Aktivnosti svakodnevnog života

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Aktivnosti svakodnevnog života (ADLs ili ADL, eng. acitivities of daily living) je izraz koji se koristi u zdravstvu za svakodnevne aktivnosti brige o sebi. Koncept aktivnosti svakodnevnog života izvorno su pedesetih godina 20. stoljeća predložili Sidney Katz i njegov tim iz bolnice Benjamin Rose u Clevelandu u državi Ohio, a od tada su ga dopunjavali i usavršavali razni istraživači.[1] Zdravstveni radnici često koriste sposobnost ili nesposobnost osobe da obavlja aktivnosti svakodnevnog života kao mjeru njenog funkcionalnog statusa, posebno nakon ozljeda, kod invaliditeta i kod starijih osoba.[2] Mlađa djeca često trebaju pomoć odraslih za izvođenje ADL-a jer još uvijek nisu razvila vještine potrebne za samostalno izvođenje.

Uobičajene aktivnosti svakodnevnog života obuhvaćaju samostalno hranjenje, kupanje, odijevanje, samonjegu, posao, održavanje domaćinstva, čišćenje nakon defekacije, te razonodu.[3] Brojne nacionalne ankete prikupljaju podatke o statusu aktivnosti svakodnevnog života kod stanovništva.[4] Iako postoje osnovne definicije aktivnosti svakodnevnog života, ono što konkretno čini aktivnosti svakodnevnog života može se jako razlikovati od jedne do druge osobe. Različita pomagala mogu se koristiti za poboljšanje i povećanje neovisnosti u aktivnostima svakodnevnog života.

Aktivnosti svakodnevnog života odnose se na najosnovnije funkcije življenja. Prva rečenica u prethodnom stavku završava s "razonoda",[3] ili točnije "sposobnost korištenja razonode". Obično je lako napraviti binarni izbor DA / NE u pogledu "može li se netko samostalno hraniti", iako čak i ovdje postoje gradacije. Međutim, pitanje "može li netko dobro iskoristiti slobodno vrijeme?" ne dovodi lako do binarnog izbora DA / NE, pa je mjerenje "razonode" vrlo problematično. "Zapošljivost" je još problematičnija.

Jasno kvantificirane aktivnosti svakodnevnog života odnose se na bazične vještine, dok varijable "kvalitete života" još nisu kvantificirane.

Osnovne aktivnosti svakodnevnog života[uredi | uredi kôd]

Osnovne aktivnosti svakodnevnog života sastoje se od zadataka samopomoći koji uključuju:[5]

  • Kupanje i tuširanje
  • Osobna higijena i dotjerivanje (uključujući četkanje / češljanje / friziranje kose)
  • Odijevanje
  • Toaletna higijena (odlazak na zahod, čišćenje, vraćanje otkud se krenulo u zahod)
  • Funkcionalna pokretljivost, koja se često naziva "transferom", mjerena sposobnošću hodanja, ulaska i izlaska iz kreveta te posjedanja i ustajanja iz stolice; šira definicija (premještanje s jednog mjesta na drugo tokom izvođenja aktivnosti) korisna je za ljude različitih fizičkih sposobnosti koji se još uvijek mogu samostalno kretati.
  • Samohranjenje (ne uključujući kuhanje ili žvakanje i gutanje)

Osnovne aktivnosti svakodnevnog života uključuju radnje koje mnogi ljudi čine kad ustanu ujutro i pripremaju se za izlazak iz kuće: ustanu iz kreveta, odu na zahod, okupaju se, odjenu, dotjeraju i jedu.

Postoji hijerarhija aktivnosti svakodnevnog života: "... u ranom gubitku funkcija nastrada higijena, u srednjem pak upotreba zahoda i kretanje, a u kasnom gubitku funkcija kasnog izgubi se sposobnost samohranjenja. Kada postoji samo jedno preostalo područje u kojem je osoba neovisna, postoji 62,9% šanse da je to samostalno hranjenje, a samo 3,5% šanse da je to higijena."[6]

Iako nije u širokoj općoj upotrebi, mnemotehnika koju neki smatraju korisnom je DEATH (dressing/bathing, eating, ambulating ⟨walking⟩, toileting, hygiene), u prijevodu: odijevanje/kupanje, jedenje, ambulacija (hodanje), toalet, higijena.[7]

Instrumentalne aktivnosti svakodnevnog života[uredi | uredi kôd]

Instrumentalne aktivnosti svakodnevnog života (IADL) nisu potrebne za temeljno funkcioniranje, ali omogućavaju pojedincu da samostalno živi u zajednici:[8][9]

  • Čišćenje i održavanje kuće
  • Upravljanje novcem
  • Kretanje unutar zajednice
  • Priprema obroka
  • Kupovina namirnica i potrepština
  • Uzimanje propisanih lijekova
  • Korištenje telefona ili drugog oblika komunikacije

Radni terapeuti često procjenjuju instrumentalne aktivnosti svakodnevnog života kada dovršavaju procjene pacijenta. Američko udruženje za radnu terapiju identificira 12 vrsta instrumentalnih aktivnosti svakodnevnog života koje se mogu izvoditi u suradnji s drugim osobama:[10]

  • Briga o drugima (uključujući odabir i nadzor njegovatelja)
  • Briga o kućnim ljubimcima
  • Briga o djeci
  • Upravljanje komunikacijom
  • Mobilnost u zajednici
  • Financijsko upravljanje
  • Aktivnosti u vezi zdravstva te održavanje zdravlja
  • Održavanje domaćinstva
  • Priprema obroka i raspremanje
  • Vjerske aktivnosti
  • Sigurnosni postupci i reagiranje u hitnim situacijama
  • Kupovina

Radna terapija[uredi | uredi kôd]

Radni terapeuti procjenjuju i koriste terapijske intervencije za obnavljanje vještina potrebnih za održavanje, povratak ili povećanje neovisnosti osobe u svim aktivnostima svakodnevnog života koje su nazadovale zbog zdravstvenih stanja (tjelesnih ili mentalnih), ozljeda ili starenja. [11]

Fizikalni terapeuti koriste vježbe kako bi pomogli pacijentima u održavanju i stjecanju neovisnosti u aktivnostima svakodnevnog života. Program vježbanja temelji se na onim komponentama koje pacijentima nedostaju, poput brzine hodanja, snage, ravnoteže i koordinacije. Sporo hodanje povezano je s povećanim rizikom od padova. Vježba povećava brzinu hodanja, omogućujući sigurnije i funkcionalnije mogućnosti ambulacije. Nakon pokretanja programa vježbanja, važno je održavati rutinu. U suprotnom, korist će se izgubiti.[12] Vježbanje je za slabe pacijente ključno u očuvanju funkcionalne neovisnosti i izbjegavanja potrebe za brigom drugih ili smještajem u ustanovu za dugotrajnu njegu.[13]

Pomoć[uredi | uredi kôd]

Pomaganje u svakodnevnim aktivnostima su vještine potrebne u sestrinstvu, kao i u drugim profesijama, poput pomoćnih radnika u zdravstvu. To uključuje pomoć kod pokretanja pacijenta, kao što je okretanje pacijenta u krevetu. Od higijene tu su često uključeni kupanje na krevetu te pomoć kod pražnjenja crijeva i mjehura.

Procjena[uredi | uredi kôd]

Postoji nekoliko alata za procjenu, poput Katzove ADL ljestvice,[14] ADR / IADL ljestvice starijih Amerikanaca (OARS), ljestvice Lawton IADL i Bristolske skale svakodnevnog života.

U domeni invaliditeta razvijene su mjere za postizanje funkcionalnog oporavka u obavljanju osnovnih svakodnevnih aktivnosti.[15][16] Među njima su neke mjere poput Mjera funkcionalne neovisnosti namijenjene procjeni širokog spektra invaliditeta. Drugi poput Mjera neovisnosti kralježnične moždine stvoreni su za procjenu osoba s određenom vrstom invaliditeta.

Većina modela zdravstvene skrbi koriste procjene aktivnosti svakodnevnog života u svojoj praksi, uključujući medicinske (ili institucionalne) modele, poput Roper-Logan-Tierneyevog modela sestrinstva, i modele usmjerene na stanare, poput Programa sveobuhvatne skrbi za starije osobe (PACE).

Smatralo se da Pervazivna kompjuterska tehnologija određuje dobrobit starijih osoba koje samostalno žive u svojim domovima. Okvir inteligentnog sustava sastoji se od praćenja važnih svakodnevnih aktivnosti kroz promatranje svakodnevne upotrebe predmeta. Poboljšani indeksi općeg blagostanja pomogli su u smanjenju lažnih upozorenja povezanih sa svakodnevnim aktivnostima starijih osoba.[17]

Istraživanja[uredi | uredi kôd]

Procjene aktivnosti svakodnevnog života sve se više koriste u epidemiološkim studijama kao procjena zdravlja u kasnijim godinama života koje nužno ne uključuje određene bolesti. Studije koje koriste aktivnosti svakodnevnog života razlikuju se od onih koje istražuju određene ishode bolesti, jer su osjetljive na širi spektar učinaka na zdravlje, na nižim razinama utjecaja. Aktivnosti svakodnevnog života mjere se kontinuirano, što postupak istraživanja čini prilično jednostavnim.

Sidney Katz isprva je proučavao 64 pacijenta s prijelomom kuka tokom razdoblja od 18 mjeseci. Tokom ove studije prikupljeni su opsežni podaci o liječenju, napredovanju pacijenta i ishodima. Nakon analize podataka studije, istraživači su otkrili da pacijenti za koje su smatrali da su najsamostalniji mogu obavljati niz osnovnih aktivnosti - u rasponu od najsloženijih aktivnosti kupanja, do najmanje složenih aktivnosti hranjenja. Na temelju tih podataka, Katz je razvio ljestvicu za procjenu sposobnosti pacijenta za samostalan život.[18] Ovo je prvi put objavljeno 1963. u časopisu American Medical Association; rad je od tada citiran preko 1000 puta.[19]

Iako ljestvica nudi standardiziranu mjeru za psihološko i biološko funkcioniranje, proces izrade je kritiziran. Točnije, Porter se zalagao za fenomenološki pristup napominjući da:

Katz i sur. (1963.) iznijeli su tvrdnju koja je postala osnova za ontološke pretpostavke istraživačke tradicije aktivnosti svakodnevnog života. U njihovoj sugestiji da postoji "redovita regresija [vještina] kao dio prirodnog procesa starenja" (str. 918), postoji implicitna generalizacija njihovog uzorka starijih osoba sa slomljenim kukovima, na sve starije osobe.[20]

Porter naglašava moguću prirodu aktivnosti svakodnevnog života specifičnu za bolest (jer potječu od pacijenata s prijelomom kuka), potrebu za objektivnom definicijom aktivnosti svakodnevnog života i moguću vrijednost dodatnih funkcionalnih mjera.[20]

Sustavnim pregledom ispitivana je efektivnost pružanja aktivnosti programa svakodnevnih životnih vještina osobama s kroničnim mentalnim bolestima:

Program životnih vještina u usporedbi sa standardnom skrbi[21]
Sažetak
Trenutno nema dobrih dokaza koji ukazuju na to da su programi vještina aktivnosti svakodnevnog života djelotvorni za ljude s kroničnim mentalnim bolestima. Potrebni su robusniji podaci iz studija koje imaju odgovarajuću snagu kako bi se utvrdilo je li trening vještina koristan za ljude s kroničnim mentalnim zdravstvenim problemima.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Noelker, Linda; Browdie, Richard. 22. kolovoza 2013. Sidney Katz, MD: A New Paradigm for Chronic Illness and Long-Term Care. The Gerontologist. 54 (1): 13–20. doi:10.1093/geront/gnt086. PMID 23969255
  2. "Activities of Daily Living Evaluation." Encyclopedia of Nursing & Allied Health. ed. Kristine Krapp. Gale Group, Inc., 2002. eNotes.com. 2006.Enotes Nursing EncyclopediaInačica izvorne stranice arhivirana 27. svibnja 2011. Accessed on: 11 Oct, 2007
  3. a b MedicineNet.com Medical Dictionary
  4. United States Census
  5. Williams, Brie. 2014. Consideration of Function & Functional Decline. Current Diagnosis and Treatment: Geriatrics, Second Edition. McGraw-Hill. New York, NY. str. 3–4. ISBN 978-0-07-179208-0
  6. Morris, John M. 2013. "Scaling functional status within the interRAI suite of assessment instruments" John. BMC Geriatrics. 13: 128. doi:10.1186/1471-2318-13-128. PMC 3840685. PMID 24261417
  7. Activities of Daily Living. 26. kolovoza 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. lipnja 2013.
  8. Bookman, A., Harrington, M., Pass, L., & Reisner, E. (2007). Family Caregiver Handbook. Cambridge, MA: Massachusetts Institute of Technology.
  9. Williams, Cynthia. 2011. CURRENT Diagnosis & Treatment in Family Medicine, 3e > Chapter 39. Healthy Aging & Assessing Older Adults. McGraw-Hill. New York, NY.
  10. Roley SS, DeLany JV, Barrows CJ. 2008. Occupational therapy practice framework: domain & practice, 2nd edition. Am J Occup Ther. 62 (6): 625–83. doi:10.5014/ajot.62.6.625. PMID 19024744. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2014.
  11. Occupational Therapists : Occupational Outlook Handbook: : U.S. Bureau of Labor Statistics. www.bls.gov (engleski). Pristupljeno 17. travnja 2019.
  12. Giné-Garriga, Maria; Roqué-Fíguls, Marta; Coll-Planas, Laura; Sitjà-Rabert, Mercè; Salvà, Antoni. 2014. Physical Exercise Interventions for Improving Performance-Based Measures of Physical Function in Community-Dwelling, Frail Older Adults: A Systematic Review and Meta-Analysis. Archives of Physical Medicine and Rehabilitation. 95 (4): 753–69. doi:10.1016/j.apmr.2013.11.007. PMID 24291597
  13. Auais, Mohammad A.; Eilayyan, Owis; Mayo, Nancy E. 1. studenoga 2012. Extended Exercise Rehabilitation After Hip Fracture Improves Patients' Physical Function: A Systematic Review and Meta-Analysis. Physical Therapy (engleski). 92 (11): 1437–51. doi:10.2522/ptj.20110274. ISSN 0031-9023. PMID 22822235
  14. Katz ADL scale
  15. Anderson, Kim. 2007. Functional recovery measures for spinal cord injury : an evidence-based review for clinical practice and research. Journal of Spinal Cord Medicine. 31 (2): 133–144. doi:10.1080/10790268.2008.11760704. PMC 2578796. PMID 18581660
  16. Alexander, MS. 2009. Outcome measures in spinal cord injury : recent assessments and recommendations for future directions. Spinal Cord. 47 (8): 582–591. doi:10.1038/sc.2009.18. PMC 2722687. PMID 19381157
  17. N. K. Suryadevara and S. C. Mukhopadhyay, "Determining Wellness through an Ambient Assisted Living Environment," in IEEE Intelligent Systems, vol. 29, no. 3, pp. 30-37, May-June 2014, doi: 10.1109/MIS.2014.16.
  18. Noelker, Linda S.; Browdie, Richard. 1. veljače 2014. Sidney Katz, MD: A New Paradigm for Chronic Illness and Long-Term Care. The Gerontologist. 54 (1): 13–20. doi:10.1093/geront/gnt086. ISSN 0016-9013. PMID 23969255
  19. Gurland, Barry J.; Maurer, Mathew S. 2012. Life and Works of Sidney Katz, MD: A Life Marked by Fundamental Discovery. Journal of the American Medical Directors Association. 13 (9): 764–65. doi:10.1016/j.jamda.2012.09.003. PMID 23062621
  20. a b Porter, Eileen Jones. 1995. A Phenomenological Alternative to the" ADL Research Tradition". Journal of Aging and Health. 7 (1): 24–45. doi:10.1177/089826439500700102. PMID 10165960 Pogreška u citiranju: nevaljala <ref> oznaka; ime ":0" definirano više puta s različitim sadržajem
  21. Tungpunkom, P; Maayan, N; Soares-Weiser, K. 2012. Life skills programmes for chronic mental illnesses. Cochrane Database of Systematic Reviews. 1: CD000381.pub3. doi:10.1002/14651858.CD000381.pub3. PMC 4160788. PMID 22258941