Prijeđi na sadržaj

Adelijski pingvin

Izvor: Wikipedija
Adelijski pingvin
Adelijski pingvin
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Sphenisciformes
Porodica:Spheniscidae
Rod:Pygoscelis
Vrsta:P. adeliae
Dvojno ime
Pygoscelis adeliae
(Hombron i Jacquinot, 1841.)
Rasprostranjenost
Baze podataka

Adelijski pingvin (lat. Pygoscelis adeliae) je vrsta pingvina koja je nastanjena duž obale Antarktike i obližnjih otoka. 1830. godine francuski istraživač Jules Sébastien César Dumont d'Urville ih je nazvao po svojoj supruzi Adélie.

Adelini pingvini narastu do oko 70 cm visine[1] i oko 5,4 kg (mužjaci) odnosno 4,7 kg (ženke) težine,[2] odnosno 3 do 6,5 kg.[1] Imaju karakteristične bijele „prstenove“ od perja oko očiju, po kojima ih je lako prepoznati. Rep Adelijskog pingvina je nešto duži od repa većine drugih vrsta pingvina.

Razmnožavanje

[uredi | uredi kôd]
Jaje Pygoscelis adeliae

Adelijski pingvini dolaze na prostor razmnožavanja u listopadu. Mužjaci dozivaju ženke grgutanjem, nakon kojeg slijedi jak krik.

Gnijezda grade tako što nogama iskopaju male rupe u zemlji, i oko njega postave oblo kamenje. Ponekad, u borbi za prostor gdje će se razmnožavati, ženke Adelijskih pingvina kradu kamenje s drugih gnijezda i od njih grade svoja.

Ženka izleže po dva zelenosmeđa jajeta. Oba roditelja griju jaja naizmjenično. Dok jedan roditelj grije jaje, drugi ide po hranu i obrnuto. Roditelj koji trenutno grije jaje ne jede donijetu hranu. Nakon oko 35 dana, jaja pucaju i izlaze mladi. Tada je na Antarktiku najtoplije, i temperatura iznosi oko -2 °C.

Prehrana

[uredi | uredi kôd]

Adelijski pingvini se hrane uglavnom krilom dok se brinu o mladuncima, katkad i lignjama i ribom. Gledano po fosilnoj građi iz posljednjih 38 tisuća godina, ovi pingvini su naglo prešli s ribe na kril prije oko 200 godina. Ovome je, vjerojatno, uzrok smanjenje broja antarktičkih krznatih tuljana od kasnih 1700-ih i kitova u 20. stoljeću. Smanjenje broja ovih životinja je uzrokovalo povećan broj krila, što Adelijski pingvini sada koriste jer ih je lakše uloviti nego ribe.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b 70south.com, Adelijski pingvini. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. siječnja 2008. Pristupljeno 21. listopada 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. O adelijskim pingvinima (engl.)
  3. Zapisi Narodne akademije znanosti Sjedinjenih Američkih DržavaArhivirana inačica izvorne stranice od 12. studenoga 2007. (Wayback Machine) (engl.)