Srednjonjemački jezici

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Srednjonjemački jezici, jedan od dva živa ogranka njemačkih jezika (starofranački je izumro) kojima se služi nekoliko naroda, poglavito u Njemačkoj, ali i u Luksemburgu, Poljskoj, Nizozemskoj i SAD-u. Sastoji se od dvije uže podskupine, to su:

a. istočni srednjonjemački jezici (4): Njemačka, Poljska: donjošleski, gornjosaksonski, njemački standardni. Kao četvrti 18 srpnja 2007. je prizant vilamovski (wilamowski, wymysiöeryś).

Donjošleski jezik [sli] u 15 izdanju ethnologue [1] u 16. je nazvan gornjošleskim[2].

b. zapadni srednjonjemački jezici (7; prije 6) Luksemburg, Njemačka, Nizozemska, SAD: franački ili mainfränkisch, kelnski ili ripuarijski franački, limburški, luksemburški, pensilvanijski ili pensilvanijski njemački, pfälzische (falački); izumrli starofranački[3].

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]