Arabica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Arabica ili arebica oblik je arapskog pisma[1] prilagođen fonetskom pravopisu, njome su se služili Bošnjaci od početka 16. do početka 20. stoljeća.[2]

Ostali nazivi[uredi VE | uredi]

U Bosni su udomaćeni nazivi arebica, matufovica,[2] u vjerskoj nastavi mektebica.[2]

  • Arabica je nastala ulaskom Bosne u osmanlijsko-islamski civilizacijski i kulturni krug. U razdoblju od 15. do 20. stoljeća. u Bosni je na bazi ovoga pisma nastala jedna specifična usporedna pismenost spram pismenosti na arvatici. Islamizirani stanovnici BiH koji su prakticirali islam kao svjetonazor i vjeru, kao moral i kulturu, proizveli su arebicu, arapsko pismo prilagođeno fonetičkom sistemu hrvatskog jezika. Na ovom pismu je nastala neobična književnost, bogata duhom i umjetnošću, nazvana književnost alhamijado. Najstariji hrvatski tekst pisan arapskim pismom je Početnica iz doba Mehmeda II. el-Fatiha (1451. -1481. ). Od 17. stoljeća pisci rabe arapsko pismo za pisanje svojih djela na hrvatskom jeziku. U 19. i 20. st. bilo je pokušaja i nastojanja da se arapsko pismo fonetizira, adaptira fonetici hrvatskog jezika. Najuspješniji je bio Mehmed Džemaluddin Čaušević. Njegov način pisanja zvao se matufovača, mektebica. Tiskanje knjiga arabicom završeno je 1941. god. (posljednja knjiga je od M.S. Serdarevića Fikuhul-ibadat). Poslije toga je ostala u osobnoj korespondenciji kao i arvatica.
  • Književnost pisana arabicom pretežno je u stihu, ali ima i proze, uglavnom vjerskog sadržaja. Arebicom je tiskano oko 50 knjiga. Od književnih djela pisanih arebicom ističu se ilahije, pobožne pjesme, srodne narodnoj poeziji, te kaside - poučne pjesme. Uz to ima i domoljubne i ljubavne lirike. U prozi su pisani: mahzari i arzuhali (službene predstavke i legende). Arebica ima neka slova kojih nema u arapskom, a neka su uzeta iz turskoga i perzijskoga jezika.
  • Godine 1878. Bosna i Hercegovina je prešla posve na latinicu, ali se arebica i dalje održala kod Bošnjaka, osobito u vjerskoj službi.
  • Bosanski sabor je 1911. god. donio zaključak da svi javni natpisi uz latinicu i ćirilicu trebaju biti napisani i na arebici. Vlada je poništila tu odluku.
  • Prvo djelo tiskano na arabici nakon 64 godine je strip Hadži Šefko i hadži Mefko objavljen 2005. godine (autori: Amir Al-Zubi i Meliha Čičak-Al-Zubi), koje je ujedno i prvi strip na arabici uopće.
  • Prva knjiga tiskana na arabici nakon 72 godine je Epohe fonetske misli kod Arapa i arebica objavljena travnja 2013. godine u Beogradu, autora Aldina Mustafića. Knjiga predstavlja upotpunjenje standardiranja arabice koje se oslanja na Čauševićevu verziju, te je, također, udžbenik za visoko obrazovanje.[3]

Arabica[uredi VE | uredi]

Arabica ili arebica
arabica latinica arabica latinica arabica latinica
آ a غ g ۉ o
ب b ح h پ p
ڄ c اى i ر r
چ č ي j س s
Arabica ć.gif ć ق k ش š
د d ل l ت t
ج ڵ lj ۆ u
Arabica đ.gif đ م m و v
ه e ن n ز z
ف f Arabica nj.gif nj ژ ž

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]