Prijeđi na sadržaj

Šolta (Kalačka mikroregija, Mađarska)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Šolta (Kalački kotar))

Šolta[1] (mađ. Solt, nje. Scholt) je grad u jugoistočnoj Mađarskoj.

Zauzima površinu od 132,67 km četvornih.

Zemljopisni položaj

[uredi | uredi kôd]

Nalazi se u regiji Južni Alföld, na 46°48' sjeverne zemljopisne širine i 19°1' istočne zemljopisne dužine, par kilometara istočno od Dunava. Na suprotnoj strani Dunava se nalazi grad Dunaföldvar. 4 km sjeverozapadno se nalazi Dunaegyháza, a prema jugoistoku se nalazi selo Tatilan i nacionalni park Kiskunság (Mala Kumanija).

Upravna organizacija

[uredi | uredi kôd]

Upravno pripada kalačkoj mikroregiji u Bačko-kiškunskoj županiji. Poštanski broj je 6320.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Rana povijest

[uredi | uredi kôd]

Područje je naseljeno još od kamenog doba. Od tada postoji kontinuitet naseljavanja, tako da su arheološkim iskapanjima nađeni iz doba starog Rima, u čije je vrijeme prolazila prometnica iz provincije Panonije u Daciju.

Legenda o osnutku

[uredi | uredi kôd]

Postoji lokalna legenda o utemeljenju ovog gradića, "Legenda o zlatnom ključu". Prema toj legendi kralj Bela IV. je darovao gradu Šolti dva zlatna ključa u zahvalnost što su ga skrivali od kumanske invazije. Ključeve se držali skrivenima na vrhu mjesne prezbiterijanske crkve koju je udrio grom. Ključevi su se otopili i nikad ih se više nije našlo. Od onda se te ključeve vidi samo na gradskom grbu.

Srednji vijek

[uredi | uredi kôd]

U pisanim dokumentima se prvi put poimence spominje 1145.

Od 11. do 13. stoljeća je bio pod izravnom nadležnošću kaločanske biskupije.

Za turske vlasti, Šolta je izgubila velik dio svog stanovništva. Kasnije, kad je Ugarska došla pod habsburšku krunu, Šolta se često spominje u brojnim ustancima protiv Habsburga. Među ostalim, i Franjo II Rákóczi je ovdje držao svoju vojsku.

Za mađarske revolucije 1848. se u Šolti nalazio logor ugarske vojske.

U drugoj polovici 18. stoljeća sjevernougarsko plemstvo je kupilo grad i okolno područje. U 19. stoljeću je plemstvo dalo izgraditi svoje dvorce te se tako u Šolti nalaze dvorci baruna Révaya, grofova Berchtolda, Nemesa, Vécseya, Benyovszkyh, Czebriána, Pongrácza i Telekija.

Dvorac grofova Telekija je danas poznato županijsko odmaralište.

Vécseyev kaštel
Spomenik Károlyu Vécseyu

20. stoljeće

[uredi | uredi kôd]

Mađarski porazi u dvama svjetskim ratovima su se odrazili na Šoltu brojnim smrtima i razaranjima.

1970-ih je sagrađen srednjovalni odašiljač Šolta, jakosti 2000 kW.

Nakon pada komunizma 1989., Mađarska je postala samostalna u svojoj politici što se odrazilo na gospodarski uspon grada Šolte.

Kultura

[uredi | uredi kôd]
  • dvorci brojnih ugarskih plemićkih obitelji.
  • stručna narodnosna konferencija
  • manifestacija Lipanjska narodnosna zabava, narodnosni dan za djecu i mladež[2][3]

Šport

[uredi | uredi kôd]

U Šolti se održao međunarodni nogometni turnir za mlađe kategorije (ispod 17)[1] u organizaciji Mađarskog nogometnog saveza.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

U Šolti živi 7063 stanovnika (2002.). Stanovnici su Mađari.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Hrvatski glasnik, br. 35/2007.Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. srpnja 2011. (Wayback Machine) Prvo mjesto na međunarodnome nogometnom turniru
  2. Hrvatski glasnik, br. 26/2007.Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. siječnja 2012. (Wayback Machine) Stručna narodnosna konferencija u Šolti
  3. Hrvatski glasnik, br. 22/2007.Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2007. (Wayback Machine) Poziv na Lipanjsku narodnosnu zabavu

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Šolta (Kalačka mikroregija, Mađarska)