Nuraghi: razlika između inačica
Nova stranica: mini|250px|<center>'''Nuraghe''' Succuronis, [[Sardinija.<center>]] mini|250px|<center>'''Su Nuraxi''', [[Barumini, [[Sa... |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 17. kolovoza 2009. u 14:10
Nuraghe (izgovor: [nu'rage]) (množina talijanski: nuraghi; sardinski: nuraghes) je glavni oblik megalitskih građevina na Sardiniji koje datiraju od prije 1000. pr. Kr., a danas se smatraju simbolom autohtone sardinijske kulture. Naziv joj vjerojatno potječe od sardinskog naziva za brojna mjesta: Nurra, Nurri, Nurru, što ima korijene u izrazu za gomilu kamenja ili otvor u zemlji - nurra[1]
Nuraghi su građeni na mjestu odakle se pruža pogled daleko na sve strane i obično su imali oblik valjkastog tornja koji podjseća na košnicu; neki su viši od 20 metara i bili su izrazito vješto građeni od slaganog kamena bez veziva (suhozid) jer nisu imali temelje, a znali su biti teški nekoliko tona.
Njihova funkcija nikada nije sa sigurnošću utvrđena, te se pretpostavljalo kako su služili kao hramovi[2], nastambe, vladarske rezidencije, vojna uporišta, svečane dvorane, ili, najvjerojatnije, kombinacija nekoliko funkcija. No, svima im je zajednički smještaj na strateškim mjestima s kojih se lako upravljalo okolicom.
Najnovija teorija je da su sardinijski nuraghi bili neovisna mjesta, gradovi-države (poput grčkih polisa), koji su tvorili federaciju, a gradnjom ovih citadela dijelili su teritorij između sebe.
Važniji Nuraghi
Danas je ostalo oko 8,000 nuraghija na sjeverozapadnom i središnjem južnom dijelu Sardinije, iako se pretpostavlja da ih je nekada bilo preko 30,000.[3]. Najpoznatiji su: Su Nuraxi u Baruminiju, Serra Orrios, Alghero, Torralba, Tiscali Macomer, Losa u Abasanti, Orroli, Villanovaforru, Sarroch, Olbia, itd.
Su Nuraxi je najvažnije arheološko nalazište nuraghija u Baruminiju na Sardiniji. Su Nuraxi na sardinskom jednostavno znači "nuraghi". God. 1997 upisano je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao Su Nuraxi di Barumini[4].
Na ovom mjestu je Dr. Giovanni Lilliu otkrio prapovijesno utvrđeno selo koje je tijekom stoljeća toliko zaraslo da je dobilo izgled prirodnog brda. On je poveo i prva iskapanja 1950-ih godina.[5]
Kompleks se sastoji od kružnih stambenih građevina koncetriranih oko trokatne citadele s tornjevima iz oko 1500. pr. Kr.
39°42′21″N 8°59′26″E / 39.70583°N 8.99056°E
-
Središnji toranj nuraghija u Saint Antine od Torralba. -
Nuraghe u Losi. -
Nuraghe Silanus i crkva Santa Sabina -
Su Nuraxi, unutrašnjost središnjeg tornja
Povijest
The nuraghes were built in an undetermined epoch (not earlier than the 6th millennium BC). Although some of them have been dated to 3500 BC, most are thought to have been built between the middle of the Bronze Age (18th-15th centuries BC) and the Late Bronze Age. Many were in continuous use from their erection until Rome entered Sardinia in the (2nd century BC). The uncertainty in dating the nuraghes is noticeable when comparing Sardinian chronologies.
According to Massimo Pallottino, a scholar of Sardinian prehistory and an Etruscologist, the architecture produced by the nuragic civilization was the most advanced of any civilization in the western Mediterranean during this epoch, including those in the regions of Magna Graecia.[6] Of the 8,000 extant nuraghes, only a few have been scientifically excavated. Interest in Sardinian archaeology has been minimal, except for the black market trade in bronze statues.
Bilješke
- ↑ Oxfordski riječnik engleskog jezika (online ed.), s.v. nuraghe.
- ↑ brojni maleni nuraghi su iskopani ispod vjerskih građevina (poput "labirintskog hrama" u Su Romanzesuu, nadomak Bittija u središnjoj Sardiniji)
- ↑ Encyclopedia Britannica, "Italija"
- ↑ http://whc.unesco.org/en/list/833 Su Nuraxi na UNESCO-vim stranicama
- ↑ http://www.openpr.com/news/55884/Sardinia-s-World-Heritage-Site-The-nuraghic-village-of-Barumini.html Sardinijska svjetska baština: Naselje nuraghija u Baruminiju, 6. kolovoza 2008.
- ↑ Massimo Pallottino, La Sardegna Nuragica (Edizioni del Gremio, 1950).
