Enuma Eliš

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s "Enuma Eliš")
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Enūma eliš je babilonski mit stvaranja (nazvan tako po njegovim prvim riječima). Otkrio ga je Austen Henry Layard 1849. (u fragmentima) u ruševinama Ašurbanipalove biblioteke u Ninivi (Mosul, Irak). Prvi puta je objavljen 1876., a prijevod je uradio George Smith.

Enûma Eliš imao približno tisuću redova teksta koji je zabilježen u starobabilonskom jeziku na sedam glinenih pločica. Svaka pločica sadrži između 115 i 170 redova teksta. Većina Pločice V. nikada nije otkriven, ali bez obzira na taj nedostatak, tekst je gotovo kompletan. Naime, kopija pločice V. pronađena je u Sultantepeu, drevna Huzirina, koja je smještena nedaleko modernog grada Şanliurfa u Turskoj.

Ep je jedan od najvažnijih izvora za razumijevanje babilonskog svijeta, orijentiranog na vrhovnu moć boga Marduka i stvaranja čovječanstva za službu bogovima. Njegova prvotna svrha, međutim, nije sačinjavala jedno teološko i teogonijsko izlaganje već uzvišenje Marduka, vrhovnog boga Babilona, iznad ostalih mezopotamskih bogova.

Postoje različiti primjerci epa Enûma Eliš iz Babilona i Asirije. Verzije pronađene u Ašurbanipalovoj biblioteci datiraju iz 7. st. pr. Kr. Kompozicija teksta vjerojatno potječe još iz Brončanog doba, do vremena Hamurabija ili, možda, čak do rane kasitske ere (približno 18.-16. st. pr. Kr.), iako neki znanstvenici smatraju da je riječ o kasnijem datumu od otprilike 1100. pr. Kr. Hrvatski prijevod načinio je Bulcsú László. [1]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvor[uredi VE | uredi]