Prijeđi na sadržaj

Anđelo Šetka

Izvor: Wikipedija
Osvojene medalje
Vaterpolo
Olimpijske igre
srebro Rio de Janeiro 2016.
Svjetska prvenstva
bronca Barcelona 2013.
srebro Kazanj 2015.
zlato Budimpešta 2017.
bronca Gwangju 2019.
Europska prvenstva
bronca Barcelona 2018.
Mediteranske igre
zlato Mersin 2013.
Svjetski kupovi
bronca Almati 2014
Svjetske lige
zlato Almati 2012
srebro Bergamo 2015
bronca Ruza 2017
srebro Beograd 2019
Europski kupovi
zlato Rijeka 2018
srebro Zagreb 2019

Anđelo Šetka (Split, 14. rujna 1985.), hrvatski vaterpolist koji igra na poziciji napadača. Visok je 186 cm i težak 87 kg. Anđelo Šetka je jedan od najtrofejnijih splitskih sportaša i vaterpolista u 21. stoljeću.

Od 2017. je ponovo igrač splitskog Jadrana, prije je igrao za rimski Roma Nuoto (2016.2017.), riječko Primorje (2011.2016.), kotorski Primorac (2007.2011.), a ponikao je u splitskom Jadranu (2000.2007.).[1]

S Primorcem iz Kotora je osvojio Euroligu 2008./09., a u sezoni 2009./10. igrao u finalu, te je osvojio Europski superkup 2009. Osvajač je i crnogorskog prvenstva 2008. i crnogorskog kupa 2009. Prelaskom u Primorje iz Rijeke je nastavio niz osvajanja: hrvatsko prvenstvo 2014. i 2015., hrvatski kup 2013., 2014. i 2015., te Jadransku ligu 2013., 2014. i 2015. U kapici riječkog Primorja je igrao i dva finala Eurolige 2011./2012. i 2014./2015.

U sastavu hrvatske reprezentacije je osvojio sedam odličja na velikim natjecanjima: srebro (Olimpijada), zlato, srebro i dvije bronce (Svjetska prvenstva), bronca (Europsko prvenstvo), te zlato (Mediteranske igre). A nositelj je još sedam odličja: zlato, dva srebra i broncu (Svjetska liga), bronca (Svjetski kup) i zlato i srebro (Europski kup).

Posljednje dvije sezone splitski Jadran nastupa u grupnoj fazi Eurolige, Anđelo Šetka je kapetan i jedan od najzaslužnijih uz klupsko vodstvo za povratak splitskog klupskog vaterpola na europsku scenu.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. www.vaterpolo-primorje.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 29. prosinca 2012. (Wayback Machine), "Anđelo ŠETKA", pristupljeno 20. srpnja 2013.