Šiso

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Šiso
Perilla frutescens, purupurno obojen varijetet
Perilla frutescens, purupurno obojen varijetet
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Lamiales
Porodica: Lamiaceae
Potporodica: Nepetoideae
Tribus: Elsholtzieae
Rod: Perilla
L.
Vrsta: P. frutescens
Dvojno ime
Perilla frutescens
(L.) Britton

Šiso (Crna kopriva, šizo, lat. Perilla frutescens), ljekovita je i jestiva biljka koja raste u Indiji, Nepalu, Kini, Japanu i Koreji. Pripada u prorodicu Lamiaceae. Ljekoviti odnosno jestivi su listovi i sjemenke biljke. Kod nas se ova biljka uzgaja najčešće tek kao ukras.

Podrijetlo[uredi | uredi kôd]

Smatra se da biljka potječe iz Indije ili Kine. Udomaćila se i u Sjevernoj Americi.

Opis[uredi | uredi kôd]

Perila je jednogodišnja biljka,visine do 90 cm.Listovi su nasuprotni,do 12 cm dugi,i do 8 cm široki,ovalni,na jednoj strani zašiljeni,nazubljenog ruba.Plodovi su sitni,slični sezamu.

Kemijski sastav[uredi | uredi kôd]

Sadrži oko 25.2–25.7% lipida.[1]

Biljka proizvodi periloksin,spoj koji inibira encim ciklooksigenazu.

Od znanih kemotipova biljke spomenimo, PA (vodeća komponenta: perila aldehidi,jedino se taj koristi u kulinarstvu). Drugi su kemotipovi PK (perila keton), EK (esholcia keton), PL (perilen), PP (fenilpropanodi: miristicin, dilapiol, elemicin), C (citral) te tip bogat rosefuranom.

Perila keton je toksičan za neke životinje ,prije svega krave i konje . Ovi uzrokuju pulmonarne edeme,pojava se ponekad naziva perila toksikoza.

Oksim perilaldehida (perilartin) se u Japanu koristi kao umjetno sladilo,te je oko 2,000 puta slađi od sukroze.

Poseban okus purpurnog varijeteta biljke (šizo) posljedica je prisutnosti perila aldehida.[2]

Ljekovitost[uredi | uredi kôd]

Biljka se koristi u tradicionalnoj kineskoj i japanskoj medicini(Kampo) , i to kod astme,kašlja,prehlade i bronhitisa,te povraćanja.U sjevernoj Indiji stabljike se koriste kao analgetik i antiabortiv.[3]

Jestivost[uredi | uredi kôd]

Sasvim mladi se listovi mogu jesti kao salata,dok se stariji mogu koristiti kao začin odnosno za bojenje hrane(purpurni varijetet).Iz sjemenki se dobiva kvalitetno jestivo ulje.[3]

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

  • Acton, Q. Ashton, ed. (2012). Advances in Lamiaceae Research and Application. Atlanta, GA: ScholarlyEditions. ISBN 978-1-481-63590-5.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Hyo-Sun Shin, in Yu, Kosuna & Haga (1997), str. 93- Pogreška u predlošku harvp: ne postoji izvor sa oznakom: CITEREFYuKosunaHaga1997 (pomoć), citing Tsuyuki et al. (1978)
  2. Ito, Michiho. 2008. Studies on Perilla Relating to Its Essential Oil and Taxonomy. Matsumoto, Takumi (ur.). Phytochemistry Research Progress. Nova Biomedical Books. New York. str. 13–30. ISBN 9781604562323
  3. 3,0 3,1 https://www.researchgate.net/publication/266144521_A_Phytopharmacological_Overview_on_Perilla_frutescens
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Šiso
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o: Perilla frutescens