Prijeđi na sadržaj

Primorska štrcalica

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Štrcalica)
Primorska štrcalica
Listovi, cvijet i plod Ecballium elaterium, Alicante, Španjolska
Sistematika
Carstvo:Plantae
Red:Cucurbitales
Porodica:Cucurbitaceae
Potporodica:Cucurbitoideae
Tribus:Bryonieae
Rod:Ecballium
A.Rich.[1]
Vrsta:E. elaterium
Dvojno ime
Ecballium elaterium
(L.) A.Rich.[2]
Sinonimi[1]
Baze podataka

Primorska štrcalica (štrcalica, štrkalj, divlji krastavac, pipunić, vražji krastavac, mlunić; lat. Ecballium elaterium) je monotipski rod cvjetnica iz tribusa Bryonieae iz porodice Cucurbitaceae[3] koji sadrži vrstu Ecballium elaterium,[1][4] na engleskom poznat i pod nazivom eng. squirting cucumber – štrcajući krastavac.[5] Njegovo neobično uobičajeno ime potječe od zrelog ploda koji izbacuje mlaz sluzave tekućine koja sadrži sjemenke kao sredstvo za raspršivanje sjemena, što je primjer brzog kretanja biljke.[6]

Ecballium elaterium je zeljasta višegodišnja biljka s gomoljastim korijenom, obično se vuče po tlu, ali ponekad je grmasta, s čekinjastim stabljikama. Listovi su režnjati, sivkastozeleni, hrapave površine i čekinjasto dlakavi. Cvjetovi imaju peterostruku žutu krunicu, promjera 2-5 cm, sazrijevajući u ovalni zeleni ili plavozeleni plod dug oko 5 cm, nalik sićušnom, ali dlakavom krastavcu.[5][7][8]

Rasprostranjenost

[uredi | uredi kôd]

E. elaterium je porijeklom iz Južne Europe, sjeverne Afrike i Jugozapadne Azije[2] Uzgaja se kao ukrasna biljka drugdje, a lokalno je naturalizirana u Australiji, srednjoj i zapadnoj Europi, središnjoj Aziji, Novom Zelandu i istočnoj Sjevernoj Americi.[2][9]

U Hrvatskoj je autohtona[10], i poznata pod više naziva, primorska štrcalica, vražji krastavac, divlji krastavac.

Raspršivanje sjemena

[uredi | uredi kôd]

Tkivo u plodu vrste Ecballium elaterium koje okružuje sjemenke sastoji se od velikih, tankostijenih stanica koje olakšavaju propulzivno oslobađanje sjemenki "prskanjem".[6][11] Tlak za izbacivanje sjemenki stvara se povećanom koncentracijom glukozida zvanog elaterinidin u soku stanica tkiva ploda, što dovodi do turgorskog tlaka do 27 atm. Sjemenke se izbacuju na daljinu do 7-8 metara.[12] Pritisak se povećava sve dok njegova sila ne odvoji plod od peteljke. Istovremeno se perikarp skuplja, a plod i sjemenke se izbacuju kroz otvor nastao odvajanjem.[11] Metoda stvaranja tlaka može ovisiti o sitastim cijevima floema, što ukazuje na to da se mehanizam prskanja može smanjiti u uvjetima vodnog stresa.[13]

Plod i sjemenke

Plod također koristi higroskopsko kretanje i pohranjenu elastičnu energiju za izbacivanje sjemenki iz ploda.[6] Ova se metoda provodi pasivno; plod mijenja svoju strukturu dok dehidrira i propada, uzrokujući kretanje.[6] Ovo kretanje može biti posljedica uvijanja, savijanja ili uvijanja stanica kako bi se promijenio njihov morfološki oblik dok se stanice suše.[6] Budući da su stanice koje se suše uglavnom sastavljene od stanične stijenke, oblik je određen staničnom stijenkom, što omogućuje katapultiranje sjemenki kako bi se izbacile iz biljke.[6][14]

Nagli pokreti u biljnim tkivima skloni su različitim vrstama mehaničkih nestabilnosti.[6] U slučaju E. elaterium, zbog odnosa između trajanja kretanja i veličine tkiva, biljno tkivo puca.[6] Učinkovitost raspršivanja čini se niskom; jedna je studija otkrila da iako je E. elaterium mogao poprskati cijelo polje svojim sjemenom, veličine i lokacije svih zaraženih područja ostale su relativno slične.[15]

Povijest uporabe u narodnoj medicini

[uredi | uredi kôd]

Elaterin je ekstrakt kukurbitacina koji se u davnoj povijesti koristio kao purgativ u narodnoj medicini. Ekstrahiran iz soka ploda E. elaterium, elaterium je otkrio Stirling 1835. godine.[16] Elaterin se ekstrahira iz elaterija kloroformom, a zatim taloži eterom. Formula spoja je C32H44O7. Stvara bezbojne ljuske gorkog okusa, a dokazano je da djeluje kao otrov kada se konzumira kroz nos ili usta.[17] Britanska farmakopeja sadržavala je pripravak, Pulvis Elaterini Compositus.[18]

Prema jedanaestom izdanju Encyclopædie Britannice,[18]

»djelovanje ovog ekstrakta nalikuje djelovanju slanih aperienta, ali je mnogo snažnije. To je najaktivniji poznati hidragogni purgativ, 'uzrokuje i mnogo depresije i snažne grčeve'. Kada se ubrizgava potkožno, inertan je, jer njegovo djelovanje u potpunosti ovisi o miješanju sa žuči. Lijek je nesumnjivo vrijedan u slučajevima edema i Brightove bolesti, a također i u slučajevima moždanog krvarenja, prijetećeg ili prisutnog. Ne smije se koristiti osim u hitnim slučajevima i uvijek se mora primjenjivati s najvećom pažnjom, posebno ako je stanje srca nezadovoljavajuće.«

U 21. stoljeću, elaterium i njegovi sastojci smatraju se otrovom, s nekoliko izvješća o slučajevima hospitalizacije, edema resice i nekroze nosne sluznice kao posljedice nazalne ili oralne konzumacije.[17][19]

Podvrste

[uredi | uredi kôd]

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 Ecballium A.Rich. Plants of the World Online (engleski). Kew. Pristupljeno 13. srpnja 2025.
  2. 1 2 3 Ecballium elaterium (L.) A.Rich. Plants of the World Online (engleski). Kew. Pristupljeno 13. srpnja 2025.
  3. Tree Of Life (Linear Sequence). worldplants.de (engleski). Pristupljeno 24. kolovoza 2026.
  4. Ecballium elaterium. CABI. 21. studenoga 2019. Pristupljeno 18. ožujka 2021.
  5. 1 2 Squirting Cucumber Ecballium elaterium (L.) A.Rich. PlantAtlas. Pristupljeno 13. srpnja 2025.
  6. 1 2 3 4 5 6 7 8 Forterre, Y.; Marmottant, P.; Quilliet, C.; Noblin, X. Siječanj 2016. Physics of rapid movements in plants. Europhysics News. 47 (1): 27–30. Bibcode:2016ENews..47a..27F. doi:10.1051/epn/2016104
  7. Ecballium elaterium. Kew. 1. travnja 2020. Pristupljeno 13. srpnja 2025.
  8. Ecballium elaterium. Cambridge University Botanic Garden. 30. kolovoza 2024. Pristupljeno 13. srpnja 2025.
  9. Ecballium elaterium. Germplasm Resources Information Network. Služba za istraživanja u poljoprivredi, Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država. Pristupljeno 21. prosinca 2017.
  10. Ecballium elaterium (L.) A. Rich. Flora Croatica Database. Pristupljeno 24. kolovoza 2026.
  11. 1 2 Kozlowski, T. T. 2012. Seed Biology: Importance, Development, and Germination. Elsevier. str. 175, 196–197. ISBN 978-0-323-15067-5
  12. Huxley, Anthony. 1974. Plant and Planet. Viking Press. New York. str. 171. ISBN 0-670-55886-9
  13. Sheikholeslam, Shahla N.; Currier, Herbert B. 1. ožujka 1977. Effect of Water Stress on Turgor Differences and 14 C-Assimilate Movement in Phloem of Ecballium elaterium. Plant Physiology. 59 (3): 381–383. doi:10.1104/pp.59.3.381. PMC 542407. PMID 16659856
  14. Elbaum, Rivka; Abraham, Yael. Lipanj 2014. Insights into the microstructures of hygroscopic movement in plant seed dispersal. Plant Science. 223: 124–133. Bibcode:2014PlnSc.223..124E. doi:10.1016/j.plantsci.2014.03.014. PMID 24767122
  15. Blank, Lior; Birger, Nitzan; Eizenberg, Hanan. 13. studenoga 2019. Spatial and Temporal Distribution of Ecballium elaterium in Almond Orchards. Agronomy. 9 (11): 751. Bibcode:2019Agron...9..751B. doi:10.3390/agronomy9110751
  16. Kelland. 1862. Opening Address, Session 1858–59. Proceedings of the Royal Society of Edinburgh. 4: 109–121. doi:10.1017/S0370164600033848
  17. 1 2 Kloutsos, Georgios; Balatsouras, Dimitrios G.; Kaberos, Antonis C.; Kandiloros, Dimitrios; Ferekidis, Eleftherios; Economou, Constantinos. Rujan 2001. Upper Airway Edema Resulting From Use of Ecballium elaterium. The Laryngoscope. 111 (9): 1652–1655. doi:10.1097/00005537-200109000-00030. PMID 11568622. S2CID 22186075
  18. 1 2 Chisholm 1911.
  19. Raikhlin-Eisenkraft, Bianca; Bentur, Yedidia. Siječanj 2000. Ecbalium elaterium (Squirting Cucumber)—Remedy or Poison?. Journal of Toxicology: Clinical Toxicology. 38 (3): 305–308. doi:10.1081/clt-100100936. PMID 10866331. S2CID 24658851

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Ovaj članak uključuje prijevod teksta iz jedanaestog izdanja Encyclopædije Britannice, urednik Hugh Chisholm, objavljenog 1911. godine, nakladnik Cambridge University Press, koje je javno dobro.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]