Željeznički kolodvor Prokop

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Željeznički kolodvor Prokop
Željeznički kolodvor Beograd Centar
Prokop station.jpg
Kolodvor Beograd Centar nakon službenog otvaranja 2017. godine
kolodvorska statistika
adresa Savski Venac, Beograd
Srbija
geografske koordinate 44°47′37″N 20°27′14″E / 44.7936°N 20.4539°E / 44.7936; 20.4539Koordinate: 44°47′37″N 20°27′14″E / 44.7936°N 20.4539°E / 44.7936; 20.4539
strukturni tip u razini
peroni 2 operativna (5 planiranih)
kolosijeci 4 operativna (10 planiranih)
ostale informacije
otvorenje 1974.
pristupačnost pristup za hendikepirane/invalidne osobe
upravitelj Beovoz

Željeznički kolodvor Beograd Centar (srp. ćir. Железничка станица Београд Центар) poznat i kao Prokop, glavni je željeznički kolodvor u Beogradu nakon zatvaranja starog lipnja 2018. Kolodvor Beograd Centar je željeznički kolodvor i jezgra masivne rekonstrukcije beogradskog željezničkog čvora službeno započete 1974. u Beogradu, glavnom gradu Srbije. Željeznički kolodvor Beograd Centar se nalazi u beogradskoj općini Savskom Vencu, neposredno uz Bulevar Franša d'Eperea (dio koridora 10), u prokopu između ovog pravca, Bulevara kn. Aleksandra Karađorđevića i Bulevara Vojvode Putnika podno Topčiderskog brda.

Ciljevi i historijat izgradnje[uredi VE | uredi]

Kada se 1970-ih godina, za vrijeme mandata gradonačelnika Branka Pešića, počelo s izgradnjom beogradskog željezničkog čvora, predviđeno je izmještanje Glavnog željezničkog kolodvora s današnje pozicije čeonog kolodvora na Savskom trgu u prolazni kolodvor u Prokopu, na glavnom železničkom koridoru. Izmještanjem kolosijeka iz Savskog amfiteatra oslobodilo bi se 80 hektara ekskluzivnog građevinskog zemljišta uz rijeku Savu, procijenjene vrijednosti preko 5 milijardi eura, a da bi izgradnja u ovom prostoru generirala i do 20 milijardi eura.[1][2]

Planovi za novi glavni željeznički kolodvor predvidjeli su propusnu moć od deset tisuća putnika po satu. Projekt novog željezničkog kolodvora bio je bez uzora u tadašnjoj arhitekturi i izazvao velike podjele u javnosti. Savjet za urbanizam Beograda je 1971. donio konačno projektno rješenje, nakon sedam i po sati vijećanja.[2]

Na čelu tima koji je izradio projekt kolodvora bio je profesor Mihailo Maletin.[3] Projekt je završen 1974., izgradnja je započela 8. listopada 1977., s planiranim rokom izgradnje od 18 mjeseci, pri čemu bi prvi vlak kroz kolodvor prošao na Dan rada, 1. svibnja 1979.

Projekt su financirali, po jednu trećinu cijene, SR Srbija, grad Beograd i željeznice. Izgradnja kolodvora je, međutim, stagnirala zbog ekonomske krize u zemlji. Radovi su obustavljeni 1980. godine, a u svibnju 1984. godine, za vrijeme gradske vlade Radoje Stefanovića, koja je godinu i po ranije zaustavila projekt beogradskog metroa, počinje se postavljati pitanje da li cio projekt ima smisla ili je možda bolje odustati. Radovi su tijekom 1980-ih nekoliko puta ponovo otpočinjani pa zaustavljani, uz konzervaciju gradilišta; izgradnja je nastavljena početkom 1990-ih, a zatim ponovo obustavljeni s raspadom SFRJ-a i sankcija UN-a. Tijekom ovih radova postavljene su tračnice i kolodvor je najnužnije osposobljen i djelomično uključen u međumjesni promet i sistem prigradske željeznice Beovoz, mada bez kolodvorske zgrade i prateće infrastrukture. U sam sistem Beovoza je 7. srpnja 1995. uključena podzemna stanica „Vukov spomenik“, čime se sistem počeo snažnije eksploatirati. Godinu dana kasnije, 7. srpnja 1996., predsjednik Slobodan Milošević uz pratnju predsjednika Vlade Mirka Marjanovića otvara radove na betonskoj ploči—krovu kolodvora, gdje bi se nalazio i poslovni prostor. Ploča je izgrađena, ali radovi bivaju ponovo obustavljeni novim sankcijama i bombardiranjem SRJ-a 1999.[2]

Železnice Srbije su početkom 2005. raspisale međunarodni konkurs, kojim bi investitor završio izgradnju kolodvora, a zauzvrat dobio pravo izgradnje u komercijalno-poslovnom dijelu. Željeznice nisu imale sredstava da same završe projekt, za koji je procijenjeno da bi koštao oko 80 milijuna eura za sam kolodvor, i 150 milijuna eura za prateći komercijalni dio. Na konkursu je pobijedila mađarska firma „Trigranit“, koja je, međutim, naknadno počela postavljati dodatne uvjete i zahtjeve, pozivajući se na sumnje o isplativosti projekta. Ugovor s „Trigranitom“ je raskinut i, poslije dužeg političkog natezanja u Vladi Srbije, 24. ožujka 2008. je potpisan ugovor s „Energoprojektom“, drugoplasiranim na izvornom konkursu, o završetku radova na izgradnji kolodvora Beograd Centar u roku od 30 mjeseci. Međutim, pola godine kasnije, Vlada je odlučila da ne da suglasnost na potpisani ugovor, navodeći da ne postoji zakonska osnova da se investitor uknjiži kao vlasnik ploče na kojoj bi bio građen komercijalno-poslovni centar, jer se ova tretira kao gradsko građevinsko zemljište, koje se može jedino davati u zakup.[2][4][5][6] Umjesto ovoga, Vlada je s „Energoprojektom“ u listopadu 2008. parafirala Protokol o nastavku izgradnje, koji produžuje ugovor o izgradnji iz 1996., kojim je „Energoprojekt“ angažiran kao izvođač „do završetka radova“. Prema novom Protokolu, gradnju financiraju Republika Srbija sa 50 milijuna eura namijenjenih za izgradnju kolodvora i Grad Beograd sa 22 milijuna eura za prilazne putove iz Bulevara kneza Aleksandra i autoputa Beograd–Niš, dok je izgradnja komercijalno-poslovnog centra potpuno izdvojena i bit će naknadno povjerena najboljem ponuđaču.[7] Završetak radova na izgradnji stanice Beograd Centar najavljen je za 1. travnja 2010.[5]

Prema pisanju „Blica“, u izgradnju kolodvora Beograd Centar do 2008. je uloženo oko 100 milijuna eura. Projekt je predviđao deset kolosijeka i šest perona na 3.000 kvadrata, sa 10.000 kvadrata pratećeg poslovnog prostora ispod ploče, kao i komercijalno-poslovni centar od 128.000 kvadratnih metara iznad ploče.[5] U projekt beogradskog željezničkog čvora je samo do kraja 1990-ih utrošeno oko dvije milijarde dolara.[8][9]

U intervjuu u ožujku 2009., gradonačelnik Dragan Đilas je na pitanje „Šta se sada događa oko Prokopa?“ odgovorio: „Pa nažalost, ja koliko vidim, ništa.“ On je također rekao da Republika nema novca i da su se pojavile ideje da umjesto toga izgradnju kolodvora financira grad novcem koji je trebalo uložiti u izgradnju prilaznih prometnica, što on neće prihvatiti.[10]

„Prokop“ danas[uredi VE | uredi]

Kolodvor Beograd Centar je nakon zatvaranja Glavnog (starog) željezničkog kolodvora, glavni gradski kolodvor na kojemu se obavlja cijelokupan domaći i medjunarodni transport robe i putnika u gradu Beogradu, izuzev medjunarodne transportne veze prema Crnoj Gori koja se privremeno obavlja sa gradske željezničke postaje Topčider. Kolodvor Beograd Centar opslužuje niskofrekventna minibus linija gradskog prometa broj 34L. I projekt beogradskog metroa i projekt lakog tračničkog sistema BeLaM predviđaju povezivanje Željezničkog kolodvora Beograd Centar (kao i stanice „Vukov spomenik“) u mrežu linija.

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. www.glas-javnosti.co.yu, Pristupljeno 28. 3. 2011.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Još jedan rok za Prokop. „Politika“, 18. 10. 2008., Pristupljeno 18. 10. 2008.
  3. Blic:Sa stanice Prokop za 36 meseci, Pristupljeno 31. 08. 200.
  4. Potpisan ugovor za „Prokop” : Ekonomija : POLITIKA, Pristupljeno 28. 3. 2011.
  5. 5,0 5,1 5,2 Danas ugovor, radovi kad počnu. N. Korlat, Z. Lazarević, „Blic“, 17. 10. 2008., Pristupljeno 18. 10. 2008.
  6. Prokop opet u procepu. M. Avakumović, „Politika“, 1. 10. 2008., Pristupljeno 18. 10. 2008.
  7. Država i Beograd završavaju Prokop. „Politika“, 18. 10. 2008., Pristupljeno 18. 10. 2008.
  8. I opet metro. Ana Vučković, „Nin“ 2540, 2. 9. 1999., Pristupljeno 18. 10. 2008.
  9. Lightly Made Promises. Uroš Komlenović, „Vreme“ 300, 5. srpnja 1997, ovdje u arhivi Vreme News Digest Agency., Pristupljeno 18. 10. 2008.
  10. „Svedok“ 30. ožujka 2009., Radio-televizija Srbije, Pristupljeno 31. 3. 2009.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Željeznički kolodvor Prokop