Arhiv zajednice
Arhivi zajednice (eng. community archive) su arhivi koje su stvorili ili akumulirali, opisali i/ili sačuvali pojedinci i grupe unutar zajednice koji žele dokumentirati svoju kulturnu baštinu na temelju zajedničkih iskustava, interesa i/ili identiteta,[1] ponekad bez tradicionalne intervencije formalno obučenih arhivista, povjesničara i knjižničara. Temeljne aktivnosti pokrivaju dokumentiranje, snimanje i istraživanje nasljeđa zajednice, a u tome ključnu ulogu imaju angažirani članovi zajednice koji određuju opseg i sadržaj arhiva zajednice, često s fokusom na značajan zajednički događaj kao što su neredi u Fergusonu (2014. godine).[2] Arhivi zajednica nastaju kao odgovor na potrebe koje definiraju sami članovi zajednice koji također mogu kontrolirati načine na koje se materijali koriste.[3][4]
Arhivi zajednice i projekti kojima se bave predstavljaju novi pristup za informacijski rad koji je usredotočen na ključne koncepte koji se tiču skrbništva nad gradivom, razvoj zbirki, obradu, uređivanje i opise, organizaciju, predstavljanje, imenovanje, itd. Arhivi zajednica pokazuju koliko tradicionalni arhivi nisu uvijek objektivni i neutralni, što se očituje u njihovom informacijskom radu koji se bori protiv pravne i nezakonite diskriminacije, podređenosti, represije, marginalizacije te nepravda uzrokovanih povredom ljudskih prava. Objektivnost, između ostalog, polazi od neovisnosti određenog arhiva zajednice, što ovisi o tome jesu li dio javne knjižnice ili zavičajnog muzeja, inicijative za usmenu povijest, virtualne zajednice itd.[5]
Iako su lokalne i regionalne organizacije, crkve i muzeji prikupljali zapise o određenim zajednicama generacijama, arhivi zajednica porasli su u broju i popularnosti tijekom 1970-ih i 1980-ih,[1] za što Anne Gilliland i Andrew Flinn vjeruju da je djelomično posljedica povećanog interesa za usmenu povijest i predstavljanje zajednica koji su se javili kao odgovor na pojavu antiratnog pokreta, pokreta protiv establišmenta, pokreta za građanska prava i studentskog aktivizma 1960-ih.[6]
Rad arhiva zajednice dobivao je malo priznanja od strane arhivskih znanstvenika sve do ranih 2000-ih, kada je nekoliko objavljenih studija istraživalo odnose između zajednica, arhiva i kolektivnog sjećanja.[1] Owning Memory: How a Caribbean Community Lost Its Archives and Found His History Jeannette Bastian smatra se jednom od najznačajnijih publikacija tog tipa. Bastian govori o iskustvu naroda Američkih Djevičanskih otoka i njihovom nastojanju da ponovno izgrade svoju “kuću sjećanja” nakon što im je oduzeta lokalna kontrola nad gotovo svim vladinim dokumentima i zapisima od strane njihovih povijesnih i sadašnjih kolonijalnih vladara. Bastianin rad uvodi nekoliko ključnih pojmova, uključujući pojam "zajednice zapisa" koji potvrđuje da su zajednice entiteti koji stvaraju dokumente i čiji je doprinos potreban za kontekstualizaciju zapisa koje stvaraju.
Metode[uredi | uredi kôd]
Arhivi zajednice mogu se razvijati kroz participativne ili autonomne prakse te se mogu pojaviti u fizičkim i virtualnim prostorima, uključujući digitalizaciju raspršenih fizičkih materijala.[7][3] Model participativnog arhiva definirao je Isto Huvila 2008. godine da bi raspravljao o tome kako pojedinci aktivno i svjesno sudjeluju u stvaranju zajedničke baštine.[8] Oslanjajući se na ideju kulture sudjelovanja (za razliku od potrošačke kulture ), fokus zbirke sudjelovanja je stvaranje mogućnosti za građanski angažman i umjetničko izražavanje, potičući sudionike da dijele informacije i resurse sa zajednicom kako bi postigli zajednički cilj. Okosnice autonomnih arhiva uvele su 2010. Shauna Moore i Susan Pell kako bi opisale zbirke utemeljene u zajednici koje su konstituirane kao namjerni društveni i politički činovi od strane i za nove javnosti, koje često provode oni koji su tradicionalno bili isključeni iz dominantnog kulturnog diskursa.[9]
Čin okupljanja raspršenih zapisa na mreži, koji se također naziva "virtualno ponovno ujedinjenje",[10] može potaknuti cjelovitije razumijevanje povijesti zajednice i ojačati veze zajednice. Međutim, zajednice koje same ne mogu podržati te napore, ali žele ostati autonomne, mogu se suočiti s dodatnom složenošću zbog tehnološke infrastrukture potrebne da se osigura razvoj zbirki na platformi koja se može podržavati i održavati tijekom vremena.
Izazovi[uredi | uredi kôd]
Kako je izraz "arhiv zajednice" stekao popularnost, primjenjivao se na različite načine, uključujući i kao način označavanja sudjelovanja zajednice u stvaranju i očuvanju znanja na načine koji mogu dovesti u pitanje postojeće dominantne povijesne i političke narative.[11][12] Međutim, dvosmislenost svojstvena definiranju pojmova " zajednice " i " arhiva " komplicira pokušaje rasprave i definiranja onoga što se podrazumijeva pod "arhivima zajednice". Stoga je dopuštanje ovim neovisnim subjektima da označe i definiraju svoje organizacije i misije jedan od važnih načina za podršku njihovim aktivnostima.[3]
Bez obzira smatraju li arhivi zajednice svoja nastojanja političkim, vršenje kontrole nad dokumentacijom i pripovijedanjem zajednice inherentno skreće pozornost na pitanja moći koja se očituju u tradicionalnim pristupima stvaranju i održavanju arhiva.[3] Kako interes i broj arhiva zajednice rastu na globalnoj razini, prilike za dokumentiranje i dijeljenje tih napora i materijala s javnošću mogu rezultirati napetostima između dionika arhiva zajednice i stručnjaka za baštinu koji su obučeni s naglaskom na pravnom, intelektualnom i fizičkom kontrolom zapisa.[3]
Budući da se mnogi arhivi zajednice razvijaju kao neovisni društveni prostori često različiti od dominantnog narativa, njihovi organizacijski zastupnici mogu se oduprijeti arhivskim etiketama i/ili intervencijama obučenih stručnjaka iz zabrinutosti da bi zbirke mogle biti apsorbirane od strane formalnih institucija i učinjene nedostupnima njihovim zajednicama. Stoga su pitanja neovisnosti i autonomije u prvom planu arhivskih identiteta zajednice, čak i ako traže partnerstva ili dobrodošlu potporu institucija tradicionalne kulturne baštine.[1]
Arhivi zajednice u Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]
Na području Hrvatske, arhivi zajednice najviše postoje u sklopu nacionalnih manjina, a ponešto i u sklopu vjerskih zajednica. U sklopu nacionalnih manjina postoji nekoliko manjinskih udruga: Savez mađarskih udruga, Srpsko narodno vijeće, Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", Unija zajednica Albanaca u RH, Zajednica Makedonaca u Republici Hrvatskoj, Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske, Unija Roma Hrvatske, Koordinacija židovskih općina u Republici Hrvatskoj, Savez slovenskih društava u Republici Hrvatskoj, Nacionalna zajednica Crnogoraca Republike Hrvatske... Udruge se većinom bave digitalizacijom gradiva koje je nužno za njihov rad pa se tu nalaze financijska izvješća i zapisnici sjednica i skupština. Sukladno arhivu zajednice, sav posao unutar udruga obavljaju članovi udruga te ne postoji osoba koja se bavi samo arhivskim gradivom.[5]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Currents of archival thinking (engleski). Eastwood, Terry, 1943-, MacNeil, Heather. Libraries Unlimited. Santa Barbara, Ca. 2010. ISBN 9781591586562CS1 održavanje: others (link)
- ↑ Documenting Ferguson. digital.wustl.edu (engleski). Pristupljeno 22. prosinca 2018.
- ↑ a b c d e Flinn, Andrew; Stevens, Mary; Shepherd, Elizabeth. 2009. Whose memories, whose archives? Independent community archives, autonomy and the mainstream. Archival Science (engleski). 9 (1–2): 71–86. doi:10.1007/s10502-009-9105-2. S2CID 144712917
- ↑ Duranti, Luciana; Franks, Patricia C. 17. lipnja 2015. Encyclopedia of Archival Science (engleski). Rowman & Littlefield. ISBN 9780810888111
- ↑ a b Marina Podkonjak. 8. srpnja 2021. Arhivi zajednice i njihova zastupljenost u zajednicama nacionalnih manjina grada Zagreba. repozitorij.ffzg.unizg. Pristupljeno 5. svibnja 2023.
- ↑ Gilliland, Anne; Flinn, Andrew. 2013. Community Archives: what are we really talking about? (PDF). CIRN Prato Community Informatics Conference 2013 (engleski) Prenosi Keynote Speecha
- ↑ Ormond-Parker, Lyndon; Sloggett, Robyn. 2012. Local archives and community collecting in the digital age. Archival Science. 12 (2): 191–212. doi:10.1007/s10502-011-9154-1. S2CID 143799913
- ↑ Participatory archive | Isto Huvila. www.istohuvila.se (engleski). Pristupljeno 15. ožujka 2018.
- ↑ Moore, Shauna; Pell, Susan. Lipanj 2010. Autonomous archives. International Journal of Heritage Studies. 16 (4–5): 255–268. doi:10.1080/13527251003775513. S2CID 203647486
- ↑ Punzalan, Ricardo L. 1. srpnja 2014. Understanding Virtual Reunification. The Library Quarterly. 84 (3): 294–323. doi:10.1086/676489. ISSN 0024-2519. S2CID 62703466
- ↑ ML, Caswell. 2014. Inventing New Archival Imaginaries: Theoretical Foundations for Identity-Based Community Archives.. Identity Palimpsests: Archiving Ethnicity in the U.S. Canada (engleski). ISBN 9781936117857
- ↑ South Asian American Digital Archive (SAADA). South Asian American Digital Archive (SAADA) (engleski). Pristupljeno 8. veljače 2018.