Akacijeva šizma

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Akacijeva šizma je prvi veliki raskol između Istočne i Zapadne kršćanske crkve, a trajao je trideset i pet godina, od 484. do 519. Nazvana je po patrijarhu Konstantinopola Akaciju.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Posljedica je u odstupanju lidera Istočnog kršćanstva patrijarha Akacija od Kalcedonskog vjerovanja i neuspjelog pokušaja Bizantskog cara Zenona u pomirenja dviju Crkava izdavanjem ukaza Henotikona 482. godine kojim je nastojao pomiriti "pravovjerno" Nicejsko-Kalcedonsko vjerovanje sa miafizistvom, koje je sve više uzimalo maha u istočnim Bizantskim provincijama.

Papa Simplicije, koji nije bio konzultiran, taj Akt nikada nije prihvatio, smatrajući ga izdajom odluka Kalcedonskog sabora i podilaženjem hereticima. Njegov nasljednik papa Feliks III. je, pak, nakon bezuspješnih pokušaja da promijeni odluku cara Zenona, godine 484. donio ukaz o ekskomuniciranju konstantinopolskog patrijarha Akacija, a također je svrgnut i Petar Mongus, miafizitski patrijarh Aleksandrije. Ni car Zenon ni izopćeni patrijarsi tu odluku nisu priznali, te je tako stvorena Akacijeva šizma, prvi veliki raskol između Zapadnog i Istočnog kršćanstva koji će biti formalno okončan za vrijeme pontifikata pape Hormizde 28. ožujka 519. godine.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]