Vražja lična tumorska bolest

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vražja lična tumorska bolest uzrokuje stvaranje tumora u ustima i oko njih, interferirajući u hranjenje i dovodeći naposljetku do smrti glađu.

Vražja lična tumorska bolest (engl. devil facial tumour disease, akr. DFTD) agresivni je nevirusni prenosivi parazitski rak, porijekla vjerojatno od Schwannovih stanica, koji pogađa tasmanske vragove.[1][2][3][4] Prvi "službeni slučaj" bio je opisan 1996. godine u Australiji. U sljedećem desetljeću bolest je opustošila populaciju tasmanskih divljih vragova s procjenama njezina smanjenja u rasponu od 20 % pa sve do 50 % na 65 % područja države.[5][6] Pogođene zgusnute populacije trpe mortalitet do 100 % unutar 12-18 mjeseci.[7] Bolest je uglavnom koncentrirana u istočnoj polovici Tasmanije. Vidljivi znakovi DFTD-a počinju s lezijama i kvrgama oko usta. One se razviju u maligne tumore koji se mogu širiti s lica na čitavo tijelo. Jednom kad se lezije pojave vragovi obično umiru unutar šest mjeseci zbog zatajenja organa, sekundarnih infekcija ili metaboličke gladi.[8] Tumori interferiraju u hranjenje i pogođena životinja može umrijeti od gladi. Vražja lična tumorska bolest pogađa jednako mužjake i ženke.[9] Sada se njihova populacija stegnula za 70 % u odnosu na 1996. godinu. S obzirom na podatke iz 2010. godine 80 % populacije je inficirano. Najvjerojatniji je put prijenosa ugriz, navlastito kada očnjaci stupe u direktni kontakt s oboljelim stanicama.[10] Ostali načini prijenosa uključuju, mada nisu ograničeni na njih, gutanje inficirane strvine ili dijeljenje hrane, jer oboje uključuje alogeni prijenos stanica između nesrodnih jedinaka.[11]

Šest ženka pronađeno je s djelomičnom imunošću. Radi spasenja populacije započelo se s uzgojem u zatočeništvu.[12]

U drugih životinja[uredi VE | uredi]

Prenosivi rak, uzrokovan klonom malignih stanica prije nego nekim virusom, ekstremno je rijedak. Jedini preostali poznati tipovi jesu pasji prenosivi venerični tumor (CTVT), koji se prenosi između pasa putem spolne aktivnosti i poznat je u znanosti već oko 100 godina, i zarazni retikularnostanični sarkom sirijskog hrčka,[13] koji se može prenijeti s jednog sirijskog hrčka na drugog putem ugriza komarca Aedes aegypti.[14] CTVT mutira ekspresiju imunosnog odgovora dok se bolest sirijskog hrčka širi zbog nedostatka genetičke raznolikosti.[15] Mutacija vražje lične tumorske bolesti može značiti da bi se mogla proširiti na druge srodne vrste poput kunaša.[16]

Više informacija[uredi VE | uredi]

  • stanice HeLa – besmrtna stanična linija rabljena u biomedicinskim istraživanjima

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Zimmer, Carl. "Findings on Origin of a Cancer in Tasmanian Devils", New York Times, 31. prosinca 2009., pristupljeno 31. prosinca 2009. “The Tasmanian devil, the spaniel-size marsupial found on the Australian island of Tasmania, has been hurtling toward extinction in recent years, the victim of a bizarre and mysterious facial cancer that spreads like a plague.”
  2. Loh, Richmond. 2003. Tasmanian Devil (Sarcophilus harrisii) facial tumour (DFT). Paper prepared for the Devil Facial Tumour Disease Workshop, Sir Raymond Ferrall Centre, University of Tasmania, Newnham, 14. listopada 2003, str. 2.
  3. "Experts tackle the devil's tumour", BBC News, 20. veljače 2007.
  4. Weiss, Rick. "Study Finds That a Type of Cancer in Dogs Is Contagious", The Washington Post, 11. kolovoza 2006., pristupljeno 11. kolovoza 2006.
  5. DPIWE. 2005. Devil Facial Tumour Disease – Update June 2005
  6. DPIWE. 2005. Tasmanian Devil Facial Tumour Disease, Disease Management Strategy
  7. DPIWE. Disease Affecting Tasmanian Devils
  8. (2012). "A Comparative Genomics Approach to Understanding Transmissible Cancer in Tasmanian Devils". Annual Review of Genomics and Human Genetics 13: 207–222.
  9. Lachish S, McCallum H, Jones M. (2009.)
  10. Hawkins CE, McCallum H, Mooney N, Jones M, Holdsworth M. (2009.). Sarcophilus harrisii. In: IUCN red list of threatened species. Version 2009.1 <www.iucnredlist.org>
  11. Janeway CA, Travers P, Walport M, Shlomchik M. (2001.). Immunobiology. Garland Publishing, New York, NY.
  12. "Scientists find 'immune' Tassie Devils", ninemsn, 10. ožujka 2010.
  13. COPPER, H.L. (1. listopada 1964.). "CHROMOSOME STUDIES OF A CONTAGIOUS RETICULUM CELL SARCOMA OF THE SYRIAN HAMSTER". J Natl Cancer Inst 33: 691–706.
  14. Banfield, William G. (28. svibnja 1965.). "Mosquito Transmission of a Reticulum Cell Sarcoma of Hamsters". Science 148 (3674): 1239–1240.
  15. (2007.). "Transmission of a fatal clonal tumor by biting occurs due to depleted MHC diversity in a threatened carnivorous marsupial". Proceedings of the National Academy of Sciences 104 (41): 16221–6.
  16. New Tas devil tumour strands 'harder to vaccinate' – ABC News (Australian Broadcasting Corporation). ABC.net.au (25. srpnja 2008.). pristupljeno 3. siječnja 2010.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]