Antanosi
Antanosi ili Antesaka su jedan od 18 naroda Madagaskara, od 600 000 [1]pripadnika (2.3 % stanovnika Madagaskara)[2], koji žive na jugoistoku otoka u današnjoj Regija Anosi, oko grada Tolanaro.[2]
Njihovo ime na malagaškom znači ljudi od otoka (otočani).[2] Antanosi kao i većinski Merine govore - malgaški makrojezik, njegovu varijantu zvanu Tanosi jezik.[3]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Po njihovoj usmenoj predaji oni su svi potomci legendarnog praoca Zafi Raminia koji je na Madagaskar stigao pobjegavši iz Meke u 14. stoljeću.
Antanosi su vjekovima živjeli potpuno nezavisno bez stvaranja bilo kakve jedinstvene političko-socijalne strukture kao što je država. Kao i drugi malgaški narodi su tokom 19. stoljeća izgubili svoju slobodu i potpali pod Kraljevstvo Merina -1830. Deset godina kasnije pobunili protiv merinske dominacije. Zbog represije i pritiska se njihovih 30 000 tadašnjih pripadnika odselilo iz merinskih teritorija (središnji dio centralne visoravni) na jugoistok otoka u zemlje gdje su živjeli narodi Bara i Antandroi.[4]
Antanosi su danas podjeljeni na pet podskupina; Tesak, Ivondro, Tevatomalama, Terara i Temanalo.
Zemljopisna rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]
Antanosi danas žive većinom u Regiji Anosi, od grada Tolanaro sve do rijeke Onilahi duž obala Indijskog oceana. Antanosi se danas većinom bave poljoprivredom i zanatsvom, kao kovači i stolari. Među susjednim narodima važe za izuzetno dobre drvodjelje koji izrađuju drvene dekorativne skulpture za kuću sa prizorima iz života njihovih pokojnika.
Običaji[uredi | uredi kôd]
Za razliku od ostalih malgaških naroda Antanosi nikada nisu imali kastinsku podjelu svog društva. Njihova socijalna struktura temelji se na porodičnim klanovima sa jednim vođom. [4] Svoje grobove ukrašavaju velikim kamenim obeliscima, koji su koji put visoki do 6 metara.[4] Antanosi imaju mnoge tabue koje strogo poštuju i kojih se drže. Tako se na primjer - ne smije sjediti ili hodati po sagu svoje sestre. Trudnica za vrijeme trudnoće nesmije sjediti na pragu kuće ili jesti mozak životinja, i treba izbjegavati razgovarati s ljudima, također treba izbjegavati da odrasla osoba koja nije imala djece provede noć u njenoj kući. Za vrijeme pogrebnih svečanosti, kad se za uzvanike pripremi jelo od mesa, porodica pokojnika ne smije jesti to meso. Grobari za vrijeme ukopa - ne smiju nositi odjeću. Svi aspekti njihova života, od izgradnje i izleda kuća, do putovanja, prepuni su zabrana.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Antanosi of Madagascar. Joshua project. (engl.) Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Peoples of the East Coast. Country Studies. (engl.) Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ Languages of Madagascar. SIL International. (engl.) Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Antanosy. Ikuska Libros, S.L.. (španjolski) Pristupljeno 16. 10. 2011.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Antanosy (šp.)