Anto Gvozdenović
| Anto Gvozdenović | |
|---|---|
 | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1854. |
| Datum smrti | 1935. |
| Nacionalnost |  Crnogorac
|
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin | general-lajtnant |
| Ratovi | Rusko-japanski rat, Prvi balkanski rat, Drugi balkanski rat, Prvi svjetski rat |
| Vojska | Crnogorska narodna vojska 1879. – 1912., Crnogorska vojska 1919. – 1921. |
Anto Gvozdenović, na crnogor. ćiril. Анто Гвозденовић, (Ćeklići, Kneževina Crna Gora, 14. siječnja 1854. – Cetinje 1935.), crnogorski general, veleposlanik Kraljevine Crne Gore u Washingtonu (SAD), doktor medicinskih znanosti, član crnogorskog poslanstva na Versajskoj konferenciji, general i ruske i francuske vojske, protivnik srpskog anektiranja Kraljevine Crne Gore.
Završio je Bogosloviju na Cetinju, učesnik crnogorskih oslobodilačkih ratova 1876. – 1878. godine, 1879. diplomirao medicinu u Moskvi, kasnije doktorirao medicinske znanosti.
Ostao je na službi u ruskoj carskoj vojsci pri stožeru generala Skobeljeva. S ruskim je generalima bančio po kockarnicama Monte Carla i širom Europe.
Umirovljen je 1900. godine, no reaktiviran tijekom rusko-japanskoga rata 1904. kao šef saniteta generala Paul von Rennenkampfa u Mandžuriji gdje je dobio čin general-lajtnanta. Godine 1906. umirovljen.
Godine 1911. vraća se Crnu Goru te u Crnogorskoj vojsci sudjeluje u balkanskim ratovima.
Tijekom Prvog svjetskog rata odlazi 1914. u Pariz gdje je šef saniteta u glavnom stožeru francuske vojske. Godine 1915. je opet u Crnoj Gori i s kraljem Nikolom I. Petrovićem odlazi u egzil, u Francusku.
Imenovan je za crnogorskog veleposlanika u Washingtonu. Kao veleposlanik bio sudionik velikog uličnog ceremonijala odavanja počasti Kraljevini Crnoj Gori u New Yorku u jesen 1918. godine.
Potom je general Gvozdenović član crnogorske delegacije na Versajskoj konferenciji (skupa s crnogorskim premijerom Jovanom Plamencom i dr. Perom Šoćem).
U rujnu 1922. ukazom kraljice Milene Petrović imenovan je za crnogorskog premijera, no, u stvarnosti, Vlada Kraljevine Crne Gore je u to vrijeme bila ostala bez ikakvoga međunarodnoga utjecaja.
Godine 1925. se, nakon amnestije, vraća u Kraljevinu SHS. Narednih osam godina, poput drugih amnestiranih crnogorskih emigranata, živi u Beogradu, u apartmanu hotela "Kosovo", na užasavanje Crnogoraca "ujedinitelja". Crnogorskim je povratnicima bilo u drugoj polovici 1920-ih zabranjeno putovati u Crnu Goru. Simpatizira Crnogorsku stranku.
Tek 1933. se vraća u rodne Ćekliće gdje je i umro. Brzojavi sućuti stigli su obitelji generala Anta Gvozdenovića u Ćekliće iz svih krajeva svijeta.
- Crnogorski vojni zapovjednici u Balkanskim ratovima
- Crnogorski vojni zapovjednici u Prvom svjetskom ratu
- Crnogorski političari do 1918.
- Crnogorski oporbeni političari u iseljeništvu (1918. – 1945.)
- Crnogorski političari u Kraljevini Jugoslaviji
- Crnogorski diplomati
- Veleposlanici
- Predsjednici crnogorske vlade