Tasmanski tigar

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tasmanski tigar
Thylacinus.jpg
Status zaštite

Status iucn2.3 EX.svg

Status zaštite: Izumrli (1936.)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Podrazred: Theria
Infrarazred: Marsupialia
Red: Dasyuromorphia
Porodica: Thylacinidae
Rod: Thylacinus
Vrsta: T. cynocephalus
Dvojno ime
Thylacinus cynocephalus
(Harris, 1808.)
Područje života

Tasmanski tigar ili psoglavi vučak (lat. Thylacinus cynocephalus) je tobolčar iz porodice zvjeraša za kojeg se ne može sa sigunošću reći da li je izumro ili nije.

U australskoj fauni ova životinja je imala ulogu grabežljivca sličnu vuku u Europi ili Sjevernoj Americi.

Opis[uredi VE | uredi]

Po izgledu podsjeća na psa, osim što je poprugan poput tigra. Psoglavi vučak je bio dugačak 100 do 130 centimetara, a rep je bio dugačak oko pola metra. Posebnost su mu snažne čeljusti koje je mogao jako razjapiti. Vjeruje se da je plijen lovio sam ili u paru.

Izumiranje i razlozi izumiranja[uredi VE | uredi]

Pretpostavlja se da je s australskog kopna izumro prije barem 3000 godina. Razlog njegovog nestanka je dingo, pas koji je na kontinent došao u pratnji prvih doseljenika, predaka Aboridžina, a onda je podivljao, naselio šikaru i, kao snažniji i napredniji grabežljivac, istisnuo vučka. Sličan se proces događa i danas kada uvezene lisice ozbiljno ugrožavaju mnoge tobolčare, od kojih su neki dovedeni na rub izumiranja i opstaju samo pod strogom zaštitom, na priobalnim otocima ili brižno ograđenim rezervatima kamo lisice (ali i podivljale mačke) nemaju pristupa.

Do dolaska Europljana u Australiju psoglavi vučak je živio još samo na Tasmaniji. Već od 1830-ih doseljenici počinju nemilosrdno progoniti ovu životinju pod optužbom da im ubija ovce. Danas je upitno koliko je psoglavi vučak bio stvarna opasnost za ovce ali je činjenica da je u sljedećih stotinu godina potpuno istrebljen. Neki stručnjaci upozoravaju da sustavni progon možda nije bio jedini uzrok izumiranja, spominju se zarazne bolesti, posebice štenećak, te promjene u staništima.

Posljednji psoglavi vučak nazvan Benjamin, ulovljen 1933. uginuo je 1936. u zoološkom vrtu u gradu Hobart. Ovaj je vučak snimljen na film tako da je dobro poznato kako je ova životinja izgledala. Ironično je da je zaštićen zakonom iste godine kad je i službeno izumro. Mnogi se opravdano pitaju da ji je ova vrsta potpuno istrebljena jer su mnogi ljudi, među njima i prirodoslovci i čuvari parkova, tvrdili kako su vidjeli, čuli ili naišli na karakteristične tragove psoglavog vučka. Čak i neke kompjuterske simulacije ukazuju na vrlo veliku vjerojatnost da ova životinja ipak nije izumrla.

Također ga brojne ekspedicije pokušavaju naći, a stekao je i naslov najbrojnije izumrle životinje. Postoje i neka opažanja psoglavog vučka na Australskom kopnu. Za predpostaviti je da je psoglavi vučak, ako je ipak preživio, vrlo rjedak i da mu je potrebna hitna zaštita. Osim toga bi psoglavi vučak mogao biti prva životinja vraćena iz mrtvih jer su tasmanijski znanstvenici započeli postupak izdvajanja njegovog genetskog koda radi kloniranja. Ipak, zaštita staništa je mnogo plodotvornija, jeftinija i dugoročno sigurnija investicija od još uvijek nesigurnog postupka kloniranja.

Rezultati raznih naučnih istraživanja pokazali su veliku mogućnost da je ova vrsta ipak opstala u divljini Tasmanije. Naime pronađeni su otisci stopala koji bi mogli pripadati ovoj vrsti a također je bilo izjava po kojima su mnogi čuli zvukove kakvim su se oglašavali tasmanijski tigrovi. Bilo je i izjava ljudi koji su tvrdili da su vidjeli ovu životinju u prirodi. Međutim, uprkos istraživanjima, nije pronađen nijedan nedvosmislen dokaz o postojanju ove životinje. Tasmanijski tigar je imao status ugrožene vrste do 1986.g. Međunarodni standardi propisuju da se svaka životinjska vrsta čiji primjerak nije zabilježen u periodu od 50 godina proglašava izumrlom.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Tasmanski tigar.