Andrea Lavezzolo

Izvor: Wikipedija

Andrea Lavezzolo (Pariz, 12. prosinca 1905. – Chiavari, Genova, 16. studenoga 1981.) bio je talijansk romanopisac i pisac kratkih priča koji je stvorio i napisao mnoge istaknute talijanske stripove četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća.

Život i karijera[uredi | uredi kôd]

Lavezzolo je rođen u Parizu od talijanskih roditelja. Obitelj se vratila u Italiju kad mu je bilo osam godina i nastanila se u Chiavariju blizu Genove. Napustivši školu rano kako bi pomogao uzdržavati obitelj, u mladosti je radio na raznim poslovima, uključujući zaposlenika osiguravajućeg društva, ali istovremeno počeo pisati kratke priče i pjesme za razne talijanske časopise. Također je napisao kratke romane poput L'idolo cinese u izdanju Sonzognoa 1936. i dječje knjige Carroccia poput Il mantello magico 1934. i Le tre Pepite 1939. godine. Lavezzolo je počeo pisati za tjednik stripova Albogiornale Juventus s "La città delle tenebre" 1939. godine, a početkom 1940-ih radio je na scenarijima i tekstu za seriju stripova Dick Fulmine. Nastavio je s nizom stripova i likova među kojima su bili Gim Toro 1946. (njegov prvi veliki uspjeh), Tony Falco 1948., Geky Dor 1949., Kinowa 1950. i Kit Teller 1958.[1][2][3]

Sredinom 1950-ih Lavezzolo je počeo raditi za novine Il Giorno na preporuku Cina Del Duce, koji je prethodno radio u Del Ducinim časopisima Il Monello i Intrepido, koji su bili orijentirani na djecu i tinejdžere. 1957. postao je urednikom tjednog priloga za mlade Il Giorno dei Ragazzi i na tom je mjestu ostao do 1966. U kasnijim godinama napisao je eseje i članke o talijanskim stripovima za časopise Narednik Kirk i Il Fumetto, a 1975. godine postao je počasnim predsjednikom Associazione Nazionale Amici del Fumetto.[1][2][4]

Lavezzolo je umro u Chiavariju 1981. u 75. godini. Nekrolog u Il Secolu XIX napisao je sam Lavezzolo kad je već bio teško bolestan. Nekrolog započinje ovako:

Wikicitati »Zbog neizbježnih obveza, ali bez puno žaljenja, pisac Andrea Lavezzolo oprašta se od obitelji, rodbine, prijatelja i čitatelja. [a]«

U njegovu čast nazvana je ulica u Rimu - Via Andrea Lavezzolo u četvrti Torrino Mezzocammino. Jedno od najnovijih gradskih područja (gradnja započela 2005. godine), Torrino Mezzocammino ima ulice, trgove, pa čak i škole nazvane po likovima, piscima i umjetnicima talijanskog stripa.[6]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Izvorno na talijanskom: "Per improrogabili impegni, ma senza eccessivo rimpianto, lo scrittore Andrea Lavezzolo si congeda da famiglia, parenti, amici e lettori".[5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Fossati, Franco (1992). "Lavezzolo, Andrea", p. 158. Dizionario Illustrato del Fumetto. Mondadori. ISBN 8804355441
  2. a b Marchetti, Ada Gigli (ed.) (2007). Il Giorno: cinquant'anni di un quotidiano anticonformista, p. 167. FrancoAngeli. ISBN 9788846483782
  3. Scaringi, Carlo (5 December 2005). "Un secolo fa, Lavezzolo". AFN News', pristupljeno 13. rujna 2016.
  4. Associazione Nazionale Amici del Fumetto (1991). Premi assegnati dall'ANAF dal 1974 al 1991Inačica izvorne stranice arhivirana 8. travnja 2016., p. 2. pristupljeno 10. rujna 2016.
  5. Pallavicini, Renato (4. rujna 2001.) "Lavezzolo, il «puzzle» a fumetti degli anni 50". L'Unità. pristupljeno 10. rujna 2016.
  6. Cappelli, Rory (11 April 2008) "Benvenuti in via Hugo Pratt un quartiere che è un fumetto". La Repubblica, pristupljeno 10. rujna 2016.

Daljnje čitanje[uredi | uredi kôd]

  • Bono, Gianni and Stefanelli, Matteo (2012). "Andrea Lavezzolo", pp. 38–39. Fumetto! 150 anni di storie italiane. Rizzoli
  • Brunoro, Gianni (2002). A tu per tu con Andrea Lavezzolo. Editoriale Mercury