Naglasak: razlika između inačica
m r2.7.2) (robot Dodaje: az, ba, bn, br, ca, cs, cv, cy, el, eo, es, eu, ia, it, kk, la, lt, nn, os, rue, scn, sk, stq, sv, uk, yo Uklanja: ro, th Mijenja: en, fiu-vro |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 51: | Redak 51: | ||
<!-- interwiki --> |
<!-- interwiki --> |
||
| ⚫ | |||
[[ar:لكنة]] |
|||
[[az:Vurğu]] |
|||
[[ba:Баҫым]] |
|||
[[bg:Акцент]] |
|||
[[bn:শ্বাসাঘাত]] |
|||
[[br:Taol-mouezh]] |
|||
[[ca:Accent prosòdic]] |
|||
[[cs:Přízvuk]] |
|||
[[cv:Ударени]] |
|||
[[cy:Acen]] |
|||
[[da:Accent (udtale)]] |
|||
[[de:Akzent (Aussprache)]] |
|||
[[el:Τονισμός]] |
|||
| ⚫ | |||
[[eo:Akĉento]] |
|||
[[es:Acento prosódico]] |
|||
[[et:Aktsent]] |
|||
[[eu:Azentu]] |
|||
[[fa:لهجه]] |
|||
[[fi:Aksentti (fonetiikka)]] |
|||
[[fiu-vro:Rasõhus (keeletiidüs)]] |
|||
[[fr:Accent]] |
|||
[[he:מבטא]] |
|||
[[hi:लहजा (भाषाविज्ञान)]] |
|||
[[ia:Accento (linguistica)]] |
|||
[[io:Acento]] |
|||
[[it:Accento (linguistica)]] |
|||
[[ja:アクセント]] |
|||
[[kk:Екпін]] |
|||
[[ko:악센트]] |
|||
[[la:Accentus]] |
|||
[[lt:Kirtis]] |
|||
[[nl:Tongval]] |
|||
[[nn:Fonologisk trykk]] |
|||
[[os:Цавд]] |
|||
[[pt:Sotaque]] |
|||
[[ru:Акцент (выговор)]] |
|||
[[rue:Притиск]] |
|||
[[scn:Accentu]] |
|||
[[simple:Accent]] |
|||
[[sk:Prízvuk]] |
|||
[[sl:Naglas]] |
|||
[[sr:Акценат (лингвистика)]] |
|||
[[stq:Betoonenge]] |
|||
[[sv:Brytning]] |
|||
[[tr:Ağız (dilbilim)]] |
|||
[[uk:Наголос]] |
|||
[[ur:لہجہ (لسانيات)]] |
|||
[[yo:Àmì ohùn]] |
|||
[[zh:口音]] |
|||
Inačica od 18. siječnja 2013. u 23:52
Naglasak ili akcent je isticanje sloga u riječi jačinom i visinom glasa. Naglasci se koriste u svakodnevnom govoru i zastupljeni su u svim jezicima. U hrvatskome standarnom jeziku postoje četiri naglaska: dugouzlazni, dugosilazni, kratkouzlazni i kratkosilazni. Najlakše ih je propoznati ovako:
- dugouzlazni: Rúka
- dugosilazni: Rûke
- kratkouzlazni: Nòga
- kratkosilazni: Nőge
U nekim slučajevima i slovo 'r' može biti naglašeno (npr. u riječima krt, vrt, smrt- najčešće riječi u kojima nema samoglasnika).
Pravila naglašavanja u hrvatskome standarnom jeziku
1. U naglašenoj je riječi samo 1 naglasak.
2. Zadnji slog dvosložne ili višesložne riječi ne može imati naglasak (osim ako se radi o posuđenici, npr. cafè, bistró, bidé, lavabó... Uglavnom se radi o posuđenicama iz francuskog jezika).
3. Na prvom slogu dvosložne ili višesložne riječi može biti bilo koji od 4 naglaska.
4. Naglašena jednosložna riječ može imati samo silazni naglasak.
5. Unutarnji slog višesložne riječi može imati samo uzlazni naglasak.
6. Zanaglasnu dužinu označavamo sa crticom i stavljamo ju samo u slučaju gramatičkog nesporazuma (G jd. vojnika - G mn. vojnikā).
Naglasne cjeline
Neke riječi nemaju naglasak. Te se riječi zovu nenaglasnice. Nenaglasnice se izgovaraju s riječju ispred ili iza sebe koja ima naglasak. S njome tvore naglasnu cjelinu. Nenaglasnice dijelimo na zanaglasnice i prednaglasnice. Zanaglasnice se nalaze ispred naglašene riječi. One mogu biti nenaglašeni oblici pomoćnih glagola biti i htjeti (sam, si, je, smo, ste, su - ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će), nenaglašeni oblici osobnih zamjenica (me, te, je, ih, mi, ti, joj, mu...), nenaglašeni oblici povratne zamjenice (se, si) te čestice li i se. Prednaglasnice se nalaze ispred naglašene riječi. Mogu biti prijedlozi, nenaglašeni veznici i čestica ne (ni). Kada želimo odvojiti naglasne cjeline, odvojimo ih kosom crtom (/), kao u sljedećoj rečenici:
Jezero je/ veliko/ i plavo. - U ovoj su rečenici 3 naglasne cjeline, te jedna prednaglasnica (i) i zanaglasnica (je).
Nekada se zna dogoditi da naglasak promjeni slog na kojem se nalazi:
Dóđi pred plőču. - pišemo
[Dóđi] [prètploču]. - izgovaramo
Dakle, osim sloga, naglasak može promjeniti i vrstu (ovdje iz kratkosilaznog u kratkouzlazni).
Vanjske poveznice
Većina teksta je preuzeta iz udžbenika: Hrvatska krijesnica