Vražji štap

Vražji štap
	Aralia spinosa
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Tracheophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Apiales;
Porodica:	Araliaceae;
Rod:	Aralia;
Vrsta:	A. spinosa;
Dvojno ime
	Aralia spinosa; L.
Rasprostranjenost
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike;

Vražji štap (lat. Aralia spinosa) trnoviti aromatrični listopadni grm ili manje drvo u rodu aralija, pripada porodici brestanjevki.^[1] Ova vrsta raste samo po Sjedinjenim Državama, gdje je poznata pod nizom vernakularnih naziva, među kojima i kao »devil's walkingstick«.

Opis[uredi | uredi kôd]

Aralia spinosa, obično nazvana “vražji štap” ili “Herkulova batina”, dobila je svoje uobičajeno ime po čvrstim, oštrim bodljama koje se nalaze na peteljkama listova, stabljikama i granama. Ovo je veliki, uspravni, listopadni grm koji obično naraste 10-15 stopa (3 do 4,5 m), ali rijetko naraste kao malo stablo s ravnim vrhom do čak 35 stopa (10,5 m) visoko. U svom izvornom području rasprostranjenosti u istočnom SAD-u obično se nalazi na šumskim rubovima, poljima i pašnjacima, kao iu šumama ili prirodnim područjima na rubovima šuma ili uz potoke u vlažnim šumama. Njegovo zanimljivo složeno lišće, kasno ljetno cvijeće, sočni crni plodovi i bodljikave stabljike daju ovom grmu poseban i jedinstven ukrasni izgled. Ima rijetke, uspravne, uglavnom nerazgranate grane nalik batinama, okružene vidljivim lisnim brazgotinama i bodljama. Ove biljke su obično gole na dnu, ali su na vrhu okrunjene kišobranastim krošnjama ogromnih složenih listova. Njegove krute grane su gotovo pod pravim kutom, a njegovi veliki složeni listovi najveći su u Sjevernoj Americi. Ova se biljka lako presađuje i izvrstan je dodatak vrtu s oprašivačima.^[2]

Uzgoj i stanište[uredi | uredi kôd]

Dobro raste na prosječno vlažnim, dobro dreniranim tlima na punom suncu do polusjene. Preferira vlažne, plodne, humusne ilovače, ali će tolerirati širok raspon tla, uključujući kamenita i glinasta. Ova je biljka otporna na sušu, općenito podnosi mnoge gradske zagađivače i najbolje ju je smjestiti u područja zaštićena od jakih vjetrova, kako bi se zaštitili veliki složeni listovi. Također se lako uzgaja iz sjemena, dijeljenjem izdanaka ili reznicama korijena. Biljke će se donekle brzo širiti samosjetvom.^[2]

Ova biljka je vrlo otporna na oštećenja od jelena. Leptiri i drugi kukci piju nektar dok cvjeta, a plodove jedu ptice pjevice, mali sisavci, lisice, rakuni i oposumi. Nema ozbiljnih problema s kukcima ili bolestima, iako je osjetljiv na pjege lišća. Mogu se pojaviti lisne uši i brašnaste stjenice. Rukovanje njegovom korom i korijenjem može izazvati alergijske reakcije kože.^[2]

Ilustracija
Plodovi
Deblo

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Aralia spinosa
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Aralia spinosa

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Catalogue of Life: 28th March 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2021. Pristupljeno 12. svibnja 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ ^a ^b ^c Aralia spinosa, pristupljeno 30. travnja 2024.

[1] Catalogue of Life: 28th March 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2021. Pristupljeno 12. svibnja 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[Aralia_spinosa-2] Aralia spinosa, pristupljeno 30. travnja 2024.

[1]

[2]