Berinški galeb
| Berinški galeb | |
|---|---|
 Berinški galeb na otoku St. George, Aljaska | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Charadriiformes |
| Podred: | Lari |
| Porodica: | Laridae |
| Potporodica: | Larinae |
| Rod: | Rissa |
| Vrsta: | R. brevirostris |
| Dvojno ime | |
| Rissa brevirostris (Bruch, 1855.) | |
| Baze podataka | |
Berinški galeb (Rissa brevirostris) je vrsta morske ptice iz porodice galebova Laridae. Gnijezdi se na otočju Pribilof, otoku Bogoslof i otoku Buldir u Beringovom moru uz obalu Aljaske i Komandorskih otoka u Rusiji, a zimu provodi na moru.
Opis[uredi | uredi kôd]
Berinški galeb vrlo je lokalizirana subarktička pacifička vrsta. Vrlo je slična srodnom troprstom galebu. Razlike između tih dviju vrsta uključuju kraći kljun, veće oči, veću, okrugliju glavu i tamnija siva krila, a kod mladih jedinki, koje se jedva razlikuju od odraslih, nedostaje crna traka na repu i "W" preko krila mlade jedinke troprstog galeba. Mladima je potrebno tri godine da dostignu zrelost. Odrasli su dugi 35 – 39 cm, s rasponom krila 84 – 92 cm i tjelesnom masom 325 – 510 grama.[2]
Poput pacifičke rase troprstog galeba, berinški galebi imaju dobro razvijen stražnji prst. Budući da poneke pojedinačne jedinke troprstog galeba imaju crvenkaste noge, sva izvješća o crvenonogim galebimsa izvan subarktičkog Pacifika moraju zabilježiti sve druge razlike, ne samo boju nogu, kako bi ih prihvatile službe za bilježenje ptica.
Ponašanje[uredi | uredi kôd]
Berinški galebi se hrane ribama, kao što su one iz porodice Myctophidae te lignjama i beskralješnjacima. Ljeto provode u kolonijama za razmnožavanje na liticama, gnijezdeći se na izbočinama, a u rujnu migriraju na more kako bi prezimili u sjeverozapadnom Tihom oceanu i Aljaskom zaljevu.[3]
Status[uredi | uredi kôd]
IUCN ovu vrstu smatra ranjivom jer se procjenjuje da je populacija u opadanju. Globalna populacija zrelih jedinki ove vrste iznosi između 337.000 i 377.000, a raspon razmnožavanja je 192.000 km2. Smatra se da se njihov broj smanjio za oko 35 % između sredine 1970-ih i sredine 1990-ih, iako su se brojke od tada možda stabilizirale. Nejasno je zašto su njihov broj smanjio te to smanjenje može biti povezano s promjenom u dostupnosti plijena, vjerojatno povezanim s prekomjernim komercijalnim ribolovom ili klimatskim promjenama.[3]
Galerija[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ BirdLife International. 2018. Rissa brevirostris. IUCN Red List of Threatened Species. 2018: e.T22694502A132557429. doi:10.2305/IUCN.UK.2018-2.RLTS.T22694502A132557429.en. Pristupljeno 12. studenoga 2021.
- ↑ CRC Handbook of Avian Body Masses by John B. Dunning Jr. (Editor).
- ↑ a b Species factsheet: Rissa brevirostris. Birdlife International. Pristupljeno 13. prosinca 2013.
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- Harrison, Peter (1988). Seabirds: An Identification Guide. London: Christopher Helm. ISBN 0-7470-1410-8
- Malling Olsen, Klaus and Hans Larsson, Gulls of Europe, Asia and North America ISBN 0-7136-7087-8