Stari most
Izvor: Wikipedija
Stari most u Mostaru pripada UNESCO-voj kulturnoj baštini. Dao ga je sagraditi 1566. Sulejman Veličanstveni. Graditelj je bio Mimar Hajrudin. Stoljećima je povezivao putove Bošnjaka, Hrvata i Srba. Kamena konstrukcija preživjela je sve potrese, poplave i ratove sve do 1993.
Sadržaj |
[uredi] Rušenje mosta
Tijekom Bošnjačko-hrvatskog sukoba u Mostaru, most je predstavljao jedinu vezu između istočno obale Neretve, pod nazdorom Armije biH i manjeg dijela grada na desnoj obali koji je također bio pod bošnjačkim nadzorom.
Most je preživio mnoga granatiranja od strane HVO-a, sve dok 9. studenog 1993. kada je srušen. Ubrzo je u javnost izašla snimka rušenja mosta. Većina svjetskih medija je odmah za rušenje optužila HVO, no do danas nitko iz HVO-a nije preuzeo odgovornost za rušenje mosta.
Trenutno se za rušenje Starog mosta sudi zapovjedniku HVO-a, Slobodanu Praljku pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u predmetu "Prlić i ostali" kao jedna točka optužnice u sklopu udruženog zločinačkog pothvata stvaranja etnički čiste hrvatske države od dijelova Bosne i Hercegovine [1].
General Praljak već dugo vremena pokušavati dokazati da most nije srušila granata HVO-a već postavljeni eksploziv, a lipnju 2008. su trojica zagrebačkih stručnjaka, svjedoka obrane, pred sudom ocijenila da u trenutku kada je most srušen, s položaja HVO-a na njega nisu ispaljivani projektili[2]. Praljak, tvrdi kako je most srušen aktiviranjem eksplozivnog naboja postavljenoga na lijevoj obali Neretve, na kojoj je bila Armija BiH. Na snimci rušenje mosta se jasno vidi trenutak eksplozije, no nikakav projektil nije vidljiv. Tužiteljstvo je pak s druge strane pokazalo dokaze o montiranju snimka od strane obrane, pustajući originalni snimak koji je duži za 50 sekunda od onog koji je obrana prezentovala, nakon čega je svjedok obrane Slobodan Janković promijenio svoje mišljenje. Naime, nakon što je tužiteljica Kimberli Vest/Kimerly West tijekm unakrsnog ispitivanja pokazala duži snimak od 9. 11. 1993. na kojem se vidi detonacija identična onoj na insertima koje su koristili svjedoci obrane, ali i to da most, iako teško oštećen, još uvijek stoji - svjedokovo samopouzdanje se poljuljalo. Činjenicu da se Stari most na dužem snimku ruši minutu i 50 sekundi nakon "vodenog zida" izazvanog navodnom eksplozijom u Neretvi, svjedok je naknadno pokušao da objasni novom teorijom: da se, zapravo, radilo o dvije detonacije postavljenog eksploziva, s tim što prva nije uspjela a druga nije snimljena.[3]
[uredi] Obnova
Ronioci su našli ostatke Starog mosta. Most je 2004. obnovljen, iako je danas malo drugačije građe. Danas je u kulturnoj baštini UNESCO-a.
[uredi] Vanjske poveznice
[uredi] Izvori
- ↑ (engl.) www.un.org/icty: Prlic et al. Initial Indictment
- ↑ (hrv.) jutarnji.hr: Praljak dokazuje da Hrvati nisu srušili mostarski Stari most
- ↑ Izvješće sa suđenja Prliću i ostalim - JEDNA NEUSPJELA I DRUGA NESNIMLJENA DETONACIJA - [1]
