Aluminotermija

Aluminotermija je redukcija metalnih oksida u smjesi s aluminijskim prahom. Završni je korak u dobivanju teškoreducirajućih metala s visokim talištem (npr. krom, mangan) iz ruda. Reakcija se potiče inicijatorima (npr. smjesa aluminijeva (ili magnezijeva) praha i kalijeva klorata), a tijekom redukcije postižu se temperature više od 2000 °C.

Njemački patent za termitni postupak odobren Goldschmidtu 1898. godine

Zbog tako visoke temperature, aluminotermija je primjenljiva i kao zavarivački postupak (npr. za spajanje željezničkih tračnica). Postupak je krajem 1890-ih otkrio njemački kemičar Hans Goldschmidt. Njegov je izvorni cilj bio proizvodnja visokočistih metala bez prisutnosti ugljika, koji se uobičajeno koristio kao redukcijsko sredstvo u metalurgiji (visoke peći), ali je znatno narušavao kvalitetu dobivenih legura. Goldschmidt je ubrzo uočio potencijal velike količine oslobođene topline te je 1898. godine patentirao postupak zavarivanja smjesom koja je postala komercijalno poznata kao termit. Prva komercijalna primjena zavarivanja tračnica zabilježena je u Essenu 1899. godine.

Članak Aluminotermija koji govori o tehnologiji je mrva: začetak enciklopedijskog članka. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Wikipedije.

Izvor

• Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 22.