Šime Bančić
Šime Bančić (Kršanci kraj Žminja, 7. veljače 1898. – Pula, 12. lipnja 1982.),[1] hrvatski pravnik iz Pule.[2]
Rođen u Kršancima kraj Žminja. Pohađao je pazinsku gimnaziju, a pravo je studirao u Zagrebu. U doba izbora 1922. došao je s Josipom Petehom iz Zagreba u Žminj kako bi pokušao utjecati na pravednost izbora. Organizirali su 600 muškaraca Žminjštine i tražili narodne »žminjske pravice« pred Komesarijatom u Pazinu. Vojska ih je rastjerala, a Bančića su bacili u Pazinsku jamu, što je čudom preživio. Vratio se u Zagreb, gdje su Istrani pred talianskim poslanstvom organizirali prosvjed. Međutim, bio je nepoćudan jugoslavenskim vlastima, koje su ga poslale u službu u zabačena mjesta Bosne i Dalmatinske zagore. Za druguga svjetskoga rata pridružio se oslobodilačkom pokretu, a nakon rata radio je na agrarnoj reformi. Nakon umirovljenja živio je u Puli.[1]
|
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Istarske enciklopedije LZMK |
| https://istra.lzmk.hr/clanak/190 | ||
| koji je klauzulom na stranici http://istra.lzmk.hr/projekt.aspx | ||
| označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0 | ||
Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. |
- ↑ a b Istarska enciklopedija LZMK M. Jelenić: Bančić, Šime (pristupljeno 25. rujna 2016.)
- ↑ Virtualna zavijačna zbirka Gradske knjižnice i čitaonice Pula Istra: kalendar godišnjica 2013.(pristupljeno 9. lipnja 2015.)