Svjatoslav., veliki knez Kijeva

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Smrt kijevskog kneza Svjatoslava I. na rijeci Dnjepar, autor: Boris Čorikov (19. st.)

Svatoslav I. Igorovič ili Svjatoslav Osvajač (942.-972.); (staroslavenski: С~тославъ / Свąтославъ Игорєвичь, ukrajinski: Святослав Ігорович, ruski: Святослав Игоревич, bugarski: Светослав, grčki: Σφενδοσθλάβος - Sphendosthlabos); je prvi kijevski knez koji je zasigurno imao slavensko ime dobiveno od svoje majke kneginje Olge za koju se pretpostavlja da je sama prešla na kršćanstvo 955. godine. Svjatoslav je rođen 942., a na kijevsko prijestolje dolazi 964. godine. Njegova vladavina je obilježena gotovo neprestanim ratovima u kojima je i on sam uvijek sudjelovao. Njegovo izbivanje u ratovima dovelo je u opasnost sam Kijev koji je često bio pod slabim nadzorom staroruske vojske upravo radi neprestanih ratova izvan Kijevske Rusi.

U povijesnim zapisima, kijevski knez Svjatoslav I. je opisan kao hrabri vojskovođa koji je proširo svoj staroslavenski utjecaj gotovo cijelom istočnom Europom. Njegov markantan izgled i discipliniran vojnički svjetonazor je podsjećao prije svega na ukrajinske kozake koji su također imali obrijane glave s repićem u predjelu skalpa i vojnički ustrojenu kozačku državu. Svjatoslav je na vrhuncu svoje moći vojnički podredio kompletan prostor između rijeke Volge na istoku i planina Karpata na zapadu, izbivši na prostore Balkana gdje je porobio oko 80 bugarskih gradova.

Neprestane vanjske prijetnje po sve bogatiji Kijev, prisilile su na ratištima odsutnog Svjatoslava da napravi prvu značajnu podjelu vlasti u Kijevskoj Rusi te je tako odredio da njegov najstariji sin Jaropolk čuva vlast u Kijevu i široj okolici, sin Oleg trebao je čuvati zemlje zapadno od Kijeva te upravljati Derevljanima, a sin Vladimir je trebao čuvati vlast na sjeveru u Novgorodu, tada također važnom trgovačkom središtu. Svjatoslav je ubijen iz zasjede na rijeci Dnjepar, pokraj ukrajinskog otoka Hortecja, prilikom povratka u Kijev 972. godine. Iste godine, naslijedio ga je sin Jaropolk I..

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Zavitnevich, V.; ‘Velikii kniaz’ Kyivskii Sviatoslav Igorevich,’ Trudy Kievskoi dukhovnoi akademii, 3 (1888.)
  • Grégoire, H.; ‘La derniàere campagne de Jean Tzimisces contre les Russes,’ Byzantion, 12 (1937.)
  • Karishkovskii, R.; ‘K khronologii russko-vizantiiskoi voiny pri Sviatoslave,’ Vizantiiskii vremennik, no. 5 (1952.)
  • Stokes, A.; ‘The Balkan Campaign of Svyatoslav Igorevich,’ SEER, June 1962.
  • Karyshkovs’kyi, R.; ‘Povist’ vremennykh lit pro balkans’ki pokhody Rusi pry kniazi Sviatoslavi,’ Pratsi Odes’koho derzhavnoho universytetu, 152 (1962.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]