Gari Kasparov

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gari Kasparov
Gari Kasparov
Gari Kasparov, 2007.
Rođenje 13. travnja 1963., Baku, Azerbajdžan
Državljanstvo hrvatsko, rusko
Poznat(a) po šahovski velemajstor
Portal: Životopis

Gari Kimovič Kasparov (ruski: Га́рри Ки́мович Каспа́ров (Baku, Azerbajdžan, 13. travnja 1963.), ruski šahovski velemajstor svjetski šahovski prvak 1985. - 2000. Mnogi ga smatraju najvećim šahistom svih vremena.[1][2] Od 2014. godine ima hrvatsko državljanstvo.[3]

Na svjetskoj šahovskoj ljestvici FIDE došao je na prvo mjesto (ispred tadašnjeg svjetskog prvaka Anatolija Karpova 1983. godine i do siječnja 2006. godine neprekidno je bio prvi. Značajan i po svojem političkom djelovanju u korist reformi i demokracije u SSSR-u odnosno Rusiji od druge polovice 1980-ih. Godine 2005. Završava šahovsku karijeru i posvećuje se borbi za ljudska prava u Rusiji, protiv autoritarnog režima predsjednika Vladimira Putina. Kako je napustio profesionalni šah, više se ne nalazi na svjetskoj rang-listi FIDE.

Rane godine[uredi VE | uredi]

Kasparov u dobi od 11 godina

Gari Kasparov rođen je kao Hari Vajnštajn (Weinstein) (ruski:Гарри Вайнштейн). Otac mu je bio Židov a majka Armenka,[4] djevojačkog prezimena Kasparjan. Roditelji su mu se rano razveli i majka je svoje prezime promijenila u rusku varijantu Kasparov. S 12 godina Hari je uzeo majčino prezime i "rusificirao" ime.

Rano je skrenuo pažnju na sebe izuzetnim talentom. Od 1974. godine uči u šahovskoj školi koju je vodio bivši svjetski prvak Mihail Botvinik. Godine 1976., kao trinaestogodišnjak, osvojio je prvenstvo SSSR-a za igrače do 18 godina.

Kasparov prima pokal svjetskog juniorskog prvaka u Dortmundu 1980.

Svjetska šahovska javnost ga je upoznala 1979. godine kada je uvjerljivo pobijedio na turniru u Banjoj Luci. Sljedeće godine priznat mu je naslov velemajstora. Brzo je napredovao. Godine 1982. na prvenstvu SSSR-a podijelio je prvo mjesto s Lavom Psahisom.

Uz profesionalno igranje šaha, bio je odličan student anglistike. Rado čita poeziju i napamet zna mnoge pjesme Jesenjina, Ljermontova i Jevtušenka. Tjelesno je snažan, igra nogomet i vozi bicikl.

U mečevima kandidata 1983. godine postiže uvjerljive pobjede. U četvrtzavršnici pobjeđuje Beljavskog 6:3, u poluzavršnici Korčnoja 7:4, te u završnici Smislova 8,5:4,5. (Smislov je tada imao 62 godine. Bio je svjetski prvak 1957.-1958., pet godina prije Kasparovljevog rođenja.)

Pet mečeva s Karpovom[uredi VE | uredi]

Kasparov je s 21 godinom bio najmlađi igrač koji je igrao meč za prvenstvo svijeta. Nasuprot njega bio je Anatolij Karpov, svjetski prvak od 1974. godine, s 33 godine na vrhuncu snaga.

Neobičnim spletom okolnosti tijekom šest godina Kasparov i Karpov odigrat će čak pet mečeva za svjetsko prvenstvo. Obojica u to doba daleko nadmašuju sve ostale svjetske šahiste. U tim su mečevima odigrali ukupno 144 partije.

Prvi meč: 48 partija![uredi VE | uredi]

Ovo je najdulji meč u povijesti šaha, i to će sigurno zadugo i ostati. Imao je izrazito neobičan tijek i još neobičniji završetak. Igralo se po pravilima usvojenim 1974. godine: igra se dok jedan igrač ne postigne šest pobjeda, bez ograničenja trajanja meča. U slučaju poraza, bivši svjetski prvak ima pravo na revanš-meč u roku od godinu dana. Meč je započeo u Moskvi, ujesen 1984. godine. Kasparov je započeo samouvjereno, agresivnom igrom koja mu je do tada donosila uspjeh. To je međutim bilo lakoumno protiv izvrsno pripremljenog Karpova, vrhunskog majstora obrane i duboke strategije. Hladnokrvno je odbijao napade i postizao pozicionu prednost. Nakon devet partija rezultat je bio 4:0 za Karpova i izgledalo je da je sve gotovo. Tada Kasparov naglo mijenja taktiku. Počinje igrati solidno, bez rizika, izazivajući protivnika da napada kako bi postigao još dvije pobjede. Karpov međutim ne želi preuzeti veći rizik, vjerotno u nadi da će posve poniziti mladog protivnika pobjedom od 6:0. Rezultat je bila serija od 17 remija. Zatim je Karpov dobio 27. partiju i poveo s 5:0. Konačno, međutim, Kasparov dolazi do pobjede u 32. partiji. Slijedi nova serija od 14 remija. Kasparov je nevjerojatno hladnokrvno sputavao svoj temperament, Karpov je bio jednako nevjerojatno neprodoran. Igralo se već peti mjesec i oba igrača bila su isrcpljena. Onda Kasparov dobiva dvije partije zaredom, 47. i 48, i smanjuje na 3:5. Meč najednom opet postaje napet (1978. godine Karpov je protiv Korčnoja vodio s 5:2, zatim je Korčnoj izjednačio, a Karpov je ipak dobio 32. partiju i tako pobijedio sa 6:5). Sovjetska se šahovska federacija tada odlučila ne neobičan potez: zatražili su od predsjednika FIDE Florencia Campomanesa prijekid meča, jer su oba igrača potpuno iscrpljena. Predloženo je da se meč poništi, te da se nakon šest mjeseci igra novi. Oba su igrača to prihvatila; obojica su kasnije tvrdila da su bili izmanipulirani. Karpov je svakako bio u krizi, a Kasparov je ipak još uvijek trebao dobiti tri partije, a ne izgubiti nijednu.

Drugi meč: Kasparov prvak svijeta[uredi VE | uredi]

Odluka o prijekidu izazvala je lavinu polemika u šahovskom svijetu, ali bila je konačna. Tako, nakon stanke od šest mjeseci, sudionici su se ponovo susreli u Moskvi. Pravila su u međudobi bila promijenjena: dužina meča ograničena je na maksimalno 24 partije, s tim što se meč prekida ako netko postigne šest pobjeda a u slučaju ako bi nakon 24 partije rezultat bio neodlučan svjetski prvak zadržava titulu. Ostalo je i pravo prvaka na revanš. Borba je bila vrlo napeta i izjednačena. Nakon 23 partije, Kasparov je vodio 12:11. Posljednju partiju Karpov igra na sve ili ništa, ali gubi; tako Kasparov, star 22 godine, postaje 13. prvak svijeta, najmlađi u povijesti. Velemajstor Dražen Marović pisao je tada u Šahovskom glasniku da je Kasparov zasluženo pobijedio. Bio je energičan i dosjetljiv, s teorijskim novinama i zbunjujućim žrtvama. Bijelima je uspijevao zahvatiti inicijativu, crnima se odlično branio u daminom gambitu i ševeninškoj varijajanti sicilijanke.

Sljedeća tri meča[uredi VE | uredi]

Karpov je imao pravo na revanš, i tako je nepunih godinu dana nakon prethodnog igran i treći meč. Kasparov pobjeđuje 12,5:11,5.

Ne prolazi ni godinu dana, a veliki se protivnici ponovno susreću. Karpov je pobjedom u meču kandidata ostvario pravo na novi meč. Ovoga puta Kasparov je bio pred porazom. Pri rezultatu 11:11, grubim prijevidom gubi 23. partiju. Karpov vodi 12:11 i treba mu remi u posljednjoj partiji, dok Kasparov mora igrati na pobjedu. Za razliku od Karpova u drugom meču, on uspijeva pobjediti. Tu je partiju, najvažniju u svojoj karijeri, dobio u Karpovljevom stilu: dugoročnom igrom na sitne prednosti uspio je dovesti do pobjede malo bolju konačnicu. Neriješenim rezultatom u meču sačuvao je naslov. U to je doba Kasparov optužio FIDE za pristranost prema bivšem prvaku. Dražen Marović je u Šahovskom glasniku izrazio mišljenje da ima pravo: Kasparov je dvaput branio titulu u dvije godine, koliko Karpov u 10 godina. O tijeku meča Marović je komentirao da Kasparov po svojoj naravi podsjeća na Aljehina i Talja: kreativan, nagao, impulzivan, često i nepromišljen. Te su slabosti Aljehinu donijele poraze u prvom meču s Euweom, a Talju u drugom meču s Botvinikom. Ova su dvojica, kao i Karpov, bili metodični, disciplinirani profesionalci.

Tri godine kasnije, Karpov je ponovno izazivač, pobjedivši konkurente u mečevima kandidata. Meč je opet bio neizvjestan do kraja. Kasparov pobjeđuje 12,5:11,5.

Politika: nastavak (šahovskog) rata drugim sredstvima[uredi VE | uredi]

Doba gigantomanije Kasparova i Karpova ujedno je i doba velikih promjena u SSSR, konačno i njegovog raspada i rušenja komunizma. Dva velika protivnika našla su se i politički na suprotnim stranama.

Vatreni zagovornik demokracije[uredi VE | uredi]

Karpov, koji je dva puta obranio sovjetsku domovinu od nasrtaja emigranta Viktora Korčnoja bio je miljenik starog sustava. Imao je nekoliko političkih funkcija, bio je i potpredsjednik sovjetske (a zatim ruske) šahovske organizacije. Nasuprot tome, Kasparov od početka perestrojke javno djeluje, pružajući oduševljenu potporu Gorbačovljevim reformama, a zatim i Jeljcinu. Kasnije se međutim razočarao u obojici.

Njihovo je suparništvo 1990-ih godina dovelo i do borbe za vlast u Ruskoj šahovskoj organizaciji, a i FIDE je u tu borbu bila upletena.

Prijatelj Hrvatske[uredi VE | uredi]

Ovo se suparništvo drastično manifestiralo u odnosu prema ratu na području bivše Jugoslavije. Karpov je u prvoj polovici 1990-ih godina više puta posjećivao Srbiju i Crnu Goru. Igrao je na međunarodnim natjecanjima za momčad Agrouniverzala iz Zemuna. Vrhunac Karpovljeve podrške Srbiji bilo je odigravanje simultanke u okupiranom Vukovaru 1995. godine.

Nasuprot tome, Kasparov je izražavao snažnu podršku Hrvatskoj. Više puta je dolazio na odmor i pripreme za mečeve na Crveni otok kraj Rovinja. Igrao je za momčad Borovo Vukovar. U lipnju 2011. godine postao je član ŠK ETF-Osijek.[5] Iste godine postao je i član HŠS.[5][6] U veljači 2014. Gari Kasparov dobio je hrvatsko državljanstvo zbog svog lobiranja za Hrvatsku i Vukovar 1991. godine.[3][7] Hrvatsku smatra svojom drugom domovinom, od 2000. godine ima kuću u Makarskoj, a prije toga boravio je na Crvenom otoku pokraj Rovinja.[3] 2014. godine bio je hrvatski kandidat za predsjednika FIDE i dobio je 61 glas nasuprot 110 koliko je dobio ruski kandidat Kirsan Ilyumzhinov, koji je tada ponovno izabran za predsjednika FIDE.[8]

Raskol u svjetskom šahu 1993.[uredi VE | uredi]

Godine 1993. dolazi do velike krize u natjecanjima za svjetsko prvenstvo, koja do danas nije razriješena. FIDE je po uobičajenom sustavo organizirala mečeve kandidata. Pobjednik je bio Englez Nigel Short, koji je u poluzavršnici pobijedio Karpova, a u završnici Jana Timmana.

Meč Kasparov-Short[uredi VE | uredi]

Do sukoba je došlo kada je Kasparov odbio igrati meč u gradu koji je izabrala FIDE, nezadovljan ponuđenim nagradnim fondom; sklopio je ugovor o igranju meča u Londonu, uz dvostruko veći nagradni fond. Short se s time složio. Administracija FIDE, ljutita zbog narušavanja njezina autoriteta, povukla je drastičan i besmislen potez: objavila je da Kasparovu oduzima titulu prvaka, a Shortu pravo izazivača, te da će meć za ispražnjeno mjesto prvaka u Amsterdamu igrati Karpov i Timman.

Kasparav i Short, te još nekoliko vrhunskih igrača, osnovali su novu udrugu, Professional Chess Players Association (PCA), koja je bila formalni organizator njihovog dvoboja. Tako su 1993. godine odigrana dva meča. Kasparov je pobijedio Shorta 12,5:7,5 i obranio titulu, a Karpov Timmana 12,5:8,5. Tako je došlo do situacije kao u profesionalnom boksu, s dva prvaka u različitim inačicama. No šahovski svijet je titulu priznavao samo Kasparovu.

Meč Kasparov-Anand 1995.[uredi VE | uredi]

Administracija FIDE ostaje tvrdoglava. FIDE i PCA organiziraju svaka svoj kandidatski ciklus. U organizaciji PCA odigran je krajem 1995. godine meč Kasparov-Anand. Igralo se na bolji rezultat iz 16 partija. Prvih osam partija završeno je remijem. Devetu partiju dobiva Anand. U desetoj, Kasparov igrajući bijelima, nalazi teorijsku novost sa žrtvom skakača u 11. potezu u otvorenoj varijanti španjolke. Kasnije žrtvuje i topa i pobjeđuje. Odlučujućom se pokazala sljedeća, 11. partija: Kasparov crnima igra zmajevu varijantu sicilijanke. U posve jednakoj poziciji, Anand odbija ponudu remija; forsirajući, upada u jednostavnu zamku i gubi. Nakon toga Kasparov je dobio još dvije partije i ostvario pobjedu 8:5.

Nešto kasnije u organizaciji FIDE odigran je meč Karpov-Kamsky, koji je Karpov uvjerljivo dobio. FIDE je imala velikih problema u nalaženju organizatora tog meča, koji šahovska javnost ne priznaje. Zanimljivo je da su Kamsky i Anand odigrali dva meča kandidata: u verziji FIDE u četvrtzavršnici pobijedio je Kamski sa 6:4, a u verziji PCA u završnici pobijedio je Anand sa 6,5:4,5.

Kaos i samovolja[uredi VE | uredi]

FIDE, koja ima financijske probleme, naglo je izmijenila sustav natjecanja; titula "prvak svijeta FIDE" izgubila je dosadašnji smisao. Vidi: Šah: svjetsko prvenstvo.

PCA je također zapala u probleme zbog međusobnog suparništva vrhunskih igrača, različitih interesa sponzora i pritiska FIDE. Kasparov, karizmatična osoba i odličan u odnosima s medijima i sponzorima, praktički sam donosi odluke, kao što je to činili svjetski prvaci u razdoblju od 1886. do 1946. godine.

Početkom 1998. bilo je objavljeno da će Anand i Kramnik, drugi i treći na rang-listi, igrati meč kandidata, nakon čega će pobjednik igrati meč protiv Kasparova. Pod pritiskom predsjednika FIDE Kiršana Iljužminova, međutim, Anand je odustao od meča. U PCA dolazi do raskola. Kasparov hitro raspušta tu organizaciju i uz pomoć španjolskog bogataša i šahovskog mecene Luisa Rentera osniva novu organizaciju World Chess Council (WCC). Za Anandovog zamjenika imenovan je Aleksej Širov; vrhunski igrač, koji je dobio španjolsko državljanstvo, što je svakako utjecalo na odluku. U organizaciji WCC odigran je sredinom 1998. godine meč Širov-Kramnik; Širov pobjeđuje 5,5:3,5. Meč Kasparov-Širov bio je najavljen za listopad 1998. godine, međutim biva odgođen jer dolazi do sukoba Kasparova i Rentera. Na kraju meč nije ni odigran. WCC je nestala sa scene.

Meč Kasparov-Kramnik 2000: gubitak titule[uredi VE | uredi]

Tek pet godina nakon prethode obrane titule, organiziran je meč u kojem je Kasparov branio titulu. Izazivač je ovoga puta Kramnik. Sponzor i organizator bio je BrainGames Network (BGN). Igralo se opet 16 partija. Kramnik je razradio savršenu taktiku: od početka igra na "umrtvljenje" pozicije, izbjegava komplikacije u kojima Kasparov uživa i čeka da se protivnik "istrči". To je bila taktika koju je primjenjivao Karpov, ali Kramnik je imao više uspjeha.

Kasparova je iznevjerila kreativnost: u 15 odigranih partija nije dobio nijednu! Kramnik je dobio dvije, 13 je bilo remi, i tako Kramnik postaje svjetski prvak.

Mečevi protiv računala[uredi VE | uredi]

Kasparov je odigrao nekoliko značajnih mečeva protiv računalnih programa, koji su početkom prvog desetljeća postali toliko jaki te dobivaju većinu partija i protiv vodećih velemajstora.

  • U veljači 1996. godine igrao je meč u šest partija protiv IBM-ovog računala Deep Blue. Izgubio je prvu partiju, ali zatim dobiva tri partije uz dva remija.
  • Svibnja 1997. godine gubi meč protiv poboljšanje verzije Deep Blua. Pri rezultatu 1:1 uz tri remija, izgubio je posljednju partiju nakon grube grješke u otvaranju. Dugo vremena nakon tog meča Kasparov, a i drugi velemajstori, izražavali su sumnju da je IBM varao, tako što je neki velemajstor u tajnosti provjeravao poteze koje je računalo izabralo. Programi, naime, računaju varijante stotinu milijuna puta brže od čovjeka, ali ponekad se izgube u pozicijama gdje je potrebna dalekosežna strategija, pa ljudska intuicija nadvladava. Deep Blue bio je posebno računalo sastavljeno do 50 PC-a, spojenih u cjelinu samo za ovu namjenu. Nakon toga takva se računala više ne pojavljuju. Golemim napretkom snage PC-a, vrhunski šah sada igraju i programi koji rada na standardnim računalima.
  • U studenome 2003. godine igrao je meč u četiri partije protiv programa X3D Fritz, koji je na osnovu prethodnih rezultata imao ocjenu 2807. U meču su korišteni virtualna ploča, 3D naočale i sustav za prepoznavanje glasa. Meč je završen neriješeno, 1:1 uz dva remija. Ovaj program računa sto milijuna poteza u sekundi, dok čak i svjetski prvak ne može računati više od dva poteza u sekundi. Nakon što su programeri unaprijedili igru šahovskih programa puno više nego što je to još 1980-ih izgledalo moguće, možemo reći i da je Kasparov obranio čast homo sapiensa i demonstrirao zadivljujuću moć ljudske intuicije! Nažalost, kasnije mečeve ljudi uvjerljivo gube, pa je Kasparov, izgleda, bio posljednji.

Povijesna ocjena[uredi VE | uredi]

Kada je Kasparov osvojio naslov svjetskog prvaka, Dražen Marović zapisao je:

"Od velike je važnosti da se u monotoniji i praznini osamdesetih godina pojavio igrač šampionskog kova u tradicionalnom smislu riječi, natjecatelj, pisac i istraživač, koji vrijednost kraljevske igre vidi i s onu stranu natjecanja i efemernog rezultata. U ovom sumornom šahovskom razdoblju praznih simbola, lažnih brojčanih pokazatelja i šund-literature Gari Kasparov vraća nas tradicionalnim vrijednostima šahovnice svojim stavom prema šahu, svojim analizatorskim radom i svojom briljantnom praksom i mislim da je prvenstveno u tom temeljni značaj njegove pojave."

Politička aktivnost[uredi VE | uredi]

Kasparov na prosvjedima u Sankt-Peterburgu 9. lipnja 2007.

U ožujku 2005. godine, nakon pobjede na velikom turniru u Linaresu, Kasparov je objavio da napušta šah, te da će se posvetiti političkoj karijeri, jer smatra potrebnim »učiniti sve u mojoj moći za otpor diktaturi Vladimira Putina«. Bio je vodeći član skupine liberalne oporbe Komitet 2008. Njegov se Ujedinjeni civilni front zalaže za povratak demokracije u Rusiju.

Zajedno s još 170 prosvjednika Kasparov je 14. travnja 2007. godine uhićen zbog kršenja javnog reda i mira na demonstracijama u Moskvi i pušten nekoliko sati kasnije uz globu. Dana 24. studenoga 2007. godine uhićen je pod optužbom da je organizirao nedopušteni prosvjed i opirao se pri uhićenju. Osuđen je na pet dana zatvora. Na tom je skupu protiv vlade sudjelovalo oko 2000 ljudi, na poziv pokreta Druga Rusija.

Djela[uredi VE | uredi]

Nepotpun popis:

  • Moje partije, ur. Zlatko Klarić i Dražen Marović, Sportska tribina, Zagreb, 1983.
  • Sicilijanska obrana: moje najjače oružje, Sportska tribina, Zagreb, 1986. (suautor A. Nikitin)
  • My Great Predecessors, 1-5, Everyman Chess, London, 2003.-2006.
  • Moji veliki prethodnici, knj. 1: Od Steinitza do Aljehina, AGM, Zagreb, 2004. (suautor Dimitrij Pliseckij)
  • Modern Chess, 1-4, Everyman Chess, London, 2007.-2010.
  • How life imitates chess: [insights into life as a game of strategy], Arrow Books, London, 2008. (suautor Mig Greengard), (hrv. izd. Kako život imitira šah: povlačenje pravih poteza, VBZ, Zagreb, 2009.)
  • Garry Kasparov on Garry Kasparov, 1-3, Everyman Chess, London, 2011.-2014.
  • Winter Is Coming: Why Vladimir Putin and the Enemies of the Free World Must Be Stopped, PublicAffairs, New York, 2015. (hrv. izd. Zima dolazi: zašto Vladimir Putin i neprijatelji slobodnog svijeta moraju biti zaustavljeni, Profil, Zagreb, 2015.)
  • Deep Thinking: Where Machine Intelligence Ends and Human Creativity Begins, PublicAffairs, New York, 2017.[9]

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (engl.) Top 10 Greatest Chess Players in History, listverse.com, 6. rujna 2009., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.)
  2. (engl.) Leon Watson, The king is back: Chess legend Garry Kasparov comes out of retirement:
    "Yet 20 years on Garry Kasparov is still considered the greatest chess player in history, a genius so special he became world champion at 22 and was then almost invincible for two decades.", telegraph.co.uk, 6. srpnja 2017., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.)
  3. 3,0 3,1 3,2 Gari Kasparov dobio hrvatsko državljanstvo, vecernji.hr, 27. veljače 2014., (pristupljeno 22. srpnja 2014.)
  4. (engl.) Garry Kasparov, britannica.com, (pristupljeno 27. kolovoza 2017.)
  5. 5,0 5,1 D. Kerže, Gari Kasparov postao član osječkog šahovskog kluba, slobodnadalmacija.hr, 17. lipnja. 2011., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.)
  6. Dražen Čvorović, Kasparov: Hrvatskoj je mjesto na prvoj crti bojišnice za šah, slobodnadalmacija.hr, 13. srpnja. 2012., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.)
  7. M.B./D.D.N., Gari Kasparov dobio hrvatsko državljanstvo, dnevnik.hr, 27. veljače. 2014., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.)
  8. (engl.) Igor Rozin, Kirsan Ilyumzhinov beats Garry Kasparov in battle for FIDE presidency, in.rbth.com, 14. kolovoza 2014., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.)
  9. (engl.) Demis Hassabis, Artificial Intelligence: Chess match of the century, nature.com, 26. travnja 2017., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.)
  • Dimitrije Bjelica: Drama u Podmoskovlju, Beograd: Književne novine, 1986.
Knjiga, koja se može naći u našim knjižnicama, obrađuje prva dva meča Karpov-Kasparov, 1984-1985. g. Bjelica kao novinar prikazuje događaje, a komentari partija potiču od raznih velemajstora.
  • Eduard Gufeljd i Dimitrije Bjelica: Gari Kasparov. Zvijezda iz Bakua, u dvije knjige, Beograd: Književne novine, 1987.
Prva knjiga donosi opsežnu biografiju, a druza izbor partija.
  • Gari Kasparov: Moje partije, Zagreb: Sportska tribina, 1984.
  • G. Kasparov i A. Nikitin: Sicilijanska obrana. Moje najjače oružje, Zagreb: Sportska tribina, 1986.
  • Gari Kasparov: Moji veliki prethodnici, 1. knjiga: Od Steinitza do Aljehina, Zagreb: AGM, 2004.
Prvi svezak serije o svjetskim prvacima i drugim najboljim igračima. Obrađuje prvih pet svjetskih prvaka. Na ruskom i engleskom tiskan 2003. Sljedeća tri sveska izašla su tijekom 2004. Posljednji, peti svezak, posvećen Karpovu i drugim velikim igračima 1970-ih i 1980-ih godina, najavljen je za kraj 2005.
  • Slavko Peleh: Na putu do vrha: Kasparov - Anand : New York 1995, Zagreb: Inmedia, 1996.
Knjižica o meču za svjetsko prvenstvo 1995.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Gari Kasparov