Stari most

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Stari Most u Mostaru

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Stari Most u Mostaru
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina


Mostar na karti BiH
Mostar
Mostar
Lokacija Starog mosta u BiH
Godina uvrštenja: 2005. (29. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: vi
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/946 UNESCO

Stari most u Mostaru preko rijeke Neretve je UNESCO-va svjetska baština koji je, kada je izgrađen, bio je najveća lučna konstrukcija na svijetu. Dao ga je sagraditi 1566. godine Sulejman Veličanstveni, a graditelj je bio Mimar Hajrudin. Most je čvrsto stajao 427 godina dok nije uništen tijekom Rata u Bosni i Hercegovini 1993. godine. Obnovljen je nakon rata i ponovno otvoren za javnost 23. srpnja 2004. godine.

Stari most s tornjem Tara (1974.)

Odlike[uredi VE | uredi]

Stari most noću (2008.)

Stari most ima izražen luk širok 4 metra i 30 metara dug koji svojom visinom od 24 metra, na najvišem mjestu, dominira rijekom Neretvom. S oba kraja završava s jednim obrambenim tornjem, Hellebija na sjeveroistoku i Tara na jugozapadu, koji se zajedno nazivaju "mostari" (carinici na mostu po kojima je grad dobio ime). Luk je napravljen od lokalnog kamena "tenelija", a njegov oblik je proizvod mnogih nepravilnosti koje su nastale deformacijom intradosa (unutarnje linije luka). On se može opisati kao kružnica koja je s obje strane pritisnuta. Umjesto temelja, most počiva na vapnenčkim upornjacima koji se na razini rijeke nastavljaju zidinama koje nose tornjeve. Upornjaci su visoki 6.53 metra (u ljetnjem vodostaju), a luk od njih započinje dekorativnom simom visokom 32 cm, od nje je luk mosta visok 12.02 metra.

S obzirom da su mnogi podaci o njegovoj izgradnji misterij, poput pitanja kako je bila podignuta njegova drvena konstrukcija, kako je kamen transportiran na lokaciju, te kako su drveni potpornji izdržali devetogodišnju izgradnju, on se može smatrati jednim od najvećih arhitektonskih dostignuća svog vremena.

Povijest[uredi VE | uredi]

Most je naručio osmanski sultan Sulejman Veličanstveni 1557. godine kako bi zamijenio stari drveni viseći most koji se pokazao nestabilnim. Izgradnja je započela iste godine i trajala je devet godina, što se može pročitati iz natpisa na mostu koji za godinu završetka navodi 974. godinu po islamskom kalendaru (oko 1567.).

Malo je zvaničnih podataka o njegovoj gradnji i sačuvane su samo legende o graditelju Hajrudinu, učeniku velikog turskog arhitekta Sinana. On je navodno pod prijetnjom smrću, u slučaju neuspjeha, morao izgraditi ovaj most. Prema legendi, arhitekt se spremao za svoj pogreb na dan skidanja drvene konstrukcije.

Rušenje mosta[uredi VE | uredi]

Tijekom Bošnjačko-hrvatskog sukoba u Mostaru, most je predstavljao jedinu vezu između istočne obale Neretve, pod nazdorom Armije BiH i manjeg dijela grada na desnoj obali koji je također bio pod bošnjačkim nadzorom.

Srušen je 9. studenog 1993.. godine. Ubrzo je u javnost izašla snimka rušenja mosta. Većina svjetskih medija je odmah za rušenje optužila postojbe HVO-a. MKSJ nije dokazao da je HVO srušio most. Sumnja se da ga je srušila Armije BiH te prebačeno na Hrvate, no do danas nitko iz HVO-a nije preuzeo odgovornost za rušenje mosta.[1]

Trenutačno se za rušenje Staroga mosta sudi zapovjedniku HVO-a, Slobodanu Praljku pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u predmetu "Prlić i ostali" kao jedna točka optužnice u sklopu udruženog zločinačkog pothvata stvaranja etnički čiste hrvatske države od dijelova Bosne i Hercegovine [2].

General Praljak već dugo vremena pokušava dokazati da most nije srušila granata HVO-a već postavljeni eksploziv, a u lipnju 2008. godine, trojica zagrebačkih stručnjaka, svjedoka obrane, pred sudom ocijenila da u trenutku kada je most srušen, s položaja HVO-a na njega nisu ispaljivani projektili[3]. Praljak, tvrdi kako je most srušen aktiviranjem eksplozivnog naboja postavljenoga na lijevoj obali Neretve, na kojoj je bila Armija BiH. Na snimci rušenja mosta se jasno vidi trenutak eksplozije, no nikakav projektil nije vidljiv.

Tužiteljstvo je pak s druge strane pokazalo dokaze o montiranju snimka od strane obrane, puštajući originalni snimak koji je duži za 50 sekunda od onog koji je obrana prezentirala, nakon čega je svjedok obrane Slobodan Janković promijenio svoje mišljenje. Naime, nakon što je tužiteljica Kimerly West tijekm unakrsnog ispitivanja pokazala duži snimak od 9. studenog 1993. godine na kojem se vidi detonacija identična onoj na insertima koje su koristili svjedoci obrane, ali i to da most, iako teško oštećen, još uvijek stoji, svjedokovo samopouzdanje se poljuljalo. Činjenicu da se Stari most na dužem snimku ruši minutu i 50 sekundi nakon "vodenog zida" izazvanog navodnom eksplozijom u Neretvi, svjedok je naknadno pokušao da objasni novom teorijom: da se, zapravo, radilo o dvije detonacije postavljenog eksploziva, s tim što prva nije uspjela a druga nije snimljena.[4]

Obnova[uredi VE | uredi]

Ronioci su našli ostatke Starog mosta. Most je 2004. obnovljen, iako je danas malo drugačije građe. Danas je u kulturnoj baštini UNESCO-a.

Panorama Starog mosta od 360° s južne strane
Panorama Starog mosta od 360° s južne strane

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Stari most.
  1. Vidjeti: Slobodan Praljak: Kako je srušen Stari most, Činjenice (How the Old Bridge was Ruined, Facts), Oktavijan d.o.o., Zagreb, 2006. (usporedni tekstovi na hrvatskom i engleskom), ISBN 953-95410-0-X
  2. (engl.) www.un.org/icty: Prlic et al. Initial Indictment
  3. (hrv.) jutarnji.hr: Praljak dokazuje da Hrvati nisu srušili mostarski Stari most
  4. Izvješće sa suđenja Prliću i ostalim - JEDNA NEUSPJELA I DRUGA NESNIMLJENA DETONACIJA - [1]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 43°20′13.568639″N 17°48′53.387639″E / 43.33710239972°N 17.81482989972°E / 43.33710239972; 17.81482989972