Prijeđi na sadržaj

Aleksandar Stanković

Izvor: Wikipedija
Aleksandar Stanković
Aleksandar Stanković.
Rođenje 8. travnja 1970. (55 god.)
Zanimanje
novinar, voditelj, pisac

Aleksandar Stanković (Bačka Topola, 8. travnja 1970.) hrvatski je radijski i televizijski voditelj i pisac najpoznatiji po svojoj emisiji Nedjeljom u 2.

Raniji život

[uredi | uredi kôd]

Osnovnu školu pohađao u Karlovcu, srednju školu u Zagrebu. Godine 1995. diplomirao je pravo na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon studija zaposlio se 1996. na Hrvatskom radiju u informativno-političkoj redakciji. Godine 1998. na Hrvatskom radiju vodio je emisiju Poligraf.

Televizijska karijera

[uredi | uredi kôd]

Od 2000. godine na HRT-u uređuje i vodi emisiju Nedjeljom u dva. Prva emisija emitirana je 8. listopada 2000. godine. U serijama Bitange i princeze i Dobre namjere nastupio je kao cameo-glumac tumačeći »poznatog ćelavca«. Autor je dokumentarnih filmova Moje želje moji snovi (2004.) i Tata ide u pan (2005.) te putopisnih serijala Vjetar u kosi (2014., 2015., 2016.).

Književni rad

[uredi | uredi kôd]

Objavio je zbirke poezije Jutra pobijeđenih (2001.), Igor Mandić na mjesecu (2010.) i Uglavnom su me voljele starije gospođe (2011.) te knjigu Sto faca i Aca (2013.), o emisiji Nedjeljom u dva. Objavio je i dvije knjige o njegovom iskustvu s depresijom: Depra (2023.) i F32 (2025.).

Privatni život

[uredi | uredi kôd]

Od 2010. boluje od kliničke depresije.[1][2][3][4][5] O svojem je iskustvu s depresivnim poremećajem napisao dvije knjige, Depra i F32.

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Dobitnik godišnje nagrade HRT-a za 1999. (za emisiju Poligraf) te HND-ovih nagrada »Marija Jurić Zagorka« za 2000. (za najbolji talk show) i »Novinar godine« za 2009.

Filmografija

[uredi | uredi kôd]

Televizijske uloge

[uredi | uredi kôd]

Dokumentarni filmovi: "Moje želje moji snovi" 2004. dokumentarni film o nezaposlenima "Tata ide u Pan" 2005. dokumentarni film o MMA borcu Mirku Filipoviću

Putopisi: "Vjetar u kosi 1" 2014. moto putopis po Slavoniji, Zagorju, Banovini, Lici i Gorskom kotaru "Vjetar u kosi 2" 2015. moto putopis po Kvarneru, Zagori i Dalmaciji "Vjetar u kosi 3" 2016. moto putopis Austrija, Slovenija, Hrvatska

Voditeljske uloge

[uredi | uredi kôd]

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]
  • 2001. Jutra pobijeđenih, Nova knjiga Rast, Zagreb
  • 2010. Igor Mandić na mjesecu, V.B.Z., Zagreb
  • 2012. Uglavnom su me voljele starije gospođe, V.B.Z., Zagreb
  • 2013. Sto faca i Aca, V.B.Z., Zagreb
  • 2023. Depra, Telegram, Zagreb[6]
  • 2025. F32, Telegram, Zagreb

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Aco Stanković godinama boluje od depresije i odlučio je progovoriti o tome: ‘Pojedine emisije jedva sam odradio’ Telegram. Pristupljeno 31. srpnja 2025.
  2. Stanković prvi put progovorio o svojoj borbi s depresijom: ‘Jednom mi je bilo tako loše da sam odlučio otkazati emisiju‘ Jutarnji. Pristupljeno 31. srpnja 2025.
  3. Aleksandar Stanković je napisao knjigu o svojoj depresiji Grazia. Pristupljeno 31. srpnja 2025.
  4. Aleksandar Stanković priznao da boluje od teške bolesti: ‘Bilo mi je toliko loše da sam odlučio otkazati emisiju’ Zagreb.info. Pristupljeno 31. srpnja 2025.
  5. "Tek kad sam napisao knjigu shvatio sam koliko je depresivaca oko nas jer su mi se masovno počeli javljati ljudi na ulici i u susjedstvu" Glas Istre. Pristupljeno 31. srpnja 2025.
  6. Stanković | Hrvatsko Društvo Pisaca. hrvatskodrustvopisaca.hr. Pristupljeno 1. listopada 2023.


Članak Aleksandar Stanković koji govori o životopisu osobe iz Hrvatske je mrva. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.