Aleksandar Šapić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Osvojene medalje
Center
Aleksandar Šapić
Vaterpolo
Olimpijske igre
bronca 2000. Sidnej Jugoslavija
srebro 2004. Atena Srbija i Crna Gora
bronca 2008. Peking Srbija
Svjetska prvenstva
bronca 1998. Pert Jugoslavija
srebro 2001. Fukoka Jugoslavija
bronca 2003. Barselona Jugoslavija
zlato 2005. Montreal Srbija i Crna Gora
Europska prvenstva
srebro 1997. Sevilja Jugoslavija
zlato 2001. Budimpešta Jugoslavija
zlato 2003. Kranj Srbija i Crna Gora
zlato 2006. Beograd Srbija i Crna Gora
srebro 2008. Malaga Srbija
Svjetske lige
srebro 2004. Long Beach Srbija i Crna Gora
zlato 2005. Beograd Srbija i Crna Gora
zlato 2006. Atena Srbija i Crna Gora
zlato 2007. Berlin Srbija
zlato 2008. Genova Srbija
Svjetski kupovi
bronca 2002. Beograd Jugoslavija
zlato 2006. Budimpešta Srbija i Crna Gora
Mediteranske igre
zlato 1997. Bari Srbija i Crna Gora

Aleksandar Šapić (Beograd, 1. lipnja 1978.), je bivši srpski vaterpolist, proglašen za trećeg najboljeg vaterpolista 21. stoljeća[1]. Po završetku športske karijere uključio se u politički život Srbije. Trenutačno obnaša dužnost predsjednika beogradske općine Novog Beograda.

Karijera[uredi VE | uredi]

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Sa sedam godina je naučio plivati, te je nakon nekoliko godina počeo trenirati u VK Crvenoj Zvezdi gdje je igrao za sve sastave. Nakon toga Šapić je prešao u VK Partizan prosinca 1991., nakon što je zatvoren bazen njegovog prethodnog kluba na Novom Beogradu. U svojoj prvoj godini u Partizanu, Šapić je debitirao u seniorskoj ekipi protiv Jadrana iz Herceg Novog. Sa samo 13 godina kao igrač Partizana osvaja Kup Jugoslavije.

Nakon godinu i pol dana u Partizanu, kao dokazani igrač se vratio se u Crvenu Zvezdu u sezoni 1993./1994.

Sa 16 godina seli se iz rodnog Beograda u Bečej, gdje je narednih sedam sezona proveo u VK Bečej, s kojim je osvojio šest prvenstava Jugoslavije i šest kupova Jugoslavije. Također je predvodio tim do naslova pobjednika Kupa europskih prvaka, postigavši 5 pogodaka protiv zagrebačke Mladosti[2]. Također je te godine bio najbolji strijelac Kupa s 39 pogodaka u sezoni.

Zbog financijskih problema koji su kasnije doveli i do gašenja VK Bečej, Šapić je u ljeto 2001. prešao u talijansku ligu i proveo tri sezone u Camogliju.

U ljeto 2004. Šapić je prešao u Savonu.

Šapić je bio najbolji strijelac Kupa europskih prvaka 2000. i 2003. godine.

U sezoni 2005./2006. Šapić je već bio jedan on pet najplaćenijih igrača u ovom sportu kada mu je krajem sezone ruski vaterpolo klub Sturm ponudio 300.000 dolara po sezoni (ogromna suma u uvjetima vaterpola), što bi ga učinilo najplaćenijim igračem na svijetu.

Na kraju sezone 2005./06., moćna Savona u kojoj su pored Šapića igrali i Tamas Kasas, Bogdan Rat i Viktor Jelenić je stigla do fajnal-fora Kupa prvaka koji se održavao u Dubrovniku, ali je izgubila 8:9 u uzbudljivoj poluzavršnoj utakmici od domaćina Juga.

24. svibnja 2006. je potpisao ugovor sa Šturmom. Uvjeti ugovora nisu objavljeni, ali se vjeruje da su najveći u povijesti vaterpola[3].

Na kraju sezone 2005./06. Šapić je vlasnik još jednog značajnog rekorda: od 1995. (11 uzastopnih sezona), Šapić je uvijek bio najbolji strijelac u bilo kom timu i ligi u kojima je igrao.

Početkom svibnja 2009. godine Aleksandar Šapić objavljuje prestanak profesionalnog bavljenja vaterpolom[4].

Klubovi[uredi VE | uredi]

  • 1991–1992 Partizan Belgrade
  • 1992–1994 Crvena Zvezda Jupeks
  • 1994–2001 Bečej Naftagas
  • 2001–2004 RN Camogli
  • 2004–2006 RN Savona
  • 2006–2009 Shturm 2002

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Aleksandar Šapić je bio državni reprezentativac od 1995. do 2008. godine. Za državni tim (SR Jugoslavija, Srbija i Crna Gora i Srbija) odigrao je 385 mečeva, postigao 981 gol i osvojio 19 medalja.

Na Olimpijskim igrama 2000. bio je najbolji strijelac sa 18 pogodaka.

Na Europskom prvenstvu 2003. u Kranju, Šapić je u borbi za zlatnu medalju postigao pobjedonosni pogodak za Srbiju i Crnu Goru protiv Hrvatske. Također je postigao najviše pogodaka na prvenstvu.

Na Svjetskom prvenstvu 2003. on i Dejan Savić su kažnjeni od strane FINA-e zbog incidenta nakon poluzavršne utakmice sa Italijom. Šapić je dobio devetomjesečnu zabranu igranja, a Savić šestomjesečnu.

Sa reprezentacijom Srbije je osvojio zlatnu medalju na Europskom prvenstvu 2006. u Beogradu.

Pred početak Europskog prvenstva 2008. u Malagi, Šapić je odigrao 370 utakmica za reprezentaciju i postigao 933 gola po čemu je apsolutni rekorder. Reprezentacija Srbije je osvojila srebrnu medalju na tom prvenstvu, a Šapić je uvjerljivo bio najbolji strijelac prvenstva.

Na Olimpijskim igrama 2008. godine u Pekingu Šapić je sa 20 pogodaka bio najbolji strijelac turnira. Zbog prijeloma noge zadobijenog u tučnjavi s vratarom Denisom Šefikom nije igrao u utakmici za treće mjesto protiv Crne Gore, koju je Srbija dobila 6:4, već je zrakoplovom prebačen u Beograd, gdje je uspješno operiran.

Šapić se iz reprezentacije povukao nakon Olimpijskih igara u Pekingu, navodeći kao jedan od razloga i loše stanje u srpskom vaterpolu[5].

Politika[uredi VE | uredi]

2006. godine postaje član Demokratske stranke. Po okončanju sportske karijere, Aleksandar Šapić se počinje ozbiljnije baviti politikom. Krajem 2009. godine postaje pomoćnik beogradskog gradonačelnika Dragana Đilasa. 2011. godine postaje predsjednik gradskog odbora Demokratske stranke za Beograd, da bi na izborima 2012. godine, kao kandidat Demokratske stranke, postao predsjednik beogradske općine Novi Beograd. Kao predsjednik općine Novi Beograd, uključio se u mnoge humanitarne aktivnosti, među kojima je i osnivanje i rad u Humanitarnoj fondaciji Novi Beograd[6]. Krajem 2014. godine napušta Demokratsku stranku[7].

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Završio je osnovnu školu "Žikica Jovanović Španac" na Novom Beogradu, Turističku školu, Sportsku akademiju i Fakultet za menadžment (Braća Karić). Diplomirao je 2003. godine, magistrirao 2009. godine, a doktorirao 2012. godine u oblasti industrijskog menadžmenta.

Obitelj[uredi VE | uredi]

Otac Aleksandra Šapića, Miloš je defektolog, rođen na Kordunu, a majka Slavojka je nastavnica, rođena u Crnoj Gori. Ima mlađeg brata Vladimira. 2005. godine oženio se Ivanom Šljukić, od koje se razveo u lipnju 2009. godine[8][9]. Nakon toga se oženio Milicom Rajačić-Šapić[10][11]sa kojom ima sinove Maksima i Fedora.

Ostalo[uredi VE | uredi]

2004. godine Šapić je imao sporednu ulogu u srpskom filmu Kad porastem biću kengur (Kad odrastem bit ću klokan)[12], te 2012. godine u britanskoj krimi drami Ill Manors[13]. 2014. godine nastupa u srpskom TV show-u Ples sa zvezdama (Ples sa zvijezdama)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]