Aleksandar Stanković

Izvor: Wikipedija
Aleksandar Stanković
Rođenje 8. travnja 1970.
Zanimanje novinar, voditelj
Portal o životopisima

Aleksandar Stanković (Bačka Topola, 8. travnja 1970.) hrvatski je radijski i televizijski voditelj najpoznatiji po svojoj emisiji Nedjeljom u 2.

Raniji život[uredi | uredi kôd]

Osnovnu školu pohađao u Karlovcu, srednju školu u Zagrebu. Godine 1995. diplomirao je pravo na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon studija zaposlio se 1996. na Hrvatskom radiju u informativno-političkoj redakciji. Godine 1998. na Hrvatskom radiju vodio je emisiju Poligraf.

Televizijska karijera[uredi | uredi kôd]

Od 2000. godine na HRT-u uređuje i vodi emisiju Nedjeljom u dva. U serijama Bitange i princeze i Dobre namjere nastupio je kao cameo-glumac tumačeći »poznatog ćelavca«. Autor je dokumentarnih filmova Moje želje moji snovi (2004.) i Tata ide u pan (2005.) te putopisnih serijala Vjetar u kosi (2014., 2015., 2016.). Objavio zbirke poezije Jutra pobijeđenih (2001.), Igor Mandić na mjesecu (2010.) i Uglavnom su me voljele starije gospođe (2011.) te knjigu Sto faca i Aca (2013.), o emisiji Nedjeljom u dva.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Dobitnik godišnje nagrade HRT-a za 1999. (za emisiju Poligraf) te HND-ovih nagrada »Marija Jurić Zagorka« za 2000. (za najbolji talk show) i »Novinar godine« za 2009.

Privatni život[uredi | uredi kôd]

Od 2010. boluje od depresije.[1][2][3][4][5]

Filmografija[uredi | uredi kôd]

Televizijske uloge[uredi | uredi kôd]

Dokumentarni filmovi: "Moje želje moji snovi" 2004. dokumentarni film o nezaposlenima "Tata ide u Pan" 2005. dokumentarni film o MMA borcu Mirku Filipoviću

Putopisi: "Vjetar u kosi 1" 2014. moto putopis po Slavoniji, Zagorju, Banovini, Lici i Gorskom kotaru "Vjetar u kosi 2" 2015. moto putopis po Kvarneru, Zagori i Dalmaciji "Vjetar u kosi 3" 2016. moto putopis Austrija, Slovenija, Hrvatska

Voditeljske uloge[uredi | uredi kôd]

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • 2001. Jutra pobijeđenih, Nova knjiga Rast, Zagreb
  • 2010. Igor Mandić na mjesecu, V.B.Z., Zagreb
  • 2012. Uglavnom su me voljele starije gospođe, V.B.Z., Zagreb
  • 2013. Sto faca i Aca, V.B.Z., Zagreb
  • 2023. Depra, Telegram, Zagreb[6]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Aco Stanković godinama boluje od depresije i odlučio je progovoriti o tome: ‘Pojedine emisije jedva sam odradio’
  2. Stanković prvi put progovorio o svojoj borbi s depresijom: ‘Jednom mi je bilo tako loše da sam odlučio otkazati emisiju‘
  3. Aleksandar Stanković je napisao knjigu o svojoj depresiji
  4. Aleksandar Stanković priznao da boluje od teške bolesti: ‘Bilo mi je toliko loše da sam odlučio otkazati emisiju’
  5. "Tek kad sam napisao knjigu shvatio sam koliko je depresivaca oko nas jer su mi se masovno počeli javljati ljudi na ulici i u susjedstvu"
  6. Stanković | Hrvatsko Društvo Pisaca. hrvatskodrustvopisaca.hr. Pristupljeno 1. listopada 2023.
Nedovršeni članak Aleksandar Stanković koji govori o životopisu osobe iz Hrvatske treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.