Suradnik:Bugoslav/Odgovor u pripremi
Izvor: Ivo Žic-Klačić (1903. — 1973.), Kolajne i medaljoni : humoreske i satire, Rijeka : Matica hrvatska, 1966., str. 9.
Ivo Žic-Klačić titulu navodi na ovaj način:
po Božjoj milosti car austrijski; kralj ugarski i češki, kralj dalmatinski, hrvatski i slavonski, galički, vladimirski i ilirski; kralj jerusolimski itd.; nadvojvoda austrijski; veliki vojvoda toskanski i krakovski; vojvoda lotarinški, salzburški, štajerski, koruški, kranjski i bukovinski; veliki knez erdeljski; markgrof moravski; vojvoda gornjošleski i donjošleski, modenski, parmanski, piačentinski i gvastalski, osvjećimski i zatorski, tješinski, furlanski, dubrovački i zadarski; pokneženi grof habzburški i tirolski, kyburški, gorički i gradiški, knez tridentinski i briksenski; markgrof gornjolužički i donjolužički i istarski; grof hohenempski, feldkirški, bregenački, sonnenberški itd.; gospodar Trstu, Kotoru i slovenskoj krajini; veliki vojvoda srpske vojvodine itd. itd.
U časopisu Naše teme, navodi se ovako:
Car Austrije, kralj Madžarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije i Ilirije; kralj Jeruzalema itd; nadvojvoda austrijski; veliki vojvoda toskanski i krakovski; vojvoda lotarinški, salcburški, štajerski, koruški, kranjski i bukovinski; veliki vojvoda transilvanski; markgrof moravski; vojvoda Gornje i Donje Šleske, Modene, Parme, Piacenze i Guastelle, Ausschwitza i Satora, Techena, Friulaa, Dubrovnika i Zadra; kneževski grof habsburški i tirolski, kiburški, gorenjski i gradišćanski; bojvoda trentski i brizenski; markgrof Gornjeg i Donjeg Lausitza i u Istri; grof od Hohenembsa, Feldkircha, Bregenza, Sonnenberga, itd.; gospodar Trsta, Cattara, i nad Vendskom markom, veliki vožd Vojvodine Srbije itd.
U formuli sankcije hrvatskog teksta nagodbe naslov Franje Josipa glasi: >>Po milosti božjoj Car Austrijanski, kralj Ugarski i Češki, kralj Dalmatinski, Hrvatski, Slavonski, Galički, Vladimirski i Ilirski, arkivojvoda Austrijanski i t. d.<<, a u formuli potvrde revizije nagodbe (zak. čl. 34/30. XI 1873) taj naslov glasi: >>po milosti božjoj cesar Austrijanski, kralj Češki i td. i apostolski kralj kraljevinah Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije<<.
Prevođenje nije potrebno, ne ako imamo službena izdanja iz tadanjega doba u kojima se vidi naslov cara, primjerice Franje Josipa Prvoga.
Izvor: Kazneni zakon o zločinstvih, prestupcih i prekèršajih, naredbe o nadležnosti sudovah kaznenih i red tiskovini od 27. Svibnja 1852 za cesarevinu austriansku. (Uredovno priručno izdanje.), Iz cesarsko-kraljevske dvorske i dèržavne štamparie., Beč, 1853., str. 6.
Naravno, lako se taj naslov prilagodi suvremenomu pravopisanju, uz zadržavanje svih osobitosti izvornoga teksta. Nasljednik Franje Josipa I. rabio je prilično sličnu formulu, očito bez mletački, ali se vrlo lako može pokazati kako ostali nazivi trebaju biti u pridjevnomu obliku.
Mogu se pronaći različiti nazivi, nadherceg, veliki herceg austrianski, arciherceg, arciduka, arkivojvoda austrijanski, pa i veliki vožd Vojvodine Srbije, ali to ne znači kako su isti nazivi imali službeni status, kad je riječ o naslovu na hrvatskome jeziku.
- sonnenberški može se nazivati i solnogradski
Često se formula kratila do uključivo titule nadvojvoda austrijski.
Ferdinand V., hrvatsko-ugarski kralj:
Mi Ferdinand prvi, po milosti božjoj cesar austrijanski, kralj ugarski i česki ovoga imena peti; kralj lombardežki i mletački, dalmatinski, hrvatski, slavonski, galički, vladimirski i ilirski, kralj jeruzolimski itd.; arkivojvoda austrijanski, veliki vojvoda toskanski, vojvoda lorenski, salcburžki, štajerski, koruški, kranjski; veliki knez erdeljski, markgrof moravski, vojvoda gornjo- i doljno šlezki, modenski, parmanski, piačentinski i gvastalski, osviečimski i zatorski, tiešinski, furlanski, dubrovački i zadarski; pokneženi grof habsburžki, tirolski, kiburžki, gorički i gradiški; knez tridentinski i brixenski; markgrof gornjo- i doljno lužički i istarski; grof hohenemski, feldkirhski, bregenčki, sonnenberžki, itd., gospodar Trsta, Kotora i slovenskoga kraja; izjavljujemo ovim i dajemo na znanje; (…)
Kako ne bi bilo zabune, ne zalažem se za pisanje naziva u formalnom obliku, barem ne u naslovu članka. Ipak, zalažem se za navođenje izvornoga načina pisanja u tijelu članka, kao i za navođenje suvremenoga historijskoga pogleda na veliku titulu austrijskoga cara. Pri tom treba točno navoditi gdje je koji povjesničar i na koji način pisao veliku titulu, te istodobno slijediti osnovna počela koja su vrijedila u vrijeme dok je i titula (u punome smislu) vrijedila. Treba biti oprezan i s tim izvornim tekstovima koji možebitno ne odražavaju vjerno sadržaj velike titule, u smislu svih dostupnih izvora na hrvatskome jeziku. Suvremeno prevođenje s njemačkoga jezika -titule- koja je već dobila svoje prijevode u literaturi (te vrelima), takvo suvremeno prevođenje je nepotrebno. -- Bugoslav (razgovor) 21:19, 23. srpnja 2011. (CEST)