Sveta Brigita

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Brigita
Brigita
Rođena 1303.
Uppsala, Švedska
Preminula 23. srpnja 1373.
Rim, Italija
Proglašena sveticom 7. listopada 1391.
Spomendan 23. srpnja
Simboli knjiga
Zaštitnica Udovice
Zaštitnica gradova, krajeva i država Europa, Švedska, Europska Unija

Sveta Brigita (Uppsala, Švedska, 1303.Rim, 23. srpnja 1373.) je svetica rimokatoličke Crkve, mističarka, utemeljiteljica Otkupiteljeva reda (brigitinskog) časnih sestara, najpoznatija svetica sjevernih naroda Europe, književnica. Najpoznatija je po Petnaest molitava sv.Brigite te po Sedam molitava svete Brigite.

Posmrtni ostaci svete Brigite u Vadsteni

Brigita se rodila kao kćerka ugledne švedske obitelji u Finstadu kod Uppsale. Sa deset godina slušala je jednu propovijed o muci Isusovoj, koja je na nju silno djelovala i pod njezinim je dojmom,ostala cijeloga života. Prvu noć nakon te propovijedi ukazao joj se raspeti Gospodin Isus i pozvao je na trajno razmatranje svoje muke. Ona se tome pozivu odazvala, pogotovo kad je godinu dana kasnije izgubila dragu majku. Do svoje udaje već u 14. godini,živjela je kroz tri godine kod svoje tetke, odvojena od oca i svoje obitelji, što joj je bilo veoma teško. U takvom stanju sve više se sjedinjavala s Kristom, pa je iz toga upoznala povezanost između grijeha i poniženja u čovjeku s jedne te pomirenja i milosti u Kristu s druge strane.

Udavši se po očevoj volji veoma mlada za Ulfa Gudmarssona, rodila mu je osmero djece, postavši uzornom suprugom i majkom.Imala je sreću da je i njezin muž bio dobar čovjek, po naravi blag te bogobojazan. On je uz nju u svakom pogledu lijepo napredovao. Brigita je svoju djecu veoma dobro odgojila. U jednom viđenju rekla joj je Blažena Gospa: »Nastoj oko toga da tvoja djeca postanu i moja!« Ona je tu preporuku savršeno ispunila tako da je u jednom spisu zavrijedila ovu pohvalu: »Brigita je imala četvero muške i četvero ženske djece, i sve ih je imala svete.« Njena kći Katarina proglašena je svetom.

Brigita je bila srce i duša brojne obitelji, velike kuće s brojnom služinčadi te bogatog imanja. Na sve je stigla, za sve se brinula, ali je našla vremena i za molitvu i omiljelo razmatranje Kristove muke. Da se što više suobliči s Kristom patnikom, činila je velike pokore, mnogo postila, a osobito strogo u korizmi. Uz to je vršila i mnoga djela milosrđa za siromašne, bolesne, patnike, pale djevojke.

Nakon muževljeve smrti Brigita je sve više ulazila u javni život Crkve i Europe svoga vremena. Više puta je među posvađenim kraljevima izvršila mirotovornu posredničku ulogu, zauzimala se za povratak papa iz Avignona u Rim, za poboljšanje ćudorednoga života biskupâ i svećenikâ. Došavši u Rim, ondje je godinama stanovala u jednoj kući na Piazza Farnese. Tada se mnogo brinula za hodočasnike što su dolazili u Rim s europskog Sjevera. Brinula se ne samo za njihov smještaj, već još više da im svećenici u njihovu jeziku pružaju vjerske usluge, osobito propovijedanjem i ispovijedanjem.

Svetica se trajno bavila mišlju o osnutku Otkupiteljeva reda. Poticaj za to dolazio joj je od samoga Spasitelja. Tu će zamisao ostvariti njezina kćerka Katarina te uz odobrenje pape Urbana V. u Vadsteni osnovati slavni samostan od dva dijela: za muškarce i za žene.

Godine 1372. Brigita je pošla na hodočašće u Svetu zemlju. U svibnju je stigla pred Jaffu gdje se brod nasukao, ali se nijednom putniku nije ništa dogodilo. U Jeruzalem je prispjela 13. svibnja. Ondje se nastanila u franjevačkom svratištu za hodočasnike. U Isusovoj je domovini ostala četiri i pol mjeseca. Imala je u programu pohoditi mjesta Isusova rođenja, krštenja, muke i smrti. Nalazeći se u bazilici Svetoga groba i moleći se, vidjela je u duhu cijelu Isusovu muku. Posjetila je i Betlehem, mjesto Isusova rođenja. Kad je bila u blizini Getsemanija na grobu Majke Božje, primila je objave o Marijinu životu i njezinu slavnom uznesenju na nebo. Druge manje objave primila je u dvorani Posljednje večere, na Maslinskoj gori i na Jordanu.

U Svetoj zemlji kao majka doživjela je veliku radost i utjehu jer su franjevci samostana na brdu Sionu njezina sina Birgera posvetili za viteza Svetoga groba.

Uz Svetog Franju Asiškoga Sveta Brigita se ubraja među najglasovitije srednjovjekovne hodočasnike Svete zemlje. Ta je svetica u katoličkom svijetu postala slavna još i po svojim spisima koji su sakupljeni u jedan svezak i nose naslov Objave. Oni su trajni mistički i literarni spomenik po kojima je svetica ušla u povijest »kao Božji apostol i prorok«, kao »vidjelica i mističarka Sjevera«.

Objave sv. Brigite stručnjaci smatraju pravim književnim i mističnim remek-djelom, jer su pisane živim, slikovitim, koji puta i dramatskim stilom. To je djelo puno poezije pa je kadro očarati i najprofinjenije književne sladokusce. Pisano je latinskim jezikom, ne doduše klasičnim, ali unatoč tome dostojanstvenim. U Objavama kao ideje vodilje dolaze do izražaja misli o Božjem gospodstvu, njegovoj pravednosti, ali s kojom je uvijek povezano njegovo preobilno milosrđe. Objave izražavaju na osebujan način velike srednjovjekovne pobožnosti, osobito onu prema Kristovu čovještvu i Presvetoj Djevici. Sv. Brigita veliča Marijino bezgrješno začeće. Od svetaca slavi sv. Josipa i one svete kojih je svetišta kao pobožna hodočasnica pohodila, osobito ono sv. Jakova u Compostelli. Mnogo govori i o anđelima, osobito o čuvarima.

Spomendan joj je 23. srpnja.

Zaštitnica je Europe, Švedske i udovica.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]