Prijeđi na sadržaj

Jeff Sarwer: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{Infookvir životopis | ime = Jeff Sarwer | slika = Jeff Sarwer cropped.JPG | rođenje = 14. svibnja 1980, Kingston, Kanada | zanimanje =...«.
(Nema razlike inačica)

Inačica od 16. studenoga 2018. u 10:46

Jeff Sarwer
Jeff Sarwer
Rođenje 14. svibnja 1980, Kingston, Kanada
Zanimanje Šahista, pokeraš
Portal o životopisima

Jeff Sarwer (14. svibnja 1978. u Kingstonu) – kanadski šahista, U-10 svjetski prvak (1986. u Portoriku).

Rana karijera

Jeff se naučio igrati šah kada je imao 4 godine, a u tome mu je pomogla njegova dvije godine starija sestra. Kada je imao 6 godina počeo je igrati u šahovskom klubu na Manhattanu u New Yorku (Manhattan Chess Club), koji je u to vrijeme bio jedan od najprestižnijih na svijetu. Predsjednik kluba Bruce Pandolfini bio je zadivljen vještinama Sarwera i njegove sestre, stoga im je osigurao doživotno članstvo u klubu koje je obično rezervirano za šahovske velemajstore.

Svake godine na Dan Kanade (državni praznik) na Parliament Hillu u Ottawi, Jeff je zabavljao okupljene igrajući tzv. „simultanke” s 40 šahista u isto vrijeme. Bio je aktivan i u Parku Washingtona u New Yorku gdje je igrao brzopotezni šah i tako privlačio pozornost gledatelja.

Jeff Sarwer je kao predstavnik Kanade osvojio naslov juniorskog svjetskog prvaka u U-10 konkurenciji u Portoriku 1986. godine. Allen Kaufman, šef Američkog šahovskog saveza, izjavio je: „Jeff je kao devetogodišnjak bolji nego Bobby (Fischer) kad je imao 11 godina”. Bruce Pandolfini je pak rekao: „Među mnogim učenicima koje sam učio igrati šah Jeff je zasigurno najposebniji igrač kojeg sam vidio.”.

Medijski život

U dobi od 8 godina, Jeffov entuzijazam prema šahu privukao je pažnju šahovskog velemajstora Edmara Mednisa koji ga je pozvao na PBS (američka TV kuća) kako bi analizirao partiju Svjetskog prvenstva 1986 u kojoj su nastupali Gari Kasparov i Anatolij Karpov. Jeff i njegova sestra Julia (također U-10 svjetska prvakinja) opet su se pojavili na televiziji godinu dana kasnije, kada su komentirali revanš. Ubrzo nakon toga postali su medijski eksponirani te su se počeli pojavljivati u raznim televizijskim programima, a također su postali i temom dokumentarnog filma.

Datoteka:JeffSarwer.jpg
Jeff Sarwer, Ottawa 1988

Neki časopisi kao GQ ili Sports Illustrated pisali su članke o Jeffu i njegovoj obitelji, često naglašavajući njihov čudan životni stil, ispitivajući sigurnost i razvoj karijere Jeffove šahovske karijere pod vodstvom svog oca.

Kada je Jeffov otac vidio da neće biti u stanju u potpunosti kontrolirati život svog sina, zabranio je Jeffu nastavak šahovske karijere. Preselio je cijelu obitelj iz New Yorka i upao u probleme sa društvom za pomoć djeci u Ontariju. Članak u Vanity Fairu novinara Johna Colapinta opisao je zlostavljanje Jeffa i Julije, što je dovelo do reakcije socijalne službe koja je ocu oduzela skrbništvo te dodijelila djecu udomiteljskoj obitelji. Jeff i Julia su pobjegli te su se vratili ocu. Od tada se obitelj Sarwer sakrivala od službi i živjela u raznim državama što možemo opisati kao netipičan stil života.

„Searching for Bobby Fischer”

1993. godine objavljen je film „Searching for Bobby Fischer” u kojim je Jeff predstavljen kao „Jonathan Poe”. Pred sami kraj filma, u posljednjoj partiji, Jonathanu Poeu je predložen remi, što je on odbio i na kraju izgubio partiju. U stvarnosti su Jeff Sarwer i njegov protivnik Joshua Waitzkin remizirali i podijelili 1. mjesto. Tada je Jeff imao 7 a Josh 9 godina. Osim te, Jeff i Joshua odigrali su još jednu partiju, u prosincu 1985. godine, u kojoj je slavio Jeff.

Povratak nakon duge pauze

U rujnu 2007. Jeff je sudjelovao na X Međunarodnom turniru brzopoteznog šaha u poljskom Malborku. S obzirom da nije posjedovao međunarodni ranking dodijeljen mu je Elo rating od 2250 bodova. Jeff je turnir završio na trećem mjestu sa 7 bodova u 9 partija. Na turniru je sudjelovalo 86 šahista, od čega 4 velemajstora.

Poker

Od prosinca 2008. Jeff sudjeluje u European Poker Touru. Dva puta je sjeo za finalni stol i zaradio oko 500,000 dolara. U veljači 2010. godine časopis Bluff Europe napisao je članak o njemu i njegovoj novoj pokeraškoj karijeri. Predstavlja ga agencija Poker Icons.

Bibliografija

Vanjske poveznice