Anemija

Izvor: Wikipedija

Anemija je stanje koje je definirano smanjenim volumenom crvenih krvnih stanica (eritrocita) u cirkulaciji i/ili smanjenom količinom hemoglobina (proteina koji nosi kisik u crvenim krvnim stanicama).[1]

Kao posljedica toga je smanjena sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva, zbog čega se razvija tkivna hipoksija.[2] Hemoglobin mora biti prisutan da bi osigurao adekvatnu oksigenaciju svih tjelesnih tkiva i organa.

Među tri glavna uzroka anemije spadaju prekomjeran gubitak krvi (hemoragija), prekomjerno uništenje crvenih krvnih stanica (hemoliza) ili nedostatna proizvodnja crvenih krvnih stanica (nedostatna eritropoeza).

Klasifikacija[uredi | uredi kôd]

Anemija je najučestaliji krvni poremećaj. Postoji nekoliko vrsta anemije, uzrokovane širokim spektrom različitih vrsta uzroka.

Anemija se klasificiraju prema volumenu crvene krvne stanice na:

  • mikrocitne (smanjen volumen), MCV < 80 fL
  • normocitne (normalan volumen), MCV 80 - 95 fL
  • makrocitne ili megaloblastične (povećan volumen), MCV > 95 fL

Anemije se kalsificiraju i prema patogenetskom mehanizmu:

Sideropenična anemija

Dvije najčešće anemije su: sideropenična anemija (nastala zbog nedostatka željeza) i anemija kronične bolesti (javlja se zajedno s određenim bolestima, zaraznim i nezaraznim, malignim ili traumi)

Znaci i simptomi[uredi | uredi kôd]

Anemija se kod mnogih ljudi javlja nezapaženo, a njeni simptomi mogu biti prilično nejasni i neprimijetni. Najčešće, pacijenti koji boluju od anemije, žale se na opći osjećaj slabosti i nelagode. Kratak dah se javlja u mnogo težim slučajevima. Vrlo teški oblik anemije dovodi do kompenzacijske reakcije pri kojoj se krvni tlak zamjetno povećava, uzrokujući palpitacije i znojenje; ovaj proces kod starijih ljudi može dovesti do zatajenja srca.

Palor (blijeda koža i sluznice) se primjećuje samo u teškim slučajevima anemije, i stoga nije pouzdan simptom.

Dijagnoza[uredi | uredi kôd]

Najčešći način dijagnosticiranja anemije je uz pomoć labaratorijske analize kompletne krvne slike (KKS). Za određivanje anemije i njenog uzroka korisni su različiti podaci dobiveni labaratorijskom analizom krvi, kao što su koncentracija hemoglobina i hematokrita, stanični indeksi (MCV - prosječni stanični volumen; MCHC - prosječna stanična koncentracija hemoglobina), broj retikulocita, serumski feritin, razina željeza u krvi uz ukupnu sposobnost vezanja željeza (TIBC- engl. "total iron binding capacity"), razina vitamina B12 u krvi, razina folne kiseline u krvi, bilirbin i indirektni bilirubin, haptoglobin.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Gregg SG, Mazzeo RS, Budinger TF, Brooks GA. Acute anemia increases lactate production and decreases clearance during exercise. J Appl Physiol. 1989 Aug. 67(2):756-64
  2. Anemija - definicija, epidemiologija, patofiziologija, klinička slika, prognoza. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. studenoga 2013. Pristupljeno 30. siječnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)