprofloksacinom 500 mg peroralno svakih 12 h kroz mjesec dana, no kontrolne koprokulture potrebno je raditi tjednima nakon primjene lijeka, kako bi se dokazala eliminacija salmonele.