Andrea Lavezzolo

Izvor: Wikipedija

Andrea Lavezzolo (Pariz, 12. prosinca 1905. – Chiavari, Genova, 16. studenoga 1981.) bio je talijansk romanopisac i pisac kratkih priča koji je stvorio i napisao mnoge istaknute talijanske stripove četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća.

Život i karijera[uredi | uredi kôd]

Lavezzolo je rođen u Parizu od talijanskih roditelja. Obitelj se vratila u Italiju kad mu je bilo osam godina i nastanila se u Chiavariju blizu Genove. Napustivši školu rano kako bi pomogao uzdržavati obitelj, u mladosti je radio na raznim poslovima, uključujući zaposlenika osiguravajućeg društva, ali istovremeno počeo pisati kratke priče i pjesme za razne talijanske časopise. Također je napisao kratke romane poput L'idolo cinese u izdanju Sonzognoa 1936. i dječje knjige Carroccia poput Il mantello magico 1934. i Le tre Pepite 1939. godine. Lavezzolo je počeo pisati za tjednik stripova Albogiornale Juventus s "La città delle tenebre" 1939. godine, a početkom 1940-ih radio je na scenarijima i tekstu za seriju stripova Dick Fulmine. Nastavio je s nizom stripova i likova među kojima su bili Gim Toro 1946. (njegov prvi veliki uspjeh), Tony Falco 1948., Geky Dor 1949., Kinowa 1950. i Kit Teller 1958.[1][2][3]

Sredinom 1950-ih Lavezzolo je počeo raditi za novine Il Giorno na preporuku Cina Del Duce, koji je prethodno radio u Del Ducinim časopisima Il Monello i Intrepido, koji su bili orijentirani na djecu i tinejdžere. 1957. postao je urednikom tjednog priloga za mlade Il Giorno dei Ragazzi i na tom je mjestu ostao do 1966. U kasnijim godinama napisao je eseje i članke o talijanskim stripovima za časopise Narednik Kirk i Il Fumetto, a 1975. godine postao je počasnim predsjednikom Associazione Nazionale Amici del Fumetto.[1][2][4]

Lavezzolo je umro u Chiavariju 1981. u 75. godini. Nekrolog u Il Secolu XIX napisao je sam Lavezzolo kad je već bio teško bolestan. Nekrolog započinje ovako:

Wikicitati »Zbog neizbježnih obveza, ali bez puno žaljenja, pisac Andrea Lavezzolo oprašta se od obitelji, rodbine, prijatelja i čitatelja. [a]«

U njegovu čast nazvana je ulica u Rimu - Via Andrea Lavezzolo u četvrti Torrino Mezzocammino. Jedno od najnovijih gradskih područja (gradnja započela 2005. godine), Torrino Mezzocammino ima ulice, trgove, pa čak i škole nazvane po likovima, piscima i umjetnicima talijanskog stripa.[6]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Izvorno na talijanskom: "Per improrogabili impegni, ma senza eccessivo rimpianto, lo scrittore Andrea Lavezzolo si congeda da famiglia, parenti, amici e lettori".[5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b Fossati, Franco (1992). "Lavezzolo, Andrea", p. 158. Dizionario Illustrato del Fumetto. Mondadori. ISBN 8804355441
  2. ↑ a b Marchetti, Ada Gigli (ed.) (2007). Il Giorno: cinquant'anni di un quotidiano anticonformista, p. 167. FrancoAngeli. ISBN 9788846483782
  3. ↑ Scaringi, Carlo (5 December 2005). "Un secolo fa, Lavezzolo". AFN News', pristupljeno 13. rujna 2016.
  4. ↑ Associazione Nazionale Amici del Fumetto (1991). Premi assegnati dall'ANAF dal 1974 al 1991  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. travnja 2016. (Wayback Machine), p. 2. pristupljeno 10. rujna 2016.
  5. ↑ Pallavicini, Renato (4. rujna 2001.) "Lavezzolo, il «puzzle» a fumetti degli anni 50". L'Unità. pristupljeno 10. rujna 2016.
  6. ↑ Cappelli, Rory (11 April 2008) "Benvenuti in via Hugo Pratt un quartiere che è un fumetto". La Repubblica, pristupljeno 10. rujna 2016.

Daljnje čitanje[uredi | uredi kôd]

  • Bono, Gianni and Stefanelli, Matteo (2012). "Andrea Lavezzolo", pp. 38–39. Fumetto! 150 anni di storie italiane. Rizzoli
  • Brunoro, Gianni (2002). A tu per tu con Andrea Lavezzolo. Editoriale Mercury
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Andrea_Lavezzolo&oldid=6277865"